Nadan Vidošević, koji je na vrhuncu političke karijere na predsjedničkim izborima 2009. pokušao naslijediti Stjepana Mesića na Pantovčaku, trenutačno se na sudu trudi dokazati da je svoju enormnu imovinu stekao zakonito i za sada mu to itekako dobro polazi za rukom. Osim što bi ubrzo trebao iznijeti obranu na optužbe da je bio šef skupine koja je godinama iz Hrvatske gospodarske komore izvlačila milijune dok joj je on bio na čelu,Vidošević, a ne Uskok, mora dokazivati kako je što stekao te podrijetlo nekretnina i drugih vrijednosti u vlasništvu njegove supruge, djece i majke. 

Osim 26 nekretnina i stotina umjetnina blokirane su im i dionice i udjeli u tvrtkama. Nekretnine ne smiju prodavati niti opterećivati hipotekama no smiju ih iznajmljivati pa obitelj iznajmljuje vile u Gorskom kotaru i apartmane pokraj Omiša. Nakon nekoliko financijsko-knjigovodstvenih i građevinskih vještačenja, početni nerazmjer u prihodima i rashodima obitelji Vidošević pao je s 38 milijuna kuna na 9,2 milijuna kuna a kako Vidošević, uz bivšeg premijera Ivu Sanadera jedan od “kapitalaca” uhićenih u borbi protiv korupcije i članovi njegove obitelji stalno pronalaze nove račune i dokaze o primanjima iz raznih izvora ta svota bi se još mogla smanjiti. 

Nadanovi dvori Vidoševićeve vile: Bazeni, umjetna jezera, vinski podrumi

U tom postupku posebno se angažirala Hana Vidošević, Nadanova starija kćer koja je za razliku od ostalih članova obitelji kojima je također blokiran dio imovine– bake Marije Tudor Vidošević, mame Ine i sestre Zrinke - prisustvovala raspravama i marljivo bilježila tijek zbivanja u sudnici. Ona je i osobno zainteresirana da se taj iznos smanji jer je i njoj blokiran dio imovine a dio će vjerojatno i naslijediti. Uskok je ishodio da ne smije prodati svoj Mini Cooper. Pravnica po struci uključena je i u poslovanje tvrtke Bor Hza a 2009. preuzela je i vođenje tvrtke. 

Ona i njezina baka Marija Tudor Vidošević 2014. su ostale i bez svojih poslovnih udjela u tvrtki Bor Hza. Uskok je tad blokirao 859.900 kuna vrijedne udjele Hane Vidošević, što predstavlja oko 33 posto temeljnoga kapitala te tvrtke, dok je Mariji Tudor Vidošević blokirano 1,7 milijuna kuna vrijednih udjela u istoj firmi. Istražitelji su sumnjali da je u pitanju nezakonito stečena imovina, odnosno da je pribavljena novcem ilegalno izvučenim iz Hrvatske gospodarske komore.

U prilog tome išla je i činjenica da je Vidoševićeva supruga Ina od 1997. godine nezaposlena, a posao nije imala ni Zrinka Vidošević, dok je Hana ostvarivala tek neznatna primanja. Vidoševićeva majka, pak, od 1995. godine prima 3400 kuna mirovine, pa je nesrazmjer njihove zakonite zarade i imovine što glasi na njihova imena za istražitelje očit. 

Posao s vještačenjem zapetljao se nakon što su financijsko-knjigovodstveni vještak Zrinko Ručević i građevinski vještak Davorin Štengl iznijeli različite izračune. Ručević je na temelju dostupnih podataka tijekom istrage i vještačenja utvrdio da nerazmjer između prihoda i rashoda obitelji Vidošević iznosi 33,4 milijuna kuna. Davorin Štengl je, pak, procjenjivao vrijednost 26 nekretnina obitelji Vidošević u Zagrebu, Gorskom kotaru, Dalmaciji... 

Ta je procjena tijekom istrage bila veća, no u dopunskom nalazu iz travnja 2019. izračunao je da je 26 nekretnina vrijedno 16,8 milijuna kuna. Ručević se u svojim nalazima bavio izračunom nesrazmjera između prihoda i rashoda, a Štengl je procjenjivao vrijednost nekretnina. 

Štenglova procjena nekretnina bila je uvrštena u Ručevićevu procjenu, a kad je Štengl umanjio svoju prvu procjenu, morao je to učiniti i Ručević. Umanjivanje procjena Štengl je prvu procjenu vrijednosti nekretnina, koja je iznosila oko 20 milijuna kuna, umanjio, nakon što je po nalogu suda u nalaz morao uvrstiti i neke druge parametre kao što su komunalni priključci, plaćeni porezi... 

Nakon što je to uvrstio u nalaz, ispalo je da su nekretnine obitelji Vidošević vrijedne 16,8 milijuna kuna. Ručević je nakon toga korigirao svoj nalaz, pa je u svibnju 2019. ispalo da nerazmjer u prihodima i rashodima obitelji Vidošević iznosi 22,1 milijun kuna, objavio je Večernji list.

No stvari su se, pogotovo za Uskok, počele komplicirati na raspravama održanim tijekom studenoga i prosinca 2019. jer je Vidoševićeva obrana dostavila podatke koje Ručević nije uzimao u obzir pri izračunu jer te podatke nije imao. Među tim podacima su kupoprodajni ugovori za neke nekretnine ili automobile, ali i Vidoševićevi prihodi koji je ostvarivao od raznih naknada. 

Ispalo je da je Porezna uprava kao prihode računala samo Vidoševićeve plaće, no ne i naknade koje je primao kao član raznih nadzornih odbora. Kada su i ti podaci stigli na sud, ispalo je da u prihode hrvatskog Georga Clooney kako su zbog sličnosti s poznatim američkim glumcem pojedini mediji nazvali Vidoševića , primjerice, uopće nisu uračunati iznosi koje je on od 2006. do 2012. dobivao na osnovi udjela u dobiti kao član uprave Kraša. 

A te su naknade godišnje iznosile od 39.999 kuna, koliko je dobio 2012., do 744.753 kune, koliko je dobio 2007. godine. I kad su svi ti novi iznosi koje je primao od Ingre, HBOR-a, HGK zbrojili, navodno nezakonito stečeni milijuni topili su se poput sladoleda. Primjerice, obrana je sudu 11. prosinca 2019., između ostalog, predala dokumentaciju iz koje je vidljivo da je Vidošević 1999. od naknada za rad u upravnim i nadzornim odborima stekao 396.662 kune, dostavili su ugovor o kupoprodaji stana između Vidoševića i Dubravke Perasović, koji nije datiran nego su potpisi na njemu ovjereni 29. siječnja 2002., u iznosu od 1, 9 milijuna kuna, kao i dokumentaciju o plaćanju nekretnine itd.

Skupocjena imovina Otkrivamo: Oružje iz kojeg je Vidošević ubio slona, lava i medvjeda

- Na upit predsjednika vijeća zbog čega sam obradu podataka počeo od 1996. mogu reći da nemam neki poseban razlog početka baš te godine. Uobičajeno se uzima razdoblje od desetak do 15 godina prije inkriminiranog razdoblja kako bi se pokazalo postoje li iz tog ranijeg razdoblja nekakva moguća kumulacija sredstava koji bi bili izvor za imovinu stečenu u inkriminiranom razdoblju - pojasnio je vještak Zrinko Ručević.

No Vidošević je zarađivao i prije 1996. i to dobro. Također, on nije krenuo od nule već potiče iz, generalno gledajući, imućne obitelji. Kako će se na kraju rasplesti priča s proširenim oduzimanje nepropadne imovinske koristi trebalo bi se znati za koji mjesec. Bilo kako bilo Uskok može u svakom trenutku promijeniti optužnicu i činjenični opis i umjesto da inzistira na proširenom oduzimanju imovinske koristi ići na oduzimanje protupravne imovinske koristi, odnosno imovine stečene kaznenim djelo. 

- Za hrvatske prilike sam dobro situiran. Mislim da nije sramota kada imate skoro 60 godina i kada ste svojim radom i svojim sposobnostima nešto napravili u životu. Mislim da to nije krimen. Imati nije grijeh. Grijeh je steći nešto nelegalno - rekao je Vidošević u siječnju 2017. na početku suđenja. Vidoševića terete da je s nekoliko svojih suradnica iz HGK preko tvrtke Remorker Igora Premilovca izvukao oko 39 milijuna kuna.

- Negdje krajem 2006. Nadan Vidošević me pozvao u svoj ured i tražio da za njega ‘perem’ novac. Rekao sam mu da to ne želim raditi sa svojom tvrtkom i kada sam odlazio iz ureda rekao je kako vjerojatno poznajem nekoga tko to može raditi. Nakon toga spojio sam ga s Igorom Premilovcem, a Vidošević mi je rekao da će to operativno raditi Zdenka Peternel, a da je njemu bitno samo to da se donese nazad ono što je Komora isplatila,svjedočio je 2017. na Županijskom sudu u Zagrebu Davor Komerički, profesionalni televizijski producent koji je za HGK osmislio niz projekata, u postupku protiv Nadana Vidoševića i drugih. Dogovor je bio da Premilovac koji je preko svojih tvrtki prao novac uzima 10 posto provizije a ostatak novca da Komeričkom, a on ga je nosio u Komoru i predavao Vidoševiću, a kada njega nije bilo Zdenki Peternel.

“Sjećam se da je jednom na kuverti pisalo 370.000 kuna. Vidošević i Peternel nikad nisu bili zajedno prilikom primopredaje novca. Nikada nisu ispred mene vadili novac iz kuverte niti sam ga ikada s njima brojao”, ustvrdio je Komerički. 

On i Premilovac su se u zamjenu za priznanje krivnje u Remorkeru s Uskokom nagodili na kaznu zatvora od godine dana, koja je zamijenjena radom za opće dobro. Podsjećamo, kada su u studenome 2013. uhićen Nadan Vidošević, tadašnji predsjednik Hrvatske gospodarske komore (HGK), javnost je bila iznenađena razmjerima njegova bogatstva. Samo iz njegove vile na Gornjem Prekrižju policija je izuzela 444 umjetnine, vrijedne 14,3 milijuna kuna. Saznalo se štošta o Nadanovim lovačkim strastima i trofejima koje je skrivao je od pogleda u izoliranoj prostoriji u dijelu svoje vile, od prepariranog polarnog medvjeda do amfora i lovačkih pušaka u vrijednosti od gotovo 300.000 kuna. 

Vidoševićevo umjetničko blago do pravomoćne presude te utvrđenja je li sve to što ima stekao na zakonit način čuva se u Muzeju za suvremenu umjetnost u Zagrebu te Arheološkim muzejima u Splitu i Zagrebu. Dio starih rukopisa koji su kod njega nađeni čuva se u Državnom arhivu. A Vidoševićeva umjetnička kolekcija stvarno je impresivna. Nakon što je u studenome 2013. uhićen istražitelji su danima u njegovoj vili na Prekrižju prvo popisivali, a zatim iznosili umjetnine.

A tih je umjetnina samo u vili na Prekrižju bilo 444 i procijenjene su na 14,3 milijuna kuna.Stručnjaci za umjetnine kažu kako Vidošević ima vrlo profinjen ukus. Naime, u zbirci ima djela Ivana Meštrovića, Emanuela Vidovića, Miljenka Stančića, Vasilija Jordana, Otona Glihe, Miroslava Šuteja, Đure Pulitike, Vjekoslava Karasa, Nives Kavurić-Kurtović, Munira Vejzovića... 

Najskuplje procijenjena slika je Karasova “Plesačica tarantele”, koja vrijedi 350.000 kuna, a tu su i skulptura Ivana Meštrovića “Djevojka s lutnjom” vrijedna 115.000 kuna te njegova skulptura “Majka i dijete” vrijedna 255.000 kuna, slika Vlahe Bukovca “Sestra Ane na taraci” vrijedna 120.000 kuna, slika Jerolima Miše “Stara pralja” vrijedna 225.000 kuna, “Skulptura” Dušana Džamonje vrijedna 300.000 kuna, “Meandar” Julija Knifera vrijedan 200.000 kuna... Koliko je novca uložio u zbirku teško je reći.

- Ne znam po kojim je cijenama Vidošević nabavljao umjetnine, ali znam da ih je nabavljao godinama. Kad bih danas radio procjenu, ona bi bila sigurno niža jer se tržište umjetnina urušava. Kad sam radio procjenu, u obzir sam uzeo tržišne cijene te važnost pojedinog autora. Nekim autorima, kao što su Bukovac i Vidović, cijena ne pada bez obzira na ekonomske prilike - kazao je povjesničar umjetnosti Igor Zidić na sudu u kolovozu 2018.

Osim u vili na Prekrižju, Vidošević je umjetnine imao i na svom imanju u Gorskom kotaru, kao i u kompleksu kuća koje ima u Omišu. Iz podataka u sudskom spisu ispada da Vidošević posjeduje oko 500 umjetnina, slika, kipova i grafika, vrijednih malo manje od 15 milijuna kuna. Ima i amforu vrijednu oko 1000 eura, kolekciju starih zemljovida vrijednu oko 58.800 kuna te starih knjiga i rukopisa vrijednih 432.181 kunu. 

Što se tiče karata, uglavnom je riječ o bakrorezima, autora mahom iz 16., 17. i 18. stoljeća koji su izrađivali karte tadašnje Dalmacije. U zbirci ima i šesto izdanje “Smrti Smail-age Čengića”, koje je napisao Ivan Mažuranić, kao i drugo izdanje Krležinih “Balada Petrice Kerempuha”... Kao najskuplja stara knjiga koju je Vidošević imao u svojoj kolekciji navodi se knjiga Adama Roberta “Ruševine carske Dioklecijanove palače u Splitu, Dalmacija”. Knjiga je procijenjena na 50.000 kuna, a 1764. godine napisao ju je Adam, engleski arhitekt koji je proučavao i snimio Dioklecijanovu palaču.

- Moje umjetnine, koje sam s ljubavlju stjecao i o kojima sam brinuo i više možda nego o djeci, morale su biti tu gdje su i bile. Država ih je mogla popisati, evidentirati, ali ne bi imala trošak koji ima svake godine za čuvanje nečega što će jedan dan morati biti vraćeno meni i mojoj obitelji, to je sigurno - rekao je Vidošević u prosincu 2017. za RTL-ovu “Potragu”.