Fotografije šestorice okrvavljenih i pretučenih Splićana, golih do pasa, koji su se tukli na stadionu beogradskog Partizana prije četiri godine šokirale su hrvatsku javnost. Sad se ispostavilo da je taj događaj bio okidač za seriju osvetničkih likvidacija i nestanaka onih koji su angažirali Splićane u borbi za kriminalnu prevlast u navijačkoj skupini i za kontrolu prave dilersko-stadionske narkotržnice. 
Nedavno je uhićen jedan od najopasnijih ljudi srpskog podzemlja, znan kao Velja Nevolja, pravim imenom Veljko Belivuk. Upravo je on bio vođa navijačko-dilerske skupine koju je trebalo istisnuti s tribina i na koju su se namjerili i oni golemi Splićani. Ali loše je to za njih završilo, tad su jedva izvukli živu glavu sa stadiona, a Ante Firić nakon godinu dana poginuo je na autocesti kraj Ivanić Grada, u prilično nejasnim okolnostima (pretrčavao je prometnu autocestu A3 u utorak u 5.20 sati, kada su ga “pomela” tri automobila. 

Po službenoj verziji, prijatelji s kojima je putovao u Osijek već u 4.15 zvali su policiju s jedne benzinske postaje tvrdeći da je postao nasilan i da ne mogu izaći s njim na kraj. Mahnito ponašanje tog nasilnika tad je, doduše, zabilježeno i na kamerama na benzinskoj postaji).
Ante Firić u medije je prvi put dospio nakon što je završio u istražnom zatvoru pod optužbom da je bio dio grupe od koje je naručeno premlaćivanje hvarskog ugostitelja Frana Žuvele. Firić je s ekipom svoga brata uletio u kafić Marinero te Žuvelu premlatio šakama i pivskim kriglama. Žuvelu su udarali i barskim stolcem. Braću Firić pritvorili su na mjesec dana. Skoro na svakoj fotografiji s utakmice u Beogradu vidi se Firićevo krvavo lice. Firić je u sukobu najlošije prošao, ali nije imao ubodnih rana kako se isprva mislilo. Imao je, međutim, nagnječenje mozga, kontuziju glave i ozljedu šake. U Srbiju je ušao 12. prosinca, a po svemu sudeći, bio je pozvan na “akciju” u Humskoj.
Prije četiri godine već u prvim izvještajima iz Beograda, kada je objavljeno da su se za jednu frakciju Grobara tukli Splićani, nagađalo se da ih je sve angažirao tzv. škaljarski klan, odnosno crnogorska narkomafija. 

Takve optužbe javno je iznosio i sam srpski predsjednik Aleksandar Vučić. I to prilikom gostovanja u jednoj emisiji na TV Pink. “Oni koji su se skinuli goli, a neki su već i ubijeni, ta banda mafijaša i narkodilera, došla je zavoditi red po nalogu Filipa Koraća, za kojeg ovi znaju da nije kriv. Zašto je dovodio te ljude? Da postavi svoju mrežu narkodilera. Zašto bi to itko radio kad je pošten?”, retorički se pitao predsjednik Vučić u emisiji početkom 2019. godine. Nakon uhićenja Luke Bojovića u Valenciji, u veljači 2012. Korać je preuzeo Beograd, Srbiju, a zatim i Crnu Goru, gdje je glavni Bojovićev suradnik bio Luka Đurović iz Bara. Od Đurovićeve pogibije Korać najviše povjerenja ima u škaljarski klan, čiji je vođa Kotoranin Jovica Vukotić. Preuzimanjem liderske pozicije naslijedio je i rat koji je Luka Bojović 2009. godine počeo s crnogorskim obiteljima Radonjić i Šaranović i u kojem je na obje strane ubijeno desetak osoba. Kad su u Beogradu ubijeni Lukin brat Nikola, a zatim i bliski suradnik Rade Rakonjac, Korać je pobjegao iz Srbije jer je mislio da je on sljedeća meta.Nije sporno da se navijačke skupine drogom opskrbljuju iz takvih kanala, ali priča je ipak bila malo složenija.

Vođe navijača koji su 2017. htjeli preuzeti Južnu tribinu, ispod koje je - kako se sad ispostavilo - Velja Nevolja imao bunkere u kojima je držao oružje i drogu, zvali su se Rade Petrović i Miloš Radisavljević Kimi. Petrovića je Velja Nevolja prošle godine priveo pred kamere i, vidno prestrašenog, primorao ga da izgovori kako je izdao Partizan pa sve objavio na YouTubeu. Dvije godine nakon što je na autocesti zgažen jedan od Splićana, nestao je i Goran Veličković Goksi, još jedan od vođa navijača, koji je i javno izrazio sućut obitelji poginulog Splićanina, potpisavši se u osmrtnici. Srpski mediji prilično oprezno pišu o svim tim nasilnicima, dilerima i narkomanima jer ne prezaju ni od prijetnji novinarima. Kad je o njihovim kriminalnim aktivnostima na B92 otvoreno izvještavala novinarka Brankica Stanković, tadašnji vođa Grobara Miloš Radisavljević Goksi (i taj je silno strepio da ga ne likvidira Velja Nevolja) organizirao je da se s tribina pjeva: “Otrovna si kao zmija, proći ćeš k’o Ćuruvija” (Slavko Ćuruvija je bio srpski urednik i novinar, izrazito antimiloševićevski angažiran, ubijen 1999.) Tek se rijetki usude progovoriti o bliskoj vezi navijačkih skupina i najgorih kriminalnih klanova. RTS, poslovično blag prema svim pobornicima režima, u svom serijalu o navijačima mrtvo-hladno je zaobišao bilo kakve takve kriminalne veze. 

Insajder je, s druge strane, uspio 2016. godine razgovarati s Miodragom Majićem, sucem Prizivnog suda u Beogradu. Razgovaralo se, između ostalog, i o tome da je srpski zakon o sprečavanju nereda na sportskim natjecanjima izrađen po najvišim europskim standardima, ali da se toliko rijetko primjenjuje da navijači s tjeralicama mogu bez problema hodati po atletskoj stazi stadiona i da im nitko ni ne priđe da ih zaustavi. A kamoli da ih privede. “Da smo ostvarili sudsku vlast, ne bismo imali takve situacije”, govorio je tad. “Ovdašnji političari se trude zadržati stanje u kojem je pravosuđe ovisno o njihovoj volji. Time sebi, dok su na vlasti, osiguravaju nedodirljivost i kazneno-pravni imunitet. Ono što najčešće ne shvaćaju je da će, onog trenutka kad izgube vlast, i sami postati žrtve tako skrojenog modela”, kazao je isti sudac krajem prošle godine.

A koliki je utjecaj vlasti na sudstvo, vjerojatno najbolje pokazuje slučaj Danila Vučića, sina srpskog predsjednika. Često ga vide u društvu huligana i kriminalaca, a posebno s Veljom Nevoljom i ostalim vrhom Partizanovih navijača. Kad su u javnost izašle kompromitirajuće fotografije Danila s nekima od najgorih kriminalca Balkana, srpska vlast obrušila se na medije koji postavljaju pitanja kako sin šefa države završi u takvom društvu. Ana Brnabić kritizirala je medije da kako se samo usude “udariti predsedniku na dete”. Iako je Danilo punoljetan i potpuno svjestan povijesti koja prati ljude s kojima se druži. Na jednoj od fotografija novinari su prepoznali Aleksandra Vidojevića. On je član skupštine Partizana kao predstavnik navijača. Vidojević je jedan od utjecajnijih ljudi u navijačkoj ekipi Janjičari, koju je do ubojstva predvodio Aleksandar Stanković, poznat i kao Sale Mutavi. Odmah iza Vidojevića, s desne strane, bio je Boris Karapandžić. On je osuđivan zbog trgovine drogom, držanja oružja, kao i demoliranja kafića Holivud u vlasništvu bivšeg vođe navijača Aleksandra Vavića na Karaburmi 2013.

Sam Sale Mutavi u javnost je dospio kad su objavljene snimke brutalnog premlaćivanja članova osiguranja tadašnjeg šefa Partizana Miloša Vazure. Veljko Belivuk mlatio je i prijetio, a Sale je samo gledao. Vidio je sigurnosne kamere i uz veliki osmijeh pokazao im je srednji prst jer je očito znao da mu se ništa neće dogoditi. Nakon uhićenja u njegovu obranu stao je i sam Vučić. “Taj čovjek nije nikoga ni pipnuo, što mi sad tu možemo”, kazao je srpski predsjednik na konferenciji za novinare.
Milan Ljepoja, nekadašnji vođa bande Pink Panter i mozak jedne od njihovih najvećih pljački, one draguljarnice u Dubaiju, jedna je od žrtava krvoločnog ubojice Veljka Belivuka, zvanog Velja Nevolja, i njegove desne ruke Marka Miljkovića Mare. Ljepoja je zvjerski mučen i ubijen u zloglasnoj kući strave u Ritopeku, u kojoj je Belivuk navodno iskasapio još ljudi. Ljepoja je, kako piše Kurir, u kući mučen 24 sata, a na kraju su ga raskomadali i njegovo su tijelo u više navrata iznosili u vrećama te ga odvezli nekamo Opel Astrom. Izvor Kurira navodi da su Belivuk i Miljković namamili Ljepoju da dođe iz Niša i nađe se s još jednim osumnjičenim, Dejanom Tešićem. On je navodno Ljepoju dovezao u Passatu do kuće u Ritopeku, gdje je 24 sata trajala tortura i iživljavanje. Odrezali su mu uši i nos, a zatim nastavili rezanjem ruku, nogu, iskopali su mu oči, a na kraju su mu odrezali glavu.

Ljepoja je, osim što je bivši vođa Pink Pantera, navodno bio blizak škaljarskom klanu, s kojim je namjeravao preuzeti niško podzemlje, što je i bio razlog zbog kojeg je bio meta Veljka Belivuka. Rat dvaju crnogorskih klanova počeo je sredinom 2014. kad su u španjolskoj Valenciji škaljarci ukrali 200 kilograma kokaina kavčanima. Karakteriziraju ga brutalne likvidacije protivnika u kojima su korišteni eksploziv, snajpersko oružje i bombe. Za likvidacije su, kako vjeruje policija, angažirani plaćeni ubojice iz regije. Ubijani su šefovi raznih ogranaka, ali i njihova obitelj. Slobodan Kašćelan, navodni vođa kavčana, nakon pokušaja atentata 2016. godine poručio je da će škaljarce “izbrisati s lica zemlje”.

A za takve svrhe su mu, čini se, dobro došli navijači, koji su jedva čekali priliku za širenje svog utjecaja. Da jedan osuđeni nasilnik kojeg prati mnoštvo sudskih procesa za dilanje droge, premlaćivanja i prijetnje ubojstvom ima vlastiti klub u prostorijama stadiona Partizana, teško je zamislivo. Ali baš to je imao Velja Nevolja. I sad je velik dio srpske estrade u strahu da će isplivati snimke njihovih nastupa. Kako je nedavno ispričao izvor Blica: “Bez obzira na to što su radile svoj posao i ponekad ostale na piću više, što nije protuzakonito, one su u strahu da u javnost ne ispliva njihova veza jer su često pjevale i na slavljima njegovih suparnika”. Tijana Maksimović, poznatija kao Tijana Ajfon, navodno je bila rado viđen gost u “Veljinu bunkeru”. Prema pisanju srpskih medija, bila je zaručena s Milovanom Tadićem, bivšim šefom osiguranja jednog noćnoga kluba. 

Tadić je bio toliko blizak s Belivukom da su si međusobno dolazili kao podrška na suđenjima. Tadić je Velji dolazio dok mu se sudilo za pomaganje u ubojstvu Vlastimira Miloševića, a ovaj mu je uzvratio na suđenju za premlaćivanje jednoga gosta u klubu u kojem je radio kao izbacivač. Taj gost je od teških ozljeda preminuo dva tjedna kasnije. 
“Ovo je ozbiljan nastavak velike i odgovorne borbe protiv mafije i onih koji su umislili da su jači od države zbog svojih veza i sprega u našoj društvenoj hijerarhiji i u državi, ako tako hoćete”, rekao je Vučić na konferenciji za novinare kad su uhićeni Velja Nevolja i njegovi suradnici. “Ne zaboravite da, kad netko raspolaže tolikom sumom novca, s lakoćom ulazi u različite društvene strukture i državni sustav. Ovog puta je država pokazala da je snažnija i jača i to je ono što je važno”, ustvrdio je Vučić.
A Veljina ekipa bila je toliko moćna da je gradila i vlastitu utvrdu u Beogradu, po uzoru na zloglasnu vilu u Šilerovoj ulici koju su držali pripadnici zemunskoga klana. Veljini suradnici bili su bliski visokopozicioniranom pripadniku srpske žandarmerije Nenadu Vučkoviću. Hoće li biti ikakvih razlika u odnosu na prethodna suđenja, tek ostaje za vidjeti. Znakovito je da su novinari KRIK-a 2018. objavili tekst pod naslovom “Belivuk otporan na dokaze”. Tijekom suđenja za ubojstvo Vlastimira Miloševića policajac je kontaminirao dokaze, sudski vještaci mijenjali su mišljenja i izuzimali ključne dokaze, a formalno nezaposleni Belivuk mogao si je priuštiti čak petero odvjetnika da ga brane. Prvo je bio osumnjičen za teško ubojstvo, a na kraju je oslobođen čak i optužbi za pomaganje u ubojstvu.