Giorgia Meloni već dulje vrijeme privlači pažnju javnosti grimasa i čudnim izrazima lica. Bilo je to vidljivo i tijekom susreta u Bijeloj kući gdje su kamere zabilježile čudne izraze lica talijanske premijerke dok je s EU liderima i Donaldom Trumpom pregovarala o ptencijalnom prekidu vatre u Ukrajini. Meloni je pravila niz osebujnih grimasa tijekom razgovora s novinarima. Od kolutanja očima do trzanja usana i neobičnih izraza lica kao da na trenutke nije prisutna. Nije to bilo prvi put.

Tijekom ranijeg sastanka G7 čelnika u kanadskom Kananaskisu, kamera je zabilježila trenutak kada je francuski predsjednik Emmanuel Macron nešto šapnuo Meloni na uho, a ona je na to reagirala – kolutanjem očima. Na društvenim mrežama kruže brojne teorije, uključujući da se radi o stresu, višku kofeina, pa čak i narkoticima. 

Neki ljudi mogu kontrolirati utjecaj svojih emocija na komunikaciju, dok drugi ne mogu. Time je Meloni pokazala da je od krvi i mesa, te je osvježenje u plejadi dosadnjikavih i generičnih političara i politički korektnih i steriliziranih izjava. Stručnjaci smatraju da se radi o adaptivnim gestama govornik pritom dodiruje dijelove vlastitog tijela, a u slučaju premijerke, one su vrlo vjerojatno znakovi uznemirenosti. Giorgia Meloni osjeća težinu onoga što govori i važnost konteksta u kojem to izgovara."

INTERVJU Giorgia Meloni je bila sposobna ponuditi ljudima ono što im se činilo razumno

Iza svega toga gestikuliranja ne stoji nikakva namjera — ti pokreti rukama nisu planirani, i nije iznenađenje da u drugim, kontroliranijim situacijama, poput kratke poruke povodom Dana slobode, njih nema. Da, jer u tom slučaju ne stojiš pred publikom, ne komuniciraš izravno i imaš priliku više puta uvježbati ono što ćeš reći. Ukratko, to je govor u kojem je spontanost komunikacije znatno suzdržanija.

 - Bilo bi zanimljivo usporediti sadašnji stil komuniciranja s onim iz razdoblja prije njezina imenovanja za premijerku - rekao je profesor Claudio Nobili za Vanity Fair. To su situacije u kojima je napetost, pretpostavlja se, bila manja i nije dovodila do izraženih gesta poput „iskrivljenja usta rukom ili samonanošenih štipanja, kao što se može vidjeti u jednom dijelu govora u kojem predstavlja dekret protiv rave partyja." Još jedan element koji proizlazi iz gesta Giorgie Meloni jest potreba za kontrolom – potreba da se uvjeri kako je sve na svome mjestu u složenoj situaciji u kojoj se nalazi kao glavna akterica.

U tom smislu, premijerka čini gestikulacije usmjerene prema objektima: na primjer, na konferenciji za medije posvećenoj zakonu protiv rave partyja dodiruje naušnicu, a tijekom glasanja o povjerenju u listopadu prošle godine stalno je premetala papire koje drži, mikrofon, općenito dodiruje predmete ispred sebe. Čini čak i prilično neuobičajenu gestu za te okolnosti: poseže za predmetom koji ne vidi iza sebe, gotovo se okrećući unatrag. Sve te geste upućuju na potrebu da se potvrdi da je sve pod kontrolom i na svom mjestu. Dodatni ključ za tumačenje tih gesta dolazi iz pogleda. Kao da se u tim trenucima odvija neka vrsta komunikacijskog sukoba.