U uredu skijališta Céüze 2000 u francuskim Alpama vrijeme kao da je stalo. Karte staza i dalje stoje složene pokraj uredskog materijala, rasporedi osoblja pričvršćeni su na zid, a požutjele novine od osmog ožujka 2018. leže na stolu uz polupraznu bocu vode. Radnici su na kraju te sezone otišli kući, očekujući povratak sljedeće zime. Nikada se nisu vratili. Danas je Céüze, nakon 85 godina rada, jedno od čak 186 francuskih skijališta koja su trajno zatvorena.

Planine bez snijega, skijališta bez budućnosti

Glavni uzrok ove tihe propasti su klimatske promjene. Alpe se zagrijavaju dvostruko brže od ostatka planeta, a snježna granica, visina na kojoj padaline prelaze u snijeg, neumoljivo se penje. Nekada pouzdani zimski pokrivač postao je rijetkost, a sezone su se skratile na svega nekoliko tjedana, čineći poslovanje financijski neodrživim. Skijalište La Sambuy, u blizini Mont Blanca, prošle je zime imalo snijega tek četiri tjedna, što je dovelo do godišnjeg gubitka od oko 500.000 eura. Slična sudbina zadesila je i Céüze, kojem je za isplativost trebalo najmanje tri mjeseca rada, a u posljednjoj sezoni uspjeli su raditi jedva mjesec i pol, uz troškove od 450.000 eura.

Prognoze nisu optimistične. Istraživanje objavljeno u znanstvenom časopisu Nature Climate Change upozorava da bi, uz porast globalne temperature od dva Celzijeva stupnja, više od polovice europskih skijališta moglo biti suočeno s kritičnim nedostatkom snijega. Čak ni umjetni snijeg nije rješenje; njegova proizvodnja zahtijeva ogromne količine vode i energije te je neučinkovita na temperaturama iznad jednog Celzijevog stupnja.

Napuštena skijališta ostavljaju duboke tragove u okolišu. Samo u Francuskoj, osim zatvorenih odmarališta, procjenjuje se da planine "krasi" oko 113 napuštenih žičara ukupne duljine 63 kilometra te više od tri tisuće drugih napuštenih objekata, od vojnih do industrijskih. Stari stupovi, kabeli i zgrade polako propadaju, ispuštajući u tlo i vodu opasne tvari poput azbesta, motornih ulja i masti.

Uklanjanje te infrastrukture skup je i složen proces. Demontaža skijališta Céüze 2000 koštala je 123.000 eura, a 90 tona otpada moralo se prevesti helikopterom kako bi se izbjeglo dodatno oštećenje osjetljivog terena. Iako francuski zakon nalaže uklanjanje žičara izgrađenih nakon 2017. godine, za starije objekte takva obveza ne postoji, pa većina ostaje prepuštena zubu vremena. ​

Novi život na starim stazama

Ljudska buka nestaje, a priroda se polako vraća. Na napuštenim padinama Céüzea, gdje su nekad odzvanjali povici skijaša, sada cvjetaju divlje ruže, orhideje i žute encijane. Šume se počinju obnavljati, a životinje poput divljih svinja, srna i rijetkih crvenokljunih galica pronalaze mir u tišim zimama.

Znanstvena istraživanja, poput onog provedenog u talijanskom odmaralištu Valcanale, pokazuju da oporavak ekosustava uvelike ovisi o tome kako su staze izvorno izgrađene. Staze koje su nastale samo sječom šume, bez značajnih zemljanih radova, brzo se oporavljaju i njihove funkcije postaju slične okolnim, netaknutim područjima. S druge strane, staze koje su bile preoblikovane teškim strojevima ostaju ekološki degradirane, s lošim tlom, stalnom erozijom i malom sposobnošću skladištenja ugljika. Paradoksalno, takva degradirana područja ponekad postaju utočište za rijetke i endemske biljne vrste prilagođene kamenjarima, što lokalno povećava bioraznolikost, ali nauštrb drugih ekoloških usluga.