Novi zakoni koji su izglasani u Knessetu, izraelskom parlamentu za praktični život ne znače mnogo, ali su vrlo simbolički i izrazito kontroverzni. S druge strane, po pitanju pluralizma i prava drugih naroda sušta su suprotnost izraelskoj Deklaraciji nezavisnosti iz 1948. godine.

"U kamen smo upisali naš jezik, himnu i zastavu. Zaštitili smo državu-naciju židovskog naroda, živio Izrael na ovaj slavni dan u našoj povijesti", rekao je premijer Benjamin Netanjahu.

Zakon govori o Izraelu kao povijesnom domu židovskog naroda i "ujedinjenom" Jeruzalemu kao glavnom gradu te isključivom pravu Židova na samoodređenje. Arapski je i službeno prestao biti službeni jezik države. 

Nema spomena o vrijednostima jednakosti i demokracije, ali se zato u detalje opisuje povijest imena države, zastava i navodi se kako je židovski kalendar službeni kalendar nacije.

"Izrael će osigurati jednakost socijalnih i političkih prava svim svojim građanima neovisno o religiji, rasi ili spolu. Garantirati će slobodu vjere, mišljenja, jezika, obrazovanja i kulture", stoji u Deklaraciji nezavisnosti.

ŠIZOFRENO Slika koja govori kako je umro mir između Izraela i Palestine

Upravo je iz tog razloga mnogima neprihvatljivo i šokantno ignoriranje tih obećanja.

"Nema države na svijetu koja nije specifično pobrojala pravo na jednakost u svom ustavu, pa je utoliko još manje jasno zašto su se autori odlučili ne uključiti te važne vrednote u ovaj zakon. Pravo na jednakost je duboko usađeno u vrijednosti spomenute u Deklaraciji nezavisnosti, dokumenta koji je kreirao karakter države za proteklih 70 godina", kaže Amir Fuchs, šef izraelskog Instituta demokracije.

Napominje kako je Izrael jedna od rijetkih demokracija, uz Veliku Britaniju i Novi Zeland, koja nema ustav. Umjesto toga Izrael ima temeljne zakone koji su nit vodilja zakona i načina funkcioniranja. Kako bi se mijenjali glas u Knessetu mora dati apsolutna većina od 120 članova.

Neki su se članovi Knesseta, tijekom dvosatne debate, pobunili kako niti najveći patrioti ne bi ukinuli jednak status arapskog i hebrejskog jezika, kao što je na kraju učinjeno. Arapi čine 20 posto populacije države, i 36 posto populacije Jeruzalema.

"Cionistički vođa Ze'ev Jabotinsky nikada to ne bi potpisao, on je rekao kako će arapski i hebrejski biti jednaki u svojim pravima i legitimitetu", rekao je opozicijski političar Yair Lapid.

"Na ovaj nacionalistički način umire takozvana izraelska demokracija koja je proteklih godina zaražena kroničnim rasizmom, fašizmom i provođenjem apartheida kroz zakona", rekli su u svojoj zajedničkoj izjavi Ahmad Tibi i Yousef Jabareen, sa arapske liste.

Bibi kao Erdogan? Netanyahu bi pao s vlasti da ne 'kuri' ratove i sukobe

Ranija je verzija čak poticala i davala legitimitet segregiranim zajednicama koje sačinjavaju samo Židovi no niz političara, piše CNN, pd predsjednika Reuvena Rivlina nadalje, rekli su kako bi to samo naškodilo imidžu države, a vjerojatno ne bi niti prošlo sud. Novi zakon zato židovska naselja (česti kamen spoticanja) postaju "područja od posebne nacionalne vrijednosti i interesa", a država se obvezuje na promicanje i zaštitu istih.

Izraelski i međunarodni kritičari zakona kažu kako ovakvi zakoni potkopavaju međunarodnu podršku državi, posebno od strane liberalnijih europskih i američkih Židova. Ultra-ortodoksni se pak bune jer misle da jezik zakona omogućava priznanje svih "struja" židovstva, a ne samo ortodoksne.

Lijeve su stranke, poput Meretz stranke, predlagale niz amandmana kako bi produžili debatu u zakonu, a na kraju su, u očajničkom pokušaju, čak zakon htjeli preimenovati iz "Izrael - država-nacija za Židove" u "Izrael- Samo za ortodoksne Židove". 

Desno-nacionalistička koalicija je glasala i protiv rečenice "država Izrael je židovska i demokratična", izvještava CNN.