Zli tenor Cotavi Pjero uzeo je pušku i rekao najboljem prijatelju: Kaja, ubit ću te!

U važnom filmu iz 1967. prvi tenor lokalne klape ubija najboljeg prijatelja Kaju Cicilianija jer surađuje s partizanima. Tim ubojstvom u gradiću počinje val nasilja i zločina. Među ljude se uvuče strah
Vidi originalni članak

U novom broju tjednika Express Nina Ožegović donosi priču o kutlnom filmu snimljenom '67. prema stvarnom događaju tijekom Drugog svjetskog rata, zločinu počinjenom kad u Zadar dolaze talijanski okupatori. U središtu priče je vlasnik dućana Kaja Ciciliani, djed naše spisateljice Marine Vujčić, po majci Ciciliani. Povod za ovaj tekst je nedavno objavljena reprodukcija knjige snimanja filma "Kaja, ubit ću te!", drame Vatroslava Mimice, a u nju je uvršten i tekst spisateljice Marine Vujčić, koja donosi svjedočanstvo o svome djedu.

"Priča o djedu Kaji ispričana mi je još kao djevojčici. Baka Jugoslava, majka mojeg oca i Kajina udovica, često mi je prepričavala taj tragičan događaj koji je obilježio njezin život i život mojega oca koji je imao samo osam mjeseci kad mu je otac ubijen. On je odrastao bez oca, ja i moja braća bez djeda, moja baka ostala je bez muža, Trogir bez omiljenog sugrađanina zato što je Peran Coto, s kojim se djed Kaja poznavao od djetinjstva, odlučio u njega uperiti pušku i pucati kad je saznao da surađuje s partizanima", svjedoči Marina Vujčić. 

Vatroslav Mimica je film snimio 1967. prema noveli književnika i scenarista Krune Quina sa Zaimom Muzaferijom u glavnoj ulozi Kaje, kad je već dobio Zlatne arene za "Prometeja s otoka Viševice" i "Ponedjeljak ili utorak". Radnja "Kaje..." događa se u starom dalmatinskom gradiću u kojemu se 300 godina nije dogodio nikakav zločin.

Tad nekadašnji prvi tenor lokalne klape, beskičmenjak i poklonik okupatora Pjero, ubija najboljeg prijatelja Kaju Cicilianija zbog sumnje da je surađivao s partizanima. Tim ubojstvom u gradiću počinje val nasilja i zločina te se među ljude uvuče strah. Film je premijerno prikazan na Pulskom filmskom festivalu, no ta hermetički ispričana priča toliko je ogorčila gledatelje da su filmsku ekipu izviždali i doslovno kamenovali nakon projekcije.

Naime, film "Kaja, ubit ću te!", piše Nina Ožegović, vizualno je vrlo sugestivan, no u osnovi je lišen fabule i narativno je fragmentaran te je zbog toga bio neprihvatljiv široj publici.

- Što to se tiče filma 'Kaja, ubit ću te', on nije dobro primljen jer se u nas od početka stvarao imidž partizanskog filma punog patetike, dok sam se ja distancirao od ratnog trijumfalizma. U 'Kaji' sam secirao stvari što mnogima nije odgovaralo, jer su oni htjeli bacanje bombi i herojstva. Naravno, protiv mene su radili klanovi jer sam išao protiv struje, a to u našim provincijalnim relacijama, nažalost, nije moglo proći - rekao je Mimica jednom prilikom objašnjavajući razloge "neuspjeha" u Puli.

Redatelj Vatroslav Mimica je dobitnik dvije Zlatne arene i nekoliko međunarodnih priznanja, a imao je partizansku prošlost i antifašističku, lijevu orijentaciju. Zafranović kaže da je izašao iz rata kao jedan od komesara Desetog zagrebačkog korpusa partizanske vojske i da je 9. svibnja 1945. bio jedan od onih koji su ušli u Zagreb na konju, "netko kaže na bijelome, a netko na crnome". 

Mladen Burić, urednik knjige snimanja filma "Kaja, ubit ću te!" i autor predgovora, ističe da je riječ o iznimno bogatom i zanimljivom dokumentu koji sa svojim brojnim intervencijama, ilustracijama i kolažima pruža jedinstven uvid u stvaralački proces autora. Naime, to opsežno izdanje od gotovo 300 stranica, raskošno ilustrirano brojnim fotografijama, donosi doista dragocjen uvid u rad Vatroslava Mimice, jednog od kultnih hrvatskih redatelja poslijeratnog razdoblja. 

Cijeli tekst iz Expressa pročitajte OVDJE

 

Posjeti Express