Generacijama je život na zapadnoj obali Norveške ovisio o rasporedu trajekata i vremenskim uvjetima. Jak vjetar mogao je rutinsko putovanje pretvoriti u cjelodnevnu odiseju, a zimske oluje u potpunosti bi zaustavile promet, ostavljajući kamione, radnike i turiste da bespomoćno čekaju na obali. Norveška je odlučila stati tome na kraj. Duboko ispod mora, kroz čvrstu stijenu, grade monumentalni tunel s ciljem da vremenske prilike postanu potpuno nevažne.

Projekt se zove Rogfast, a kada bude dovršen, postat će najduži i najdublji podvodni cestovni tunel na svijetu. Protezat će se gotovo 27 kilometara na dubini od nevjerojatnih 392 metra, povezujući gradove Stavanger i Bergen te skraćujući putovanje za ključnih 40 minuta. 

Ovaj megaprojekt ključan je dio plana da se obalna autocesta E39, duga 1100 kilometara od Kristiansanda na jugu do Trondheima na sjeveru, u potpunosti oslobodi trajekata. Danas to putovanje traje oko 21 sat i uključuje sedam prijelaza trajektom. Cilj je to vrijeme prepoloviti, a Rogfast je prvi i najzahtjevniji korak u ostvarenju te vizije. Tunel će se sastojati od dvije odvojene cijevi, svaka s po dvije prometne trake, osiguravajući nesmetan i siguran protok prometa.

Radovi su započeli 2018. godine, no nakratko su zaustavljeni zbog rasta troškova, da bi se punom parom nastavili krajem 2021. Dovršetak se očekuje 2033. godine, uz procijenjeni trošak od oko 2,4 milijarde dolara. Norveška vlada pokriva 40 posto troškova, dok će ostatak biti financiran cestarinama.

Dva kružna toka

Ono što Rogfast čini jedinstvenim u svijetu nije samo njegova duljina ili dubina, već i jedan nevjerojatan arhitektonski element. Na otprilike pola puta, na dubini od 260 metara ispod mora, vozači će naići na golemi podzemni dvostruki kružni tok. Ovaj inženjerski presedan omogućit će spajanje s tunelom koji vodi do otoka Kvitsøy, najmanje norveške općine, koja će tako po prvi put dobiti stalnu vezu s kopnom.

Gradnja tako kompleksne strukture na takvoj dubini zahtijeva kiruršku preciznost. Timovi rade istovremeno s oba kraja tunela s ciljem da se sretnu na sredini uz marginu pogreške od samo pet centimetara. Da bi to postigli, koriste se najsuvremenijom tehnologijom. Rotirajući laserski skeneri mjere novoiskopane dijelove tunela, prikupljajući dva milijuna podatkovnih točaka u sekundi kako bi stvorili "digitalnog blizanca" tunela. Taj se model zatim uspoređuje s projektnim planovima kako bi se ispravile i najmanje nepreciznosti.

Borba s pritiskom i slanom vodom

Rad na gotovo 400 metara ispod razine mora donosi goleme izazove. Inženjeri se suočavaju s ekstremnim pritiskom vode, što povećava rizik od prodora slane vode u tunel. Kako je potvrdila Anne Brit Moen, voditeljica projekta u tvrtki Skanska, već su se susreli sa značajnim curenjem slane vode.

‌- Budući da idemo sve do 392 metra ispod površine mora, usredotočeni smo na pronalaženje najboljih metoda za održavanje sigurnih i učinkovitih radnih uvjeta za sve - objasnila je. Kako bi tunel ostao suh i stabilan, inženjeri su razvili napredne metode injektiranja i brtvljenja stijena. Uz to, poseban ventilacijski sustav s vertikalnim oknima do otoka Kvitsøy osigurat će kvalitetu zraka, dok će kamere, radari i sustav za trenutačno uzbunjivanje nadzirati promet i reagirati na bilo kakve incidente.

Iako će zatvaranje trajektnih linija značiti gubitak nekih radnih mjesta, Rogfast će ojačati lokalno gospodarstvo, smanjiti troškove logistike, posebice za važnu norvešku industriju morskih plodova, te stanovnicima olakšati pristup obrazovanju i javnim uslugama.