Sukob kriminalaca u Srbiji: hrvatske veze Velje Nevolje

Fotografije šestorice okrvavljenih i pretučenih Splićana, golih do pasa, koji su se tukli na stadionu beogradskog Partizana prije četiri godine šokirale su hrvatsku javnost. Sad se ispostavilo da je taj događaj bio okidač za seriju osvetničkih likvidacija i nestanaka onih koji su angažirali Splićane u borbi za kriminalnu prevlast u navijačkoj skupini i za kontrolu prave dilersko-stadionske narkotržnice. 
Nedavno je uhićen jedan od najopasnijih ljudi srpskog podzemlja, znan kao Velja Nevolja, pravim imenom Veljko Belivuk. Upravo je on bio vođa navijačko-dilerske skupine koju je trebalo istisnuti s tribina i na koju su se namjerili i oni golemi Splićani. Ali loše je to za njih završilo, tad su jedva izvukli živu glavu sa stadiona, a Ante Firić nakon godinu dana poginuo je na autocesti kraj Ivanić Grada, u prilično nejasnim okolnostima (pretrčavao je prometnu autocestu A3 u utorak u 5.20 sati, kada su ga “pomela” tri automobila. 

Po službenoj verziji, prijatelji s kojima je putovao u Osijek već u 4.15 zvali su policiju s jedne benzinske postaje tvrdeći da je postao nasilan i da ne mogu izaći s njim na kraj. Mahnito ponašanje tog nasilnika tad je, doduše, zabilježeno i na kamerama na benzinskoj postaji).
Ante Firić u medije je prvi put dospio nakon što je završio u istražnom zatvoru pod optužbom da je bio dio grupe od koje je naručeno premlaćivanje hvarskog ugostitelja Frana Žuvele. Firić je s ekipom svoga brata uletio u kafić Marinero te Žuvelu premlatio šakama i pivskim kriglama. Žuvelu su udarali i barskim stolcem. Braću Firić pritvorili su na mjesec dana. Skoro na svakoj fotografiji s utakmice u Beogradu vidi se Firićevo krvavo lice. Firić je u sukobu najlošije prošao, ali nije imao ubodnih rana kako se isprva mislilo. Imao je, međutim, nagnječenje mozga, kontuziju glave i ozljedu šake. U Srbiju je ušao 12. prosinca, a po svemu sudeći, bio je pozvan na “akciju” u Humskoj.
Prije četiri godine već u prvim izvještajima iz Beograda, kada je objavljeno da su se za jednu frakciju Grobara tukli Splićani, nagađalo se da ih je sve angažirao tzv. škaljarski klan, odnosno crnogorska narkomafija. 

REUTERS/PIXSELL

Takve optužbe javno je iznosio i sam srpski predsjednik Aleksandar Vučić. I to prilikom gostovanja u jednoj emisiji na TV Pink. “Oni koji su se skinuli goli, a neki su već i ubijeni, ta banda mafijaša i narkodilera, došla je zavoditi red po nalogu Filipa Koraća, za kojeg ovi znaju da nije kriv. Zašto je dovodio te ljude? Da postavi svoju mrežu narkodilera. Zašto bi to itko radio kad je pošten?”, retorički se pitao predsjednik Vučić u emisiji početkom 2019. godine. Nakon uhićenja Luke Bojovića u Valenciji, u veljači 2012. Korać je preuzeo Beograd, Srbiju, a zatim i Crnu Goru, gdje je glavni Bojovićev suradnik bio Luka Đurović iz Bara. Od Đurovićeve pogibije Korać najviše povjerenja ima u škaljarski klan, čiji je vođa Kotoranin Jovica Vukotić. Preuzimanjem liderske pozicije naslijedio je i rat koji je Luka Bojović 2009. godine počeo s crnogorskim obiteljima Radonjić i Šaranović i u kojem je na obje strane ubijeno desetak osoba. Kad su u Beogradu ubijeni Lukin brat Nikola, a zatim i bliski suradnik Rade Rakonjac, Korać je pobjegao iz Srbije jer je mislio da je on sljedeća meta.Nije sporno da se navijačke skupine drogom opskrbljuju iz takvih kanala, ali priča je ipak bila malo složenija.

Vođe navijača koji su 2017. htjeli preuzeti Južnu tribinu, ispod koje je - kako se sad ispostavilo - Velja Nevolja imao bunkere u kojima je držao oružje i drogu, zvali su se Rade Petrović i Miloš Radisavljević Kimi. Petrovića je Velja Nevolja prošle godine priveo pred kamere i, vidno prestrašenog, primorao ga da izgovori kako je izdao Partizan pa sve objavio na YouTubeu. Dvije godine nakon što je na autocesti zgažen jedan od Splićana, nestao je i Goran Veličković Goksi, još jedan od vođa navijača, koji je i javno izrazio sućut obitelji poginulog Splićanina, potpisavši se u osmrtnici. Srpski mediji prilično oprezno pišu o svim tim nasilnicima, dilerima i narkomanima jer ne prezaju ni od prijetnji novinarima. Kad je o njihovim kriminalnim aktivnostima na B92 otvoreno izvještavala novinarka Brankica Stanković, tadašnji vođa Grobara Miloš Radisavljević Goksi (i taj je silno strepio da ga ne likvidira Velja Nevolja) organizirao je da se s tribina pjeva: “Otrovna si kao zmija, proći ćeš k’o Ćuruvija” (Slavko Ćuruvija je bio srpski urednik i novinar, izrazito antimiloševićevski angažiran, ubijen 1999.) Tek se rijetki usude progovoriti o bliskoj vezi navijačkih skupina i najgorih kriminalnih klanova. RTS, poslovično blag prema svim pobornicima režima, u svom serijalu o navijačima mrtvo-hladno je zaobišao bilo kakve takve kriminalne veze. 

Insajder je, s druge strane, uspio 2016. godine razgovarati s Miodragom Majićem, sucem Prizivnog suda u Beogradu. Razgovaralo se, između ostalog, i o tome da je srpski zakon o sprečavanju nereda na sportskim natjecanjima izrađen po najvišim europskim standardima, ali da se toliko rijetko primjenjuje da navijači s tjeralicama mogu bez problema hodati po atletskoj stazi stadiona i da im nitko ni ne priđe da ih zaustavi. A kamoli da ih privede. “Da smo ostvarili sudsku vlast, ne bismo imali takve situacije”, govorio je tad. “Ovdašnji političari se trude zadržati stanje u kojem je pravosuđe ovisno o njihovoj volji. Time sebi, dok su na vlasti, osiguravaju nedodirljivost i kazneno-pravni imunitet. Ono što najčešće ne shvaćaju je da će, onog trenutka kad izgube vlast, i sami postati žrtve tako skrojenog modela”, kazao je isti sudac krajem prošle godine.