Zbog 15-godišnjeg otezanja i donošenja odluke o nabavi nove eskadrile te zbog neuspjelog remonta MiG-ova 21 u Ukrajini, današnja je realnost HRZ-a da raspolaže u prosjeku s tek od tri do četiri funkcionalna borbena aparata, što jest minimum za zadržavanje sposobnosti vlastitog nadzora zračnog teritorija Hrvatske. Pogorša li se i tako umanjena sposobnost HRZ-a, Hrvatska neće imati druge mogućnosti nego obavijestiti zapovjedništvo NATO-a o nesposobnosti nadzora svog neba te zatražiti da tu odgovornost preuzmu ratna zrakoplovstva susjednih zemalja članica, piše Večernji list.

I upravo tu se skriva možda i najgora, ili najbolja, posljedica propalih dogovora o kupnji F-16 od Izraela. 

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo s jedne strane teško može adekvatno čuvati zračni prostor zbog iznimno specifičnog oblika granice i razvedenosti obale. Čak i američka studija o najisplativijem načinu obrane hrvatskog neba kaže da je puno isplativija varijanta korištenje nekog od mnogobrojnih sustava zemlja-zrak. Međutim, u mirnodopsko vrijeme je takvo što apsolutno najgora opcija. Raketa ne zna je li riječ o civilnom zrakoplovu s problemima u radio-vezama, je li riječ o neprijateljskom ratnom zrakoplovu ili pak o zalutalom zrakoplovu susjedne države. 

Možda ipak Izraelski F16 su propali, može li RH do onih iz Minnesote?

Sjetimo se tragedije MH17 na nebu iznad istočne Ukrajine. Putnički zrakoplov na relaciji Amsterdam-Kuala Lumpur letio je iznad ratne zone i greškom je srušen. Ispaljena je jedna raketa iz sustava BUK i ubijeno je 298 putnika i članova posade. 

Tko je ispalio tu raketu, manje je bitno za potrebe ovog teksta. 

Upravo zbog takvih situacija, ali i nekoliko drugih rušenja putničkih zrakoplova, NATO zahtjeva od svojih članica air-policing. Neke države si to ne mogu priuštiti i onda te zadaće prepuštaju susjedima. 

Slovenci, recimo, na raspolaganju imaju talijanske Eurofightere i mađarske Gripene.

Tehnički, Slovenci ne plaćaju ni jednima ni drugima tu ispomoć, ali imaju obavezu jačanja sustava protuzračne obrane.

Kako piše 24sata, hrvatsko nebo - kako sad stvari stoje - idućih nekoliko godina bit će nebranjeno ili će ga, što je podjednako loše, braniti avioni koji su opasniji za pilote i stanovništvo nego za eventualnog neprijatelja; dotrajali ruski MiG-ovi doista nisu puno više od starih kanti.

Gotovo je Vlada RH odustaje od F16, bježi iz sukoba Izraela i SAD-a

Ne dođe li do dramatičnog zaokreta u nekoj bližoj budućnosti, sve je izglednije da će dotrajali MiG-ovi otići u ropotarnicu povijesti, a da nećemo na vrijeme dobiti njihovu zamjenu. Godine i godine potrebne su da novi zrakoplovi uđu u upotrebu. Potrebno je prilagoditi infrastrukturu, obučiti pilote, servisere, kontrolu leta, detaljno testirati svaku komponentu i tek onda krenuti s korištenjem.

Hrvatska bi lako mogla izgubiti nadzvučne ratne zrakoplove, a kasnije će to biti praktički nemoguće nadoknaditi. Kao što je Hrvatska nekad imala svu silu podmorničara, kako mornara tako i ostalog osoblja, a sada u čitavoj državi ima tek šačica ljudi koji su odradili barem jedan zaron u ratnoj podmornici. Slična sudbina bi lako mogla pogoditi i pilote lovaca. Jednom kad znanje i infrastruktura propadne, gotovo nemoguće je to povratiti.

Lako bi se moglo dogoditi da u bližoj budućnosti hrvatsko nebo paze talijanski i mađarski lovci.