Hrvoje Petrač i njegovi sinovi Novica i Nikola obuhvaćeni su istragom Ureda europskog javnog tužitelja no nisu uhićeni. Povezuju ih s tvrtkom Saše Pozdera koji je nabavljao uređaje za koje je Vili Beroš i ostali, sumnja EPPO, uzimali mito kako bi ih kupile bolnice.

"Ovo je sve suludo, ma nemam što reći jer sam i ja za sve doznao iz novina. Ma ne, nemam nikakvu izjavu. Bok. Čujemo se!" odgovorio je Hrvoje Petrač na upite novinara Jutarnjeg lista o njegovoj umiješanosti u korupcijsko udruženje zbog kojeg je u petak ujutro uhićen Beroš.

Prošli mjesec Jutarnji list objavio je kako je Nikola Petrač, s novim partnerima, vlasnicima Taksi-remonta s Kosova i iz Makedonije, prodao zemljište uz budući stadion u Kranjčevićevoj u Zagrebu za 11 milijuna eura. Jutarnji je za područje iza nogometnog stadiona, na kojem su bili ostaci industrijske zgrade iz 19. stoljeća i nekoliko derutnih hala, 2004. godine napisao da je "zlatna koka". Gruba je procjena bila da ta lokacija površine veličine 10.858 četvornih metara vrijedi oko pet milijuna eura. To je bilo područje Taksi-remonta koji je i dalje poslovao preko puta ulice, u vlasništvu tvrtke K.M.P., nazvane po njezinim osnivačima, poduzetnicima Josipu Kordiću, Marijanu Medvidoviću i Hrvoju Petraču. 

Diplomirani ekonomist Hrvoje Petrač, koji je kao mladić trenirao judo i bio prvak Hrvatske te drugi u apsolutnoj kategoriji u Jugoslaviji. Po završetku srednje škole radio je kao referent u “Ferimportu”, gdje su mu stalno obećavali posao u stranom predstavništvu, ali nezadovoljan položajem u tvrtki daje otkaz. Prešao je u “Plamen” u Oroslavlju gdje je postao šef skladišta.

Obogatio se vozeći kamione novca u BiH

Osamdesetih je otvorio vlastitu radionicu za preradu i konfekcioniranje lima, ali početkom devedesetih gubi dobavljače i kupce pa otvara privatnu tvrtku za trgovinu koja se bavila prodajom ugljena na veliko. Posao je bio unosan, a na ruku im je išla i inflacija. Početkom devedesetih, raspadom Jugoslavije, izgubili su dobavljače i kupce i otvorili privatnu tvrtku za trgovinu, preko koje su se počeli baviti kupnjom i prodajom ugljena. Bogatstvo je stekao početkom ‘90-ih, kad je s Marijanom Medvidovićem i Lukom Rajićem kamionima prevozio jugoslavenske dinare u BiH, a vraćao se s njemačkim markama. 

- Hrvoje je jedan od mnogih koji je radio taj posao. Ni u čemu nije bio povlašten. Taj je posao odobravala hrvatska država i nije bio nelegalan. To nije bio početak stjecanja našeg kapitala - rekla je svojedobno za Jutarnji list Alice Petrač.

Prije početka Domovinskog rata bio je šef predstavništva "Volkswagena" za bivšu Jugoslaviju. U to je vrijeme pisao i tekstove o poduzetništvu za dnevni list "Vjesnik". Petrač je bio i vlasnik više kafića i restorana u središtu grada. Sredinom devedesetih postao je uvoznik talijanske espresso kave "Lavazza" te zastupnik "Ducatija" i "Volva" za Hrvatsku. Tad osniva "Petrač osiguranje", a preko tvrtke "Petrač leasing" bavio se i prodajom automobila. Kasnije je od tih tvrtki stvorio "Kaptol grupu", u okviru koje je bila i "Kaptol banka", čiji je osnivač Dejan Košutić, unuk prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Petrač je 1999. godine  posjedovao 30 posto vlasničkog udjela u navedenoj banci, ali je kasnije izišao iz te tvrtke. Petrač je u središtu Zagreba imao i kafić “Downtown” i restoran “Cantinettu” te je s Blažom Petrovićem kupio milijunska potraživanja tvrtke AGM prema Privrednoj banci Zagreb. 

Dio Petrač osiguranja prodaje Izraelcima i mijenja ime tvrtke u Atlas osiguranje, a 2004. godine tvrtku prodaje Jadranskom osiguranju u vlasništvu Dubravka Grgića.

Transkripti su upućivali da je umiješan u međunarodni šverc drogom i cigaretama

Pravu medijsku bombu u javnosti je izazvalo objavljivanje stenograma Petračevih razgovora u jugoslavenskom listu "Nedeljni telegraf", koji su bili označeni kao državna tajna. Transkripti razgovora ljudi, koje je policija dulje prisluškivala, otkrili su Petračevu umiješanost u međunarodni šverc drogom i cigaretama, sukob s Vjekom Sliškom, veze u obavještajnim strukturama u vrijeme HDZ-a i pojačan poslovni apetit u vezi s vojnom industrijom. No zbog toga nije imao problema sa zakonom. Štoviše, Petrač je često bio u društvu s predsjednikom Stjepanom Mesićem. U lipnju 2004. godine dospijeva na popis osoba kojima je zabranjen ulazak u zemlje EU zbog sumnje da pomaže u skrivanju optuženih za ratne zločine. Haški tužitelji su tvrdili da je Petrač bio dio kruga koji je politički, financijski i medijski pomagao Anti Gotovini, koji je tad bio u bijegu. Zbog optužbi da je financijski pomagao bijeg generala Gotovine, izgubio je koncesiju nad kasinom "Vega" u zagrebačkom hotelu Sheraton. 

Poslovna idila Petračev biznis: Zarađuje milijune na prodaji oružja Iraku

U jednom dokumentu, koji je rezultat trogodišnjeg policijskog nadzora kodnog imena Operativna akcija Dekada, koja je vođena od 1999. do 2001. godine, Petrača opisivalo kao "jednu od glavnih karika na vrhu piramide organiziranog kriminaliteta na području RH".

Ondje je bilo navedeno da je Petrač uključen u međunarodni krijumčarski lanac cigaretama, u koji je "uključen velik broj osoba iz inozemstva, a i pojedine vlade određenih zemalja". Nadalje, navodi se da uspješno održava kontakte s ljudima iz bivše (HDZ-ove) i tadašnje (koalicijske) vlasti, među kojima je niz političara, pripadnika državne uprave, novinara, odvjetnika, poduzetnika, članova upravnih i nadzornih odbora. Spomenuto je i da trguje vojnom opremom, u kojoj mu pomaže prijateljstvo s generalom Zagorcem, i zbog čega su mu dostupni "relevantni podaci, saznanja i informacije" vezane uz procesuiranje njegovih djelatnosti.

Pod točkom "ostalo", obavještajci su naveli da sumnjaju kako Petrač ima pod sobom ljude koji u njegovo ime lihvare, iznuđuju novac i naplaćuju protupravne naplate, objavio je svojedobno Jutarnji list.  Transkripti, koji su u medijima objavljeni kao rezultat tajnog praćenja telefonskih razgovora Hrvoja Petrača iz 1999. i 2000. godine, pokazali su da za navedene tvrdnje postoje čvrsta uporišta. U njima, među ostalim, Petrač svojem sinu Novici u veljači 2000. godine javlja kako su im tri kontejnera pala, iz čega se logično može zaključiti da se govori o švercu cigareta preko granice. 

Sina generala Vladimira Zagorca koji je s Petračem bio u prijateljskim odnosima oteli su 2004. godine. Nakon što je policija uhitila počinitelje otmice, sud je podigao optužnicu protiv njih ali i protiv Petrača za kojeg se ispostavilo da je nalogodavac. Zagorec je tada za sinovu otkupninu otmičarima platio 750.000 eura. Osim Petrača, koji je u odsutnosti osuđen na šest godina zatvora jer je bio u bijegu, osuđen je i njegov sin Novica na tri i pol godine zatvora zbog sudjelovanja u otmici.

Nakon što su ga osumnjičili da je sudjelovao u otmici sina generala Vladimira Zagorca "službeni" je Petračev put potrajao pune dvije i pol godine, a uključivao je niz zemalja. Prema obavještajnim podacima, putovao je po Izraelu, Turskoj i Grčkoj, a kada se brodom uputio prema Italiji, odakle se, kako je poslije rekao, namjeravao vratiti u Hrvatsku, s prijateljima Stjepanom Juričkom i Stjepanom Hucikom uhitili su ga grčki policajci temeljem međunarodne tjeralice zagrebačkog Županijskog suda. Po uhićenju tadašnjeg premijera Ivu Sanadera nazvao je "Smradanerom" i poručio mu da je počinio političko samoubojstvo. Na novinarsko pitanje zašto, odgovorio je: “Znat će on!”. Kasnije je putem odvjetnika pojasnio da je to rekao jer je sebe i sina smatrao političkim zatvorenicima, da je izraz “Smradaner” koristio kako bi opisao karakter Ive Sanadera. Bilo mu je smiješno i što je izraz “političko samoubojstvo” shvaćen kao prijetnja. 

Posuđivao novac uz kamatu od 10 posto?

Prema podacima tjednika Globus iz prosinca 2006. godine, Hrvoje Petrač je bio na drugome mjestu liste najvećih hrvatskih kamatara. Raspolagao je s pet do 10 milijuna eura koje je pozajmljivao uz kamatu od 10 posto, objavio je Globus navevši kako je 2000., dok ga je prisluškivala policija, utvrđeno kako je novac uz kamatu posuđivao diplomatu Vanji Kalogjeri i mesaru Mladenu Jakopecu. Petrač je i vlasnik vinarije u Krapinskim Toplicama. Mnogi ugledni zagrebački restorani na svojim vinskim listama imaju njegova vina, baš kao što su i bolji kafići nudili tursko pivo "Efes Pilsen", čiji je bio uvoznik. Petrač nije štedio ni na svojim automobilima pa su novinari tako zabilježili da je u svom voznom parku imao Ferrari 550 Maranello, nekoliko džipova te Mercedes Benz 600 SL.

Tomislav Zagorec Najpoznatija hrvatska otmica: "Malom ćemo odrezati ruku"

Hrvoje Petrač, pravomoćno je bio osuđen na 7 i pol godina zatvora zbog otmice sina Vladimira Zagorca i iznude novomarofskoga poduzetnika Miroslava Matkuna. Tijekom ponovljenog suđenja je optužio generala Zagorca za krađu dijamanata iz Ministarstva obrane zbog čega je general osuđen na sedam godina zatvora. Zagorec je 2016. godine pokrenuo ovrhu nad nekretninama u vlasništvu Hrvoja Petrača jer mu nije isplatio naknadu štete za otkupninu. Zagorec je Petraču ovršio obiteljsku stambenu zgradu u Grškovićevoj ulici 21 čija je površina ukupno 920 kvadrata. 

Još dok je bio na uvjetnoj, Petrač je odletio u Azerbajdžan, a potom obnovio stare poslovne veze s Izraelcima, s kojima je surađivao na uvozu oružja tijekom Domovinskog rata i gdje je provodio vrijeme dok je bio nedostupan hrvatskim vlastima. Petrač, neslužbeno je doznao Investigativni tim Expressa prije četiri godine, radio sa starim poslovnim partnerom ruskim Židovom koji živi u Izraelu. 

Trguje oružjem

Nije poznato je li u sve bio uključen i Amos Kotzer, general policije s kojim se  poznaju se još od ‘90-ih. Kotzer je bio i poslovni partner Hrvoja Petrača organizirao nabavu velikih količina oružja za Hrvatsku u vrijeme embarga. Umirovljeni general izraelske vojske imao je izvrsne veze u vojno-industrijskom lobiju, a kasnije je novac uložio i u bivšu Petračevu osiguravajuću tvrtku u Hrvatskoj. Tijekom 2000-ih u Zagrebu je provjeravao hrvatske viškove naoružanja i vojne opreme. Primili su ga u Uredu predsjednika Republike, gdje je razgovarao s jednim od Mesićevih savjetnika.

Prema obavještajnim podacima službi koje nadziru takvu vrstu trgovine, Petrač je legalno kupovao tzv.  neperspektivno oružje iz Srbije, Rusije i Ukrajine te ga prodaju na području Iraka i Kurdistana. Poslovi su im išli više nego dobro te su se u njihove džepove slijevale rijeke novca. Petrač je luksuzno živio na relaciji Izrael - Hrvatska. U vezi je s Izraelkom Anat Yehudom, s kojom uživa u putovanjima, a zajedno zdušno bodre i “vatrene”.

Petrač, kažu ljubitelji vina, ima odličnu vinariju na Hršak bregu iznad Krapinskih Toplica. Ponosan je na svoja vina “Karizmu” i “Enigmu”, s kojom zna, neslužbeno doznajemo, počastiti prijatelje.