"Bili smo jako disciplinirani, imali smo detaljan plan kako prvih 100 dana trebaju izgledati: dva putovanja u inozemstvo, ekonomski samit... Sjećam se da smo imali plan za travanj, posljednji mjesec tih 100 dana. Odjednom, uhićen je Slobodan Milošević", prisjetio se Andrew Card, Bushov šef ureda u Bijeloj kući.

Prvih 100 dana u demokratskim državama smatra se trenutkom "prolaznog vremena" nove administracije. Tako i u SAD-u, gdje predsjednici imaju posebne strategije za to razdoblje. Samo što nikad, ali baš nikad, stvari ne idu onako kako su si oni zamislili. New York Times je napravio zbirku svjedočenja iz administracija Billa Clintona, Georga Busha mlađeg i Baracka Obame, od kojih je prema anketama uoči proteka 100 dana najbolje stajao Bush.

On je izbore dobio vrlo teško. Ala Gorea, danas jednog od najpoznatijih svjetskih klimatskih aktivista, pobijedio je iako je osvojio manje glasova. Pa je slijedilo mučno prebrojavanje svakog glasa na Floridi. Sve je to prebrodio, nakon inauguracije imao je već podršku od 57 posto, nakon 100 dana 62 posto. Ali, baš kad su ljudi Georgea Busha pomislili da će sve biti u redu, prvo je uletio incident kad je 30 američkih i britanskih bombardera udarilo po protuzračnoj obrani Iraka još pod Sadamom Huseinom, jer je ovaj ometao njihove patrole nad tom zemljom u skladu s odlukama UN-a. To čak i nije bila takva kriza, koliko ih je bombardiranje zateklo nepripremljene.

"Prišla mi je Campbell Brown s NBC-ja i pitala me: 'Zašto bombardirate Irak?' Rekao sam: 'Kako to misliš?' U tijeku je bombardiranje Iraka, a ti za to ne znaš!?'", ispričao je Bushov glasnogovornik Ari Fleischer. Otišao je do Condoleezze Rice, ali ni ona nije imala pojma o tome. Pa su zvali ministra obrane Donalda Rumsfelda... i tako dalje. No, preživjeli su. Ali samo do 1. travnja kad su nove vlasti u Srbiji prvo iznenada uhitile Slobodana Miloševića, što je bila svjetska udarna vijest. Teško je i zamisliti čime su se mogli baviti, a da to ne budu prisiljeni u trenutku gurnuti u stranu. I dok su se još privikavali na Miloševića, američki špijunski avion sudario se s kineskim lovcem blizu obale NR Kine.

Republikanci Bush ipak nije dao svoj glas Trumpu

Ne žestoko, prava sitnica, ali sasvim dovoljno da je američki pilot morao prisilno sletjeti u Kinu. Skupa s 24 člana posade. "Nijedna od te dvije stvari nije nam bila u planu za prvih 100 dana", gorko je rekao Card. Savjetnica Karen Hughes upravo je izišla iz Bushovog ureda i naletjela na upaljeni TV koji je prikazivao CNN-ov naslov udarne vijesti. Ono što gledatelji nisu znali bio je krkljanac u avionu čija je posada, tražeći mjesto za hitno slijetanje, još hitnije morala uništavati sve povjerljive informacije. "Završilo je tako što smo odaslali priopćenje koristeći riječ 'žalimo'.

Rekli smo da to nije isprika, samo da žalimo zbog toga. Kinezi su rekli da to jest isprika", ispričao je Fleischer. Ipak, kratko potom, Bush je okončao takvo motrenje Kine, iako je bila riječ o međunarodnom zračnom prostoru. Kako bi postupio Donald Trump, nezahvalno je i zamisliti. Obama je sa svojim prvim mandatom imao neusporedivo teži početak, pravi niski start. U siječnju 2009. SAD-u je prijetila najgora kriza u 80 godina, globalna financijska kriza. "Financijska tržišta su se smrznula. Autoindustrija samo što se nije urušila. A to je bilo samo ono kod kuće", nabrajao je Rahm Emanuel, Obamin šef ureda.

U mjesec dana SAD je imao 800.000 izgubljenih radnih mjesta, prijetili su im još milijuni otkaza i tisuće milijardi dolara duga. A povrh toga imali su za vratom dva rata sa 180.000 vojnika. "Smatrali smo da u prvih 100 dana moramo napraviti ozbiljan ekonomski napredak. Obama je zato bio i izabran, svi su se jako trudili", pričao je Emanuelov zamjenik Jim Messina. Dva mjeseca poslije jedna od mjera je bila da Generals Motorsu i Chrysleru odobre financijsku pomoć. Nakon u milijardama dolara monstruozno skupog spašavanja banaka.

Mnogi su ih građani pljuvali jer "bacaju dobar novac na loše tipove", no Obamina ekipa od početka je znala u što se upušta. Ono veliko i neplanirano dogodilo se 8. travnja 2009.; somalski pirati oteli su američki trgovački brod "Maersk line". "Sjećam se, čim se to dogodilo, da je potpredsjednik (Joe Biden) ušetao na sastanak savjetnika i rekao: 'Što je sljedeće? Kuga!?'", otkrio je Messina. Viši savjetnik David Axelrod bio je još slikovitiji: "Predsjednik je imao 10 minuta za odlučiti hoće li odobriti napad Navy SEAL-a na pirate. SEAL-ovci su bili na 100 metara od pirata, u vodi.

Rekli su: 'Mislimo da možemo srediti pirate, ali bismo mogli pogoditi kapetana broda. Imate 10 minuta' Bio je to najteži dan predsjednika." A tek Bill Clinton... "Kako je predsjednik Clinton često govorio, mislim da je moj medeni mjesec trajao kakvih 30 minuta", opisao je njegov šef ureda Mack McLarty. Clinton je, naime, izbore dobio komotno, a i na početku je imao lijepih 58 posto podrške u anketama. Samo što je od samog početka izbio skandal kad se otkrilo da je Zoë Baird, koju je Clinton predložio za glavnu državnu tužiteljicu, zaposlila u svom domaćinstvu dvoje ilegalnih imigranata, bračni par.

Čim je pukla vijest, našli su se na sto muka. Razmišljali su mogu li se izvući s time da se Baird ispriča, da plati sve poreze, globe i što je sve trebalo. Problem je bio u tome što su na sve strane po ministarstvima imenovali muškarce, apsolutno su htjeli imati jednu ženu, a očito je bilo da su na to jako politički računali. Nije prošlo dugo, samo nekoliko dana, a jedno od bitnijih obećanja Billa Clintona iz kampanje svom silinom udarilo je u zid. Bila je riječ o ukidanju zabrane za homoseksualce i lezbijke koji su se tako otvoreno deklarirali, da imaju pravo služiti u vojsci.

Novac i zdravlje Zbogom Obama, zbogom Obamacare

"To je upravo eksplodiralo. Problem je još gorim činilo to što to nije bilo samo stranačko pitanje. Sam Nunn, demokrat iz Georgije, predsjedavao je odborom za vojna pitanja u Senatu. A on je rekao naprosto: 'To se neće dogoditi!", kazala je Margaret Myers, tadašnja glasnogovornica Bijele kuće. Colin Powell ih je matirao kad je rekao da je i on protiv. Bili su u situaciji da nisu imali podršku ni u javnosti, ni u parlamentu, niti ih je zapovjednik cijele vojske podržavao. Taj dio agende im se raspao, a još nije prošao ni cijeli mjesec. 100 dana je bilo užasno daleko.

I prije nego što je "prolazno vrijeme" proteklo, dogodio se oružani upad FBI-ja na ranč kod Wacoa na koji se utaborila fundamentalistička kršćanska sekta Davidijanaca. Upad je uslijedio nakon što je vođa sekte David Koresh obznanio da za sebe proglašava poligamiju, nakon što se pisalo o fizičkom zlostavljanju djece, silovanjima, posjedovanju oružja i sličnim stvarima na ranču sa 132 ljudi. Kako je bila riječ o fanaticima koji su očekivali stvari poput drugog dolaska Isusa Krista i smaka svijeta, te su se borili do smrti, a imali su jako puno oružja, sukob 19. travnja 1993. bio je užasan.

76 pobijenih na ranču, od kojih puno i djece, četiri ubijena i 16 ranjenih vladinih agenata. "Bilo je to užasno iz puno razloga. Opsada je trajala već 50 ili 60 dana. FBI zato i jest krenuo u napad. Sva ta djeca... Jasno se sjećam kako sam hodala po Bijeloj kući, svi su imali upaljene TV-e. Sve što se moglo vidjeti bila je vatrena stihija, a mi nismo mogli vidjeti ništa u tom plamenu", pričala je Myers. "Svi smo znali da je to visokorizično i krajnje nepredvidljivo. Ali nešto se moralo napraviti kako bi se zaštitila djeca", dodao je McLarty. Nekoliko dana poslije stogao je i 100. dan.