To se u povijesti "Foreign Policyja" nije događalo često, da magazin tradicionalno politički blizak Washingtonu ovako oštro kritizira šefa Države Izrael, danas premijera Benjamina Netanyahua. "Netanyahuu je sukob potreban da bi (politički) preživio" naslov je članka FP-a u kojem se Netanyahuovo pozivanje na ratnu opciju protiv Irana, analizira u trenutku kad se iz najvećeg dijela svijeta ruši drvlje i kamenje na Donalda Trumpa zbog riskiranja nezapamćenog rata na Bliskom istoku izlaskom iz nuklearnog mirovnog sporazuma s Iranom.
"Što više izraelski premijer radi na podizanju napetosti, više mu raste popularnost u Izraelu", zaključak je Dahlie Scheindlin u FP-u. Ona podsjeća da se desnom premijeru premijerski stolac stao opasno ljuljati već nekoliko mjeseci nakon što je 2015. izabran za već četvrti mandat. U vladi su mu pljuštale ostavke ministara, policija ga je odmah nakon izbora stala istraživati zbog sumnji da je uhvaćen u korupciji nezabilježenih razmjera, a što je prolazilo vrijeme, optužbe su bile sve gore.
U veljači su policijski istražitelji predložili državnom odvjetništvu Izraela da protiv Netanyahua podignu optužnice za korupciju s čak četiri različita slučaja. Istodobno, stanje u Pojasu Gaze kretalo se stalno s gorega na još gore, posebno otkako su se 2014. mirovni pregovori potpuno raspali. Stanje na Brdu Hrama u Jeruzalemu umalo što nije eksplodiralo u otvorenoj pobuni Palestinaca, preko noći je objavljeno da je Izrael na pragu novog rata s Hezbolahom u Libanonu.
A domaća pitanja? Socijalni nemiri protiv Netanyahua izbili su još 2011., masovni protesti potresali su najveće gradove u Izraelu koliko zbog nepodnošljivo visokih cijena stanova i stanovanja, toliko zbog cijena života uopće. Danas, međutim, Netanyahu ima podršku glasača veću nego ikada prije. Njegova stranka Likud 2016. imala je u anketama rezultate po kojima bi u Knesetu, parlamentu sa 120 mjesta, dobivala u prosjeku samo 25,7 parlamentaraca.
A i inače nije stajala, kao ni danas, najbolje; Likud drži samo 30 mjesta i vlada isključivo zato što je u koaliciji sa svjetonazorski ultraortodoksnim stranka, sa ekonomski i politički desnim ili krajnje desnim strankama. 2016. bila je godina najniže popularnosti Likuda.
No, ona je otada stala kontinuirano rasti, da bi istraživanja raspoloženja Izraelaca 8. svibnja ove godine, nakon što je Trump proglasio jednostrani izlazak iz međunarodnog mirovnog nuklearnog sporazuma o Iranu, potpora Netanyahuu i Likudu skočila na između 35 i 36 parlamentarnih mjesta, po jednoj anketi na čak 42 mjesta u Knesetu, što je rekordan rezultat. Tu leži i odgovor, Netanyahu je političku podršku izgradio na sigurnosnim pitanjima Izraela.
A to znači na prijetnji od "palestinskog nasilja" u svim oblicima, primjerice od raketa kojima povremeno vojno krilo Hamasa, al Qassam, iz pojasa Gaze uglavnom neuspješno gađa ciljeve po Izraelu uz granicu s Gazom, do palestinskih protesta, čarki oko Brda Hrama i tome slično. Svima je jasno, kad nasilje raste, Izrael glasa politički desno. Na taj način su se Likud i Netanyahu vratili na vlast 2001., nakon Druge Intifade, nakon kratke vladavine izraelskih Laburista s lijevog centra.
To je ono s čime Netanyahu igra svih ovih godina, računajući da u kriznim trenucima može računati na političku podršku skoro polovice građana, zbog toga danas samo četvrtina Izraelaca vjeruje da je mir moguće dogovoriti, zbog toga danas manje od polovice izraelskih Židova podržava "rješenje dvije države", palestinske i izraelske. Više nije pitanje kako postići mir, nego kako održati sigurnost zemlje.
Dahlia Scheindlin navodi da je od jednog od glasača nedavno čula da Netanyahua cijeni zato što ovaj "zna u kojem trenutku treba zaustaviti zaoštravanje sukoba". Drugim riječima, prevodi to ona, masa centrističkih i desnih birača ne samo da Netanyahua ne optužuje za podgrijavanje rata, nego ga slavi zbog njegove "suzdržanosti". Regionalne prijetnje, poput Irana, Hezbolaha i ISIL-a, jesu dio sigurnosnog pitanja, ali su više teoretske.
Posljednji rat s Hezbolahom bio je prije čak 12 godina, s Iranom se nikada nije ratovalo, ISIL-a u Izraelu nema. Ali, kad Netanyahu krene u kampanju iranske prijetnje ili upozoravanja da bi "ISIL mogao osvanuti u Jeruzalemu"... Trumpovo istupanje iz sporazuma s Iranom Scheindlin smatra "draguljem u Netanyahuovoj kruni".
Ona smatra da čak nije niti pitanje hoće li sporazum opstati, hoće li spriječiti Iran da razvije nuklearno oružje. "Netanyahu je rekao svoje, a nekoliko dana poslije najmoćniji čovjek svijeta to je poslušao. E, to je moć", piše Scheindlin. S Barackom Obamom Netanyahu je jako riskirao tijekom osam godina. Svi znaju da je SAD glavni saveznik Izraela, bez njega teško da bi i opstao.
Nastavak na sljedećoj stranici...
