Rusi dolaze - susjedstvo nam postaje bojište?
Najnoviji Nacional (od 19. rujna 2017.) objavio je tajnio dokument OSA-e, Obavještajno sigurnosne agencije BiH, prema kojem je ta strana agencija uhodila i prisluškivala, pored onih iz BiH, i hrvatske političare i poslovnjake. Dokument od 28. veljače 2017. zapravo je izvještaj nekakvog A. B o sastanku Josipa Jurčevića, direktora tvrtke Luka Ploče energija, načelnika Općine Tomislavgrad Ivana Vukadina, nekakvog Bage navodno iz gradske uprave Posušja, te neimenovanog Rusa koji je, prema izvještaju, na sastanku predstavljao Sberbank.
Izvještaj tvrdi da je Jurčević predstavljao interese ruskog Gazproma, da je on sastanak i inicirao, te da je jedna od tema bila dokapitalizacija Rudnika boksita d. o. o. iz Posušja. I dalje prema dokumentu, na sastanku u zagrebačkom restoranu "Konoba" plan je bio da Gazprom preuzme većinsko vlasništvo nad rudnikom, da ga u tome kreditno-financijski prati Sberbank, a da rudnik potom boksit prodaje direktno tvornici Aluminij Mostar.
Osim za ovu temu, OSA se navodno zanima i za sudbinu HEP-a, Agrokora i MOL-a na ovim prostorima. Teza izvora Nacionala je da je zapravo riječ o obavještajno medijskom podmetanju Bakira Izetbegovića, jer se vrlo sličan, ako ne i identičan dokument pojavio u kolovozu na stranici znaci.net, samo kao rezultat obavještajnog rada "hrvatskih obavještajnih službi".
Objava i u Nacionalu i na portali znaci.net događa se u trenutku kad Bakir Izetbegović doista pokušava oboriti projekt Hrvatske da Pelješkim mostom poveže Dubrovačko primorje s ostatkom kopnenog teritorija Hrvatske. Iz toga izvor Nacionala izvlači zaključak da je riječ o Izetbegovićevom medijsko-obavještajnom spinu kako bi HDZ BiH lažno prikazao kao prorusku političku snagu u ionako krhkoj BiH, sve u pokušaju da pred Zapadom osnaži svoje planove za centraliziranom BiH u kojoj bi SDA, kao glavna nacionalistička stranka Bošnjaka kao najbrojnijeg naroda u BiH, mogla računati na čvrstu vlast u toj zemlji.
To da Izetbegović doista ima političke nazore takve vrste doista nije tajna. Međutim, nedavno je Express prenio analizu američkog Foreign Affairsa kojom se detaljno objašnjava kako točno Rusija pokušava izboriti svoj dominantni geostrateški položaj po republikama bivše Jugoslavije, oslanjajući se pritom upravo na nacionalističke snage u skoro svakoj pojedinoj državi.
Na taj se način tumači prošlogodišnji pokušaj državnog udara u Crnoj Gori, vrlo opasnu nedavnu parlamentarnu krizu u Makedoniji koja se umalo izrodila u nešto puno gore, te – za ovu priču vrlo zanimljivo – otvorenu secesionističku politiku u BiH, i to Milorada Dodika s jedne, te Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH, s druge strane u zahtjevima za uspostavom i trećeg, hrvatskog entiteta.
Foreign Affairs je pritom istaknuo da HDZ jest na vlasti u Zagrebu, ali da je povijesno Hrvatska sumnjičava prema Moskvi i da je zato Zagreb prirodno uvijek bliži i EU i NATO-u. S BiH je, stoji dalje, drugačija priča. Prema Foreign Affairsu, ruski veleposlanik Petar Ivancov 24. kolovoza je u BiH javno govorio o "hrvatskom pitanju" u BiH koje je "realnost koja se ne može ignorirati i za koju se mora naći rješenje". Zašto bi ruski veleposlanik odjednom besplatno podupirao "hrvatsko pitanje"? Usto koristeći izraze kakvima je sklon HDZ BiH...
To bi onda značilo da Moskva, osim što podupire Dodika, podupire i hrvatsku nacionalističku opciju u BiH, točnije HDZ. A javna je tajna da se Dodik i HDZ u BiH jako lijepo slažu oko dvojbi da li toj zemlji trebaju dva ili tri entiteta. Izvor Nacionala spominje i taj članak iz Foreign Affairsa, i to kao još jedan Izetbegovićev spin, očito ukazujući na etničku pozadinu autora članka. Tu je i činjenica da Foreign Affairs nigdje ne spominje ni Izetbegovića i njegove manevre niti SDA.
No, Nacionalov izvor nije spomenuo da Foreign Affairs nudi kao jedino rješenje izbornu eksploziju široke koalicije građanskih i lijevih stranaka u BiH, odnosno rušenje većinskih nacionalističkih stranaka s vlasti. "Bosanske razlomljene građanske i lijeve stranke pomiču se prema koalicijskom paktu na koji se čekalo jako dugo. Istodobno, opozicijske stranke u Republici Srpskoj i HDZ-ovi suparnici među Hrvatima, učvršćuju svoje redove.
Ustavni režim u BiH sa svojim bizantskim slojevima etničkih kvota, takav je da neetničke stranke imaju posebno težak zadatak u pokušaju da se probiju u parlament na osnovi broja glasova koje su dobile. No, sveopća pobjeda možda nije nužna za promjene. Otvaranje takvom procesu mogu biti i pojave poput, primjerice, pobjeda Mladena Ivanića 2014. nad Dodikovim kandidatom za srpsko mjestu u predsjedništvu. To je zapravo bio način kako je ova zemlja uspjela dovršiti svoju molbu za kandidaturu za EU.
Ivanović je naprosto dopustio da se kandidatura prihvati i već time je bitno promijenio opstrukcijski stav svog prethodnika, Nikole Špirića, inače Dodikovog kadra. Ako bi se u 2018. dogodila slična opozicijska pobjeda, tada bi BiH, slično kao i Makedonija, brzo obnovila svoju kandidaturu za NATO, i lakši i važniji projekt nego što je postupak ulaska u EU. Članstvo u NATO-u za Sarajevo znači garanciju i suvereniteta i teritorijalnog integriteta.
A s razumijevanjem u SAD-u i EU onoga što Rusija radi, oba procesa to bi moglo i ubrzati. Rusija će, pak, smatrati da ne može dopustiti BiH da joj isklizne kroz prste." Express je prije samo nekoliko dana popratio Hininu vijest o točno tome, o lijevoj građanskoj koaliciji koja se priprema za izbore u BiH 2018. s jasnim ciljem – rušenje s vlasti i SDA i HDZ BiH i Dodikovog SNSD-a.
U konačnici je zato vrlo vjerojatno i da je autentičan obavještajni dokument o sastanku šefa Luke Ploče Energije s ljudima iz Tomislavgrada i Posušja, te s tipom iz Sberbanka, bez obzira tko je dokument sastavio, da li OSA ili netko u Hrvatskoj. Vrlo je lako zamisliti i da bi OSA prisluškivala po Zagrebu, možda čak i za Izetbegovićev račun.
A najlakše od svega je zamisliti da je Foreign Affairs imao pravo kad je opisao mehanizam po kojem Kremlj pokušava ostvariti dominaciju na Balkanu preko nacionalističkih stranaka kao svojih proksija. Posebno u BiH. Da u dokumentu na koji se poziva Nacional doista ima "štofa" ukazuje i članak Expressa od prije tri i pol godine iz ožujka 2014., o tome da je upravo spomenuti Josip Jurčević uz pomoć još nekih ljudi, gurao projekt gradnje termoelektrane od 800 MW u dolini Neretve.
Ne za lokalne prilike, redom su govorili tada za Express metkovski, pločanski i opuzenski ekološki aktivisti i lokalni opozicijski političari, i SDP i Most, jer to je presnažna elektrana za takvo što, niti za dalmatinske, jer je energetska mreža drugačije postavljena, nego za opskrbu strujom za tvornice Aluminij d. d. u Mostaru.
Mehanizmi o kojima je Express tada pisao jako su podsjećali na određene afere HEP-a i HDZ-a iz proteklih godina. Usto, 2014. projekt je podržao i tadašnji HNS-ov ministar Ivan Vrdoljak. Jedina razlika je bila u tome što se tada u toj priči nisu spominjali ni Moskva ni Sberbank, za razliku od ovogodišnje priče.