Hrvatska će do kraja ove godine pokrenuti četiri ključna projekta nabave ukupne vrijednosti 1,9 milijardi eura radi modernizacije vojske. Projekti podupiru razvoj domaće obrambene industrije te jačaju sposobnosti vojske i njezinu interoperabilnost s NATO-om. Inicijative uključuju nabavu sustava za zaštitu od dronova u vrijednosti od 125 milijuna eura, 44 tenka Leopard 2A8 procijenjene vrijednosti oko 1,3 milijarde eura, 18 samohodnih haubica Caesar MK2 vrijednih 320 milijuna eura i 420 teških terenskih kamiona Tatra T-815-7 u vrijednosti od oko 200 milijuna eura, navelo je Ministarstvo obrane. Isporuke su planirane od 2026. do 2030. godine. Ministarstvo također planira nabavu 18 samohodnih haubica Caesar 6x6 MK2 i dodatne opreme u sklopu zajedničke nabave koju koordinira francuska Uprava za naoružanje (DGA), s Estonijom, Bugarskom, Portugalom i Slovenijom. Vlada je u studenom 2024. odobrila pripremne radnje za kupnju 44 tenka Leopard 2A8. Isporuke su planirane između 2028. i 2030. godine. Ugovor također uključuje tri simulatora, pričuvne dijelove i logističku potporu. Osim toga, Ministarstvo planira zajedničku nabavu 420 teških terenskih kamiona Tatra T-815-7 s pogonom 6x6 i 8x8, pristupanjem okvirnom sporazumu koji su već potpisala ministarstva obrane Češke, Slovačke i tvrtka Tatra Defence Systems. Sporazum će omogućiti partnerstvo između hrvatskog proizvođača specijalnih vozila “Đuro Đaković” i tvrtke Tatra Defence Systems, u okviru kojega će se završna montaža i održavanje kamiona provoditi u Hrvatskoj. Kamioni Tatra ispunjavaju sve NATO standarde za balističku i protuminsku zaštitu te ih koristi 21 članica NATO-a.

Hrvatska je nedavno potpisala ugovor za nabavu 44 tenka Leopard 2A8, no postoje i druge alternative u vidu glavnih borbenih tenkova (MBT) dostupnih na tržištu 2025. godine, koje se razmatraju zbog visoke cijene (Leopard 2A8 stoji oko 30 milijuna dolara po komadu), logističkih zahtjeva i kompatibilnosti s NATO‐om. Među najčešće spominjanim alternativama su južnokorejski K2 Black Panther, koji je lakši (oko 55 tona u odnosu na 65 tona Leoparda), ima napredni hidropneumatski ovjes pogodan za brdoviti teren i mogućnost indirektne paljbe, uz nižu cijenu i veću serijsku proizvodnju, iako je manje testiran u europskim uvjetima, američki M1 Abrams, slične cijene, ali veće mase i znatno veće potrošnje goriva, koji je široko dostupan NATO saveznicima kroz američke programe pomoći, te britanski Challenger 3, modernizirana verzija Challengera 2 s topom 120 mm L55 i sustavom aktivne zaštite, ograničene proizvodnje, ali s vrlo snažnom razinom oklopne zaštite. Kao prijelazne ili financijski povoljnije opcije neke države razmatraju i lake tenkove, poput švedskog CV90120‐T, koji Slovačka promatra kao jeftiniju alternativu Leopardu, temeljenog na platformi CV90, mase oko 35 tona i s topom od 120 mm, kao i turske modele poput Kaplan MT ili Tulpar, koji nude laganu i modularnu konstrukciju, ali su zasad slabije borbeno dokazani. Budući sustavi poput MGCS‐a (francusko‐njemački projekt) ili KF51 Panthera još su u fazi razvoja i zasad nisu dostupni za brzu nabavu. Okvirne cijene tenkova uvelike ovise o sadržaju paketa (logistika, pričuvni dijelovi, obuka, licencna proizvodnja), no na temelju novijih ugovora može se navesti red veličine cijene po komadu za samu platformu s osnovnom opremom. Za Leopard 2A8 austrijski i drugi europski ugovori procjenjuju cijenu od 28 do 32 milijuna eura po tenku, pri čemu se najčešće spominje iznos od 29 do 30 milijuna eura - kod većih serija i uz nacionalnu proizvodnju Njemačka dugoročno cilja na smanjenje jedinične cijene prema 20 milijuna eura, no to je zasad plan, a ne realnost za izvozne kupce. K2 Black Panther se ranije procjenjivao na oko 8,5 milijuna američkih dolara po tenku, ali noviji poljski paket, koji uključuje lokalnu proizvodnju i modernizaciju, podiže stvarnu cijenu na otprilike 18 do 34 milijuna dolara po komadu, ovisno o obuhvatu ugovora, pa za puni “europski” paket (K2PL s lokalnom proizvodnjom) realno treba računati srednji do gornji dio tog raspona. CV90120‐T razmatra se upravo zbog niže cijene, pri čemu se najnovija varijanta procjenjuje na oko 11,5 milijuna eura po vozilu, otprilike upola manje od Leoparda 2A8 - riječ je o lakom tenku manje mase i slabije zaštite, ali naoružanom topom kalibra 120 mm. Kod američkog M1 Abramsa, odnosno izvozne varijante M1A2 SEPv3, novije procjene govore o oko 24 milijuna dolara po tenku bez vrlo opsežnih dodatnih paketa, no u praksi, kad se uključe pričuvni dijelovi, streljivo, obuka i potrebna infrastruktura, ukupni trošak po tenku znatno raste te često doseže ili nadmašuje razinu Leoparda, iako je teško izdvojiti “čistu” cijenu samoga vozila. Za zemlju veličine Hrvatske, Leopard 2A8 je vrh ponude, ali i financijski ekstrem. K2 u “punom paketu” više nije dramatično jeftin, dok CV90120-T nudi znatno nižu ulaznu cijenu uz svjesno prihvaćanje kompromisa u zaštiti i statusu “punokrvnog” MBT-a.

Osim tenkova, stižu nam i samohodne haubice. Opredijelili smo se za Caesar MK2 koji spada u kategoriju 155 mm/52 samohodnih haubica na kotačima, pa su mu najlogičnije alternative drugi kotačasti 155 mm sustavi iste klase. Uz to, ozbiljne opcije su i klasične gusjenične haubice ako zemlja želi više oklopa i vatrene moći nauštrb mobilnosti po cestama. Kotačaste samohodne haubice predstavljaju izravne alternative sustavima poput Caesara MK2, pri čemu se ističe njemački RCH 155 na platformi Boxer 8×8 s potpuno automatiziranom kupolom i topom 155 mm L/52 kao na PzH 2000, dometa do oko 54 km s dalekometnim projektilima i posadom smještenom u potpuno zaštićenom vozilu, što ga čini tehnološki najnaprednijim, ali i vrlo skupim rješenjem. Švedski Archer, također kalibra 155 mm/52 na šasiji 6×6, nudi visoku razinu automatizacije, malo članova posade i izrazitu “shoot‐and‐scoot” sposobnost, uz odličan domet i preciznost, iako je nešto manje fleksibilan izvan kvalitetnih prometnica u odnosu na klasične kamionske sustave poput Caesara. Zuzana 2 i DITA iz Slovačke i Češke koriste topove 155 mm/52, odnosno 155 mm/45 u potpuno zatvorenoj kupoli na šasiji Tatra 8×8, pružajući veću zaštitu posade nego Caesar, uz domet oko 41 km s ERFB‐BB streljivom. Izraelski sustavi ATMOS 2000 i SIGMA nude dva koncepta, pri čemu je ATMOS lakša kamionska haubica bliska filozofiji Caesara MK1/2, dok je SIGMA teži i visoko automatiziran sustav nove generacije na konfiguraciji 10×10. Među novijim rješenjima ističe se i Calidus LAHAB iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, haubica 155 mm/52 na šasiji 10×10 s dometom do oko 56 km uz odgovarajuće streljivo, s naglaskom na brzo zauzimanje položaja i automatizirano punjenje. Kao “teže” alternative pojavljuju se gusjenične samohodne haubice, među kojima je njemačka PzH 2000 vrh ponude po dometu, koji može prelaziti 60 km s vođenim projektilima, te po brzini paljbe, ali uz veću logističku zahtjevnost i znatno višu cijenu u odnosu na kamionske sustave. Poljski AHS Krab nudi performanse bliske PzH 2000, uz jednostavniju i jeftiniju koncepciju, a pritom je stekao vrlo dobra operativna iskustva, dok i drugi moderni gusjenični sustavi poput K9 Thundera predstavljaju realne opcije, iako su konceptualno usmjereni više prema teškoj artiljeriji nego prema mobilnosti i fleksibilnosti kakvu nudi Caesar MK2.

Hrvatska započinje ambiciozan program borbe protiv bespilotnih letjelica (C-UAS). Za razliku od ostalih projekata, sustav C-UAS bit će u potpunosti financiran iz hrvatskog obrambenog proračuna. Odlučili smo se za SkyCtrl (APS), koji je modularni C‐UAS sustav (radari FIELDctrl, EO/IR senzori, ometači i novi interceptor‐dron), pa su smisleno usporedive alternative također modularni sustavi srednjeg do višeg cjenovnog ranga. Cijene su vrlo okvirne jer proizvođači gotovo nikad ne objavljuju “cjenik”, ali se iz javnih ugovora može izvući red veličine.

“Hrvatska ne kupuje samo novu vojnu opremu, ulažemo u znanje, tehnologiju i našu industrijsku bazu”, naglasio je ministar Anušić.

Partnerstvo s APS-om i uključivanje hrvatskih tvrtki (poput Končara i Đure Đakovića) omogućit će prijenos vrijednog znanja i iskustva, pomažući integrirati Hrvatsku “dublje u europski obrambeni lanac opskrbe”. Zapravo, plan modernizacije za 2025. dovodi hrvatsku obrambenu potrošnju na NATO-ov cilj od dva posto BDP-a - pri čemu je više od 20 posto proračuna namijenjeno nabavi i istraživanju te razvoju novih sposobnosti. To označava značajan zaokret prema vrhunskim područjima (digitalno ratovanje, besposadne i AI vođene sposobnosti) koje Hrvatska smatra ključnima za buduću sigurnost.