Na zgarištu katedrale Notre Dame u Parizu, može započeti naporan proces obnove. Obnova će potrajati godinama, možda više od desetljeća. Ipak, za gotičko remek-djelo koje se gradilo 107 godina, a stoljećima nadograđivalo, ovo može jednostavno označiti najnoviju fazu "evolucije" zgrade koja je mnogo puta preoblikovana u svojoj 850-godišnjoj povijesti.

Oni koji traže tračak nade usred tragedije bit će ohrabreni riječima predsjednika Emmanuela Macrona da će Francuzi "ponovo graditi zajedno" i naporima za prikupljanje sredstava koji su dostigli čak 670 milijuna dolara u roku od 24 sata nakon što je požar zahvatio zdanje.

U srcu Pariza Zašto je bilo nemoguće gasiti požar na katedrali Notre Dame?

Ove velikodušne rane donacije ukazuju na to da financiranje, najteži dio svakog većeg projekta obnove, možda neće biti teško osigurati. Pretpostavljajući da će doći do potrebne financijske potpore, kako će se točno provesti sam proces sanacije i "izdizanja iz pepela"?

"Kao i kod svake zgrade koja je oštećena od požara, sigurnost će biti glavna briga. Glavna struktura (i dva zvonika) možda su "spašeni i sačuvani", tvrde vlasti, ali dijelovi katedrale i dalje mogu biti izloženi riziku od lokaliziranih urušavanja i padajućeg otpada.

Prije razlikovanja onog vrijednog spašavanja i onog zauvijek propalog potrebno je poduzeti hitne korake kako bi se spriječilo daljnje oštećenje" kaže arhitekt i povjesničar Jonathan Foyle za CNN. 

Naglašava kako je posebno postaviti privremeni krov.

"To je već mokra zgrada zbog vode koja je pumpana na nju, tako da će morati osigurati neku vrstu pokrova od elemenata", rekao je u telefonskom razgovoru.

"To nije mali zadatak sam po sebi", rekao je voditelj grupe tvrtki za obnovu povijesnih spomenika u Francuskoj, Frédéric Létoffé.

"To će zahtijevati puno posla jer će, osim podupiranja i pojačanja, biti potrebno izgraditi skele s kišobranom kako bi mogao pokriti cijeli krov koji je nestao, kako bi se osigurala zaštita od vremenskih uvjeta ", rekao je novinarima u Parizu.

Prvi prioritet za restauratore bit će postavljanje privremenog krova na zgradu, prema arhitektu Johnu Burtonu, nadzorniku konzervatorskih radova na drugim engleskim gotskim crkvama Canterbury Cathedral i Westminster Abbey. To će pomoći stručnjacima da izvrše detaljnu inspekciju lokacije - osobito koliko je struktura sigurna.

"U gotičkim je strukturama sve u ravnoteži", rekao je Burton. "Zgrada stoji uz sve dijelove koji su stisnuti zajedno." "Leteće potpore" koje su jednom pažljivo podupirale cijelu zgradu sada mogu biti izvan ravnoteže, rekao je.

Nakon zaštite ostataka zgrade, restauratorski će timovi početi ocjenjivati razinu štete. Taj proces mogao bi potrajati godinama, kazao je.

Da bi francuske vlasti donijele bilo kakve odluke o tome kako obnoviti, morat će bolje razumjeti kako je izgrađena srednjovjekovna katedrala.

"Nema gotovo nikakvih građevinskih zapisa o Notre Dame. Znamo da se ta građevina počela graditi 1163. i da je u osnovi završena oko 1240. godine, ali ne postoje računi za izgradnju. Dokazi kako je evoluirala su u njezinome fizičkom tkivu, tako da će vam trebati vojska arheologa iz cijelog svije da biste bolje razumjeli koje dijelove popravlja i čemu pripadaju", slažu se arheolozi.

Peter Riddington, arhitekt iz Donald Install Associatesa, koji je radio na restauraciji dvorca Windsor nakon što je 1992. oštećen u požaru, siguran je da će jedan od prvih koraka biti provođenje nekih arheoloških radova.

"Ono što je bilo iznimno korisno za nas bilo je arheološko prosijavanje ostataka", rekao je tijekom intervjua.

"Istražitelji bi mogli odlučiti podijeliti podnu površinu u mrežu, i dodijeliti tim koji će prosijati svaki zadani kvadrat", rekao je Riddington. 

"Pokupili bi sve što bi moglo biti korisno - ili stavke za ponovnu upotrebu u gradnji ili za kopiranje za izradu modela. Ovakav proces mogao bi podnijeti tisuće pladnjeva punih vrijednih ostataka i predmeta", rekao je.

Nakon što se "forenzički" dio završi, rekao je Burton, stručnjacima će vjerojatno biti zadano da procijene svaki od elemenata - od obojenog stakla do pozlaćivanja. To će onda biti sve do majstora arhitekta da donese "viziju" cjelokupnog dizajna.

Riddington se prisjeća da su postojali različiti "odbori okusa" koji su bili uključeni u proces tijekom restauracije Windsora. 
"Pretpostavljam da će morati imati odbor za ukuse koji će donositi odluke čak i o najosnovnijim stvarima."

Cilj obnove nije uvijek replicirati prošlost. Suvremeni ukusi i tehnologije mogu utjecati na to kako se oštećene građevine ponovno promišljaju.

Uzmimo, primjerice, nedavnu obnovu Cutty Sark, britanskog klipera (broda) iz 19. stoljeća, obnovljenog po cijeni od 50 milijuna funti (65 milijuna dolara) nakon razornog požara. Suvremena staklena konstrukcija, u kojoj se nalaze moderni objekti, dodana je u bazu broda, koji je turistička atrakcija u Londonu.

Vlasti možda žele ostati vjerne ranijim izdanjima katedrale. No moguće je i da Francuska uzme posve novi smjer.

"Pretpostavljamo, možda pogrešno, da će katedrala biti obnovljena, kao što je bila (prije) požara, ali to nije jedini način", rekao je Riddington. "Katedrala je imala požare u prošlosti i tijekom godina obnovljena je u različitim stilovima."

Štoviše, zvonik koji se srušio ispred zaprepaštenih promatrača u ponedjeljak navečer bio je sam 'dodatak', izgrađen za vrijeme obnove i restauracije iz 19. stoljeća. Njegov dizajner, arhitekt Eugène Viollet-le-Duc, učinio je njegov zvonik višim i složenijim od onog koji je ranije postojao.

Ta je obnova rezultirala i drugim značajnim promjenama fasade i interijera katedrale. 

"Notre Dame nije zgrada koja je fosilizirana" rekao je Foyle. "Nije ostala statična od početka 13. stoljeća."

NOTRE DAME Neprocjenjivo blago koje je moglo stradati u požaru

"To nije nešto što je savršeno očuvano, to što je sinoć potpuno uništeno. To možete umjesto toga promatrati kao traumatičnu epizodu u dugoj povijesti cikličkog stvaranja, uništenja i popravka."

"Ne želimo izgraditi repliku Notre Dame tako da izgleda kao da je izgledala prije 800 godina. Želimo poštovati činjenicu da je bila u požaru i ostaviti tragove toga - to je sve dio povijesti zgrade", kaže Foyle.

Mnogi kvalificirani radnici i obrtnici, uključujući zidare, stolare, stolare i rezbare, svi će morati biti regrutirani da rade na ovom velikom projektu.

John David, majstor zidar s preko 45 godina iskustva, bio je  uključen u obnovu katedrale u Yorku, najveće katedrale u Britaniji. Taj gotički dragulj koji je jedan od najvećih u Europi, teško je oštećen u požaru iz 1984. godine.

"Danas sam više puta čuo da ljudi kažu "ne možemo to više raditi, nemamo obrtnike da to rade". Imamo mnogo, i imamo mnogo ljudi koji mogu trenirati druge", kaže.

Sada vidi priliku da Francuska sada obučava svoju sljedeću generaciju kvalificiranih radnika.

"Trebat će im više ljudi, posao će biti spor, možda deset do 12 godina", kazao je. "To je prilika za njih da obučavaju obrtnike ne samo za Notre Dame, nego i za druge zgrade i katastrofe. Ovo nije posljednja."