Srpska pravoslavna crkva zahvalna je papi Franji zato što je smatrao da je potrebno provesti diskusiju o pitanju kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca, izjavio je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, a prenosi srpski tabloid Blic.

Amfilohije je ispričao da mješovita komisija, gdje je i on bio član, nije mogla donijeti jedinstveno mišljenje o Stepinčevoj kanonizaciji te su konačnu odluku prepustili papi.

"Mi smo zahvalni papi Franjo što je smatrao da je potrebno imati raspravu iako je, prema vjerovanju rimokatoličke crkve, on nepogrješiv. To mu služi na čast i mi smo to njemu i rekli kada smo predali pismo patrijarha Irineja kao odgovor na prijedlog da SPC sudjeluje u tim razgovorima", kazao je amfilohije. 

Posljednji put je komisija zasjedala u Vatikanu kada su predstavnici pravoslavne i rimokatoličke crkve, po šesti put, neuspješno pokušali usuglasiti stavove o kanonizaciji Stepinca. 

Žele mu i smrt Vatikan protiv Pape: "Jedva čekamo da umre, jeziv je..."

Poznato je da su stavovi jedne i druge crkve o Stepincu vrlo suprotni. Papa Franjo zato i jest pokrenuo ovakvu komisiju, što je u Hrvatskoj naišlo na pojedine reakcije koje su, u najmanju ruku, svjedočile o zbunjenosti. Papa jest osnivanjem komisije na neko vrijeme zaustavio proces kanonizacije Stepinca, ali je pritom učinio još nešto. O tome je odmah po osnivanju komisije govorio apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D'Errico.

On je tada za laudato.hr rekao da papa Franjo nema dvojbi o Stepinčevoj ulozi i da je dekret o kanonizaciji mogao potpisati odmah. Međutim: "Prošle godine smo se svi nadali da će Sveti Otac u kratkom vremenu izdati Dekret. Umjesto toga, pojavile su se poteškoće koje su nam poznate, a koje su dovele do ovog prijedloga Svetoga Oca", kazao je D'Errico. On je tada otkrio da mu je papa rekao da bi moglo doći do novih napetosti između SPC-a i RKC-a, posebno Kaptola.

svećenikova djeca Apel Crkvi: "Pobrinite se za vanbračnu djecu svećenika!"

"To moramo izbjeći, budući da smo sigurni u posao koji smo obavili. Ne smijemo se bojati pokazati posao koji smo napravili. Dugo sam o tome razmišljao, osobno. Kad mi je patrijarh Irinej pisao, o tome sam mnogo razmišljao i smatrao sam da možemo zajedno sjesti za stol i zajedno razmotriti ulogu koju je blaženi Stepinac imao za vrijeme Drugog svjetskog rata, i tako predstaviti i posao koji je obavila Kongregacija, u mirnom ozračju.

Nada je da to može doprinijeti tome da se rasprše sjene koje su postojale na putu između dviju crkava, i tako dvije crkve smjestiti za isti stol u mirnoj i bratskoj raspravi. Nada je također i da to može poslužiti na putu potpunog pomirenja između dva naroda, jer i to je jedan važan aspekt. Moramo zajedno raditi na potpunom pomirenju, jer to je od velikog značenja, ne samo između dviju crkava, nego i između dva naroda i dvije države. I to bi bio veliki doprinos i za stabilnost u regiji", kazao je papa Franjo o toj svojoj odluci D'Erricu, a ovaj je to prenio u intervjuu. 

Papa je, dakle, odlučio da se hrvatski katolički i srpski pravoslavni kler imaju sastati kako bi prvi s drugima podijelili sve svoje podatke o Stepincu koje uzimaju kao činjenice, to isto kako bi i drugi učinili prema prvima. Ako ništa drugo, da se barem razumiju o čemu govore, poziciju jednih drugih.

Istočna priča Srbi u Dubrovniku ljuti na vladiku - tjera ih zbog kafića

Prvi sastanak komisije održan je u Vatikanu u srpnju 2016. Slijedio je sastanak u Zagrebu na kojem su razmatrali Stepinčevo djelovanje do početka Drugog svjetskog rata u Kraljevini Jugoslaviji, dakle do 1941. Treći put komisija se sastala u Novom Sadu i tada su klerici zajednički prošli odnos Stepinca prema NDH. U Požegi su, prema rasporedu, razmotrili njegov odnos prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Peti put komisija se sastala u Podgorici, gdje je na rasporedu bio odnos komunističkih vlasti u Jugoslaviji prema Stepincu. Posljednji sastanak održan je ljetos u Vatikanu, a ni tada nije bilo ikakvog napretka u razgovorima.

Mješovita komisija oglasila se šturim priopćenjem gdje su rekli da: "u slučaju kardinala Stepinca tumačenja koja su pretežito davali katolički Hrvati i pravoslavni Srbi ostaju i dalje različita" te su istaknuli da su došli "do zaključka da su različiti događaji, nastupi, spisi, šutnja i stajališta još uvijek predmet različitih tumačenja".