Nedavno, prije nekih tjedan dana održan je sastanak dvojice na tajkuna na kojem je, između ostalog bilo rasprave i o planu preuzimanja površine od 3,2 hektara kao i 5.252 kvadratnih metara Muzeja Jugoslavije u Beogradu, piše srpski Alo.

Spomenuta površina odgovara površini Muzeja Jugoslavije, koji je 2013. godine proglašen institucijom od velikog značaja i podrazumijeva Stari muzej, Muzej 25. maj i Kuću cvijeća gdje je sahranjen jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito. Prema nedavno objavljenim podacima, godišnje kroz Muzej Jugoslavije prođe nekih 120.000 posjetitelja, a Kuću cvijeća posjetilo je oko 18 milijuna ljudi od Titove smrti.

"Radi se o projektu teškom nekoliko milijardi eura, a pođe li im za rukom, to bi podrazumijevalo prebacivanje zbirki u neke druge muzeje dok bi Tita ekshumirali i sahranili ga u Aleji zaslužnih građana ili na nekom drugom mjestu, što njih i ne zanima previše", objašnjava izvor Aloa i nastavlja:

"Namjera je tu graditi ekskluzivni stambeno-poslovni kompleks, čija bi vrijednost uvjerljivo premašila sve što je do sada izgrađeno u Beogradu. Za taj projekt, osim dvojice domaćih tajkuna, zainteresirane su i ozbiljne strane kompanije. Usprkos tome što bi reakcija javnost bila iznimno negativna, morali bi dobiti i dozvole i suglasnost gradskih, kao i republičkih vlasti, što se u ovom trenutku teško može očekivati".

Svi su znali "Slobo je štakor, zbog njega ćemo biti u krvi do koljena"

S druge strane, unuk Josipa Broza, Joška Broz, lider Komunističke partije u Srbiji, navodi za Alo da nije čuo za takav plan, ali i dodaje da ga ne bi začudilo da netko zaista tako nešto namjerava uraditi.

"Kod nas je sve moguće, možda se radi o gornjem dijelu, gdje je bila rezidencija, jer vidim da tamo nitko ništa ne radi, to stoji od bombardiranja, ali ne vjerujem da bi narod dopustio da premjeste Tita. Za neke stvari ne postoji novac i, ako treba, branit ćemo njegov grob svojim tijelima", naglasio je Joška Broz.

S druge strane, postavlja se pitanje tko bi mogli biti ti tajkuni? Postoji realna mogućnost, ako je do takvog sastanka uopće i došlo, da je na njemu bio Vladimir Lešić. On, naime, već godinama traži od Srbije povrat imovine Miloša Savčića čiji je on praunuk.

Miloš Savčić prije Drugoga svjetskoga rata bio je gradonačelnik Beograda i prijeratni ministar graditeljstva te slovio kao jedan od najbogatijih ljudi Srbije. Jedna od nekretnina koju Lešić danas od države Srbije potražuje je vila na Dedinju na adresi Užička 15 gdje je Broz godinama živio. Među nekretninama koje potražuje je i zemljište pored te vile gdje je nakon Brozove smrti izgrađena Kuća cvijeća i gdje je pokopan nekadašnji doživotni predsjednik SFRJ. 

"Ja ne znam je li normalno da se ljudi sahranjuju u tuđem dvorištu", rekao je za srbijanske medije Lešić koji je i predsjednik Udruženja Srpska liga koje okuplja stare vlasnike nekada oduzete imovine.

Lešić je pojasnio i kako je Titu oduvijek želja bila da živi u vili u Užičkoj 15. pa je prepričao i priču kako su ga jednom prilikom, dok se ilegalno 30-ih godina susretao u tom dijelu grada s Kočom Popovićem, Mošom Pijadom i drugim komunistima, rekao da će tu jednom živjeti. 

Inače, Savčić je bio prvi pripadnik srpske elite koja se naselila na Dedinju koje i danas važi za elitni dio Beograda gdje se nalazi niz vila poznatih građana. On je kupio zemljište među vinogradima i na njemu potom sazidao jednu vilu za sebe i drugu za kćer Jelicu. Nakon što su nacisti okupirali grad, Savčić i obitelj njegove kćeri izbačeni su iz vila i prebačeni su u Staro sajmište iz kojeg je poslije nastao Jevrejski logor. Savčić je tu tijekom prve godine i preminuo. U vilu tada useljava nacistički general Alexander Löhr, a nakon Drugoga svjetskoga rata i Josip Broz. 

Sirotanović Omiljeni Titov radnik: Od Maršala je tražio samo fiću

Tijekom 1997. godine i Slobodan Milošević i njegova supruga Mira Marković useljavaju u tu vilu koja je dvije godine poslije oštećena tijekom bombardiranja NATO-a. 

Lešić potražuje i vilu u Užičkoj 15, zemljište gdje je Kuća cvijeća, 14 zgrada u Starom gradu, tri banke, dio palače Albanija, šest rudnika u istočnoj Srbiji, cementaru u Beočinu, niz tvrtki, zemljišta…

"Ne mislim da ja, kao porezni obveznik, trebam kroz poreze sam sebi otplaćivati restitucijsko obeštećenje, niti smatram da bi mi to trebali plaćati drugi građani. Tražim da mi fizički budu vraćene vile i placevi, uključujući i Užičku 15, ali bez Titova groba. Ako to nije moguće, zauzvrat tražim nekretnine iste vrijednosti. Mi od otete imovine ništa nismo dobili", rekao je Lešić. 

Direktor Agencije za restituciju u Srbiji Strahinja Sekulić rekao je kako u agenciji znaju za taj veliki predmet. 

"Ono što znam je da je nerealno da će Kuća cvijeća biti vraćena. Sve su to medijska naklapanja", naglasio je Sekulić.