Dok se čeka privođenje Ivice Todorića pred sud, isplivava sve više spornih detalja o kreditima koje je Agrokor uzeo za preživljanje ove godine. S jedne strane je ruski kredit koji je dignuo Gazda Todorić, a s druge posudbe izvanrednog upravitelja Ante Ramljaka od američkih fondova i zapadnih banaka.

Kako neslužbeno doznajemo, Državno odvjetništvo provjerava kako i pod kojim uvjetima je ruski Sberbank odobrio kredit od 100 milijuna eura u ožujku ove godine kad je voda već došla do grla u Agrokoru. Rusi su već u tom trenutku posudili milijardu eura Todoriću, a taj posljednji kredit je postao kamen smutnje i u daljnjim odnosima ruske banke i hrvatske Vlade. Todoriću je novac nasušno bio potreban jer se već naveliko pričalo o tome da koncern srlja u propast i nitko drugi nije htio kreditirati koncern.

Istražitelji sad provjeravaju indicije da je dio novca od kredita vraćen nekome u Sberbanku, konkretnije da je možda dano mito za novu posudbu. Glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan je putovao u Rusiju na potpisivanje sporazuma s ruskim tužiteljem, a bio je i na sastanku s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, kad im se pridružio i čelnik Sberbanka Herman Gref.

DORH je priopćio da nisu pričali o nikakvim istragama koje se provode u Hrvatskoj, ali postoji i mogućnost da čak ni vrh Sberbanke nije znao da postoji sumnja na mito za ovaj kredit. Izvidi bi trebali raščistiti je li možda bilo i korupcije u tom poslu koji je dosad predstavljan kao čisti poslovni potez.

Kako je Sberbank proljetos priopćio, a Gref više puta ponovio, dali su kredit u ključnom trenutku i time smatraju da su pokazali dobru volju i pomogli Agrokoru. Kako su naknadno objasnili, čak 75 milijuna eura od tog kredita otišlo je na plaćanje dobavljača, 21 milijun eura za plaćanje duga državi, a četiri za plaće. Agrokor je nakon toga priopćio da ne duguje ništa državi, što je Todoriću u to vrijeme bilo izuzetno važno kako bi imao što bolju sliku u javnosti.

Bilo je to vrijeme kad je Sberbank planirala preuzeti uzde u Agrokoru zajedno s drugom ruskom državnom bankom VTB bankom, koja je kreditirala Agrokor s još 300 milijuna eura. S ukupno 1,4 milijarde eura, koje su posudili, ruske banke su krenule u dogovor s Todorićem kroz tzv. Standstill aražman. Doveli su čak i stručnjaka Antonija Alvareza III. da pripremi restrukturiranje, ali tad je, prema našim sugovornicima, Amerika odlučila da neće tako lako prepustiti ruskom utjecaju najveći i najvažniji koncern.

Nakon savjetovanja sa zapadnim partnerima, Vlada je ipak išla na aktivaciju "lex Agrokora". Alvarez je izletio iz Cibonina tornja nakon aktivacije zakona, a Agrokor, sad na čelu s izvanrednim Vladinim povjerenikom Antom Ramljakom, krenuo je tražiti nove kredite. Dali su ih američki fondovi, zapadne i domaće banke u ukupnom iznosu od 1,06 milijardi eura. Ti krediti nisu zasad pod nikakvom istragom iako se otkrivaju novi detalji aranžmana koji je, čini se, bio daleko od obične posudbe investitora. Kredit su bili i važna poluga u geopolitičkim odnosima.

"Agrokor je puno više od kreditora. Ponosna sam na to što su američki ulagači prepoznali trajnu vrijednost u Agrokoru i dijelovima kompanije u koje su spremni uložiti i više novca, osigurati tehničku ekspertizu i podršku restrukturiranju kompanije, jer oni prepoznaju važnost zaštite zaposlenika i dobavljača.

Tu nije riječ samo o dugu, nego i o svim ostalim aspektima Agrokora i uistinu sam veoma ponosna na činjenicu što grupa američkih investitora pruža podršku Agrokoru kad je kompaniji ta podrška najpotrebnija", rekla je u oproštajnom intervjuu za tportal američka veleposlanica u Hrvatskoj Juliete Valls Noyes. I sugovornici u HDZ-u su nam potvrdili da se Vlada okrenula Amerikancima kad su vidjeli da Rusi miču Todorića i preuzimaju kontrolu.

Ante Ramljak je dobio kredit od ukupno 1,06 milijardi eura, a među glavnim financijerima je američki fond Knighthead Capital Menagment. Ruski Sberbank je tom operacijom pak izguran i više nisu htjeli sudjelovati u kreditiranju, nego tuže i pokušavaju plijeniti imovinu Agrokora u inozemstvu.

Ivica Todorić uporno od rujna proziva dio Vlade, prvenstveno Martinu Dalić da se udružila s američkim fondom Knighthead kako bi im osigurali masnu zaradu, a njemu uzeli Agrokor. Ta istina je vrlo selektivna. No činjenica je da su američki fondovi i zapadni kreditori zaista preuzeli kontrolu nad procesom restrukturiranja Agrokora i njegove budućnosti. Činjenica je da će na tome i dobro zaraditi.

Izvanredna uprava na čelu s Antom Ramljakom tvrdila je, i dalje tvrdi, da ne može objaviti tko je točno sudjelovao u kreditu od 1,06 milijardi eura. Također je bilo potpuno nepoznato da je čak 480 milijuna eura od tog kredita potrošeno na otkup obveznica i refinanciranje starih dugova, dok poduzetnik Goranko Fižulić nije objavio dijelove tužbe Sberbanka. Ukratko, vlasnici obveznica, među kojima i fond Knighthead, prije davanja kredita kupovali su jeftino Akrokorov dug. Primjerice, po cijenama od 30 do 50 kuna za svakih 100 kuna obveznica.

Onda su dali kredit Agrokoru, a on im je odmah isplatio po 100 kuna za njihov stari dug. Već su tu povoljno prošli. Samo Knightheadu je na taj način isplaćeno 100 milijuna eura. Drugi vjerovnici, poput Sberbanka, smatraju da su oštećeni jer će morati dio duga otpisati. Ali sud im odbija takve zahtjeve, a Ramljak kaže da su i oni mogli sudjelovati u aranžmanu pa se nemaju što buniti. Dio dobivenog kredita je Ramljak potrošio i na vraćanje starih dugova dobavljačima i malim poljoprivrdenicima te je tako kupio njihovu naklonost.

No uz povoljni financijski aranžman, još je važnije da su ovim potezom zapadni fondovi osigurali presudni utjecaj na izvanrednu upravu. Iako se na početku predviđalo da strane i domaće banke daju podjednaki iznos novca u tom 1,06 milijardi eura teškom kreditu, na kraju je sve prevagnulo u korist vlasnika obveznica.

Kako Sberbank nije htio sudjelovati, oni su dali 56 posto novca ili 537 milijuna eura, a samim time si osigurali i veći povrat starog duga te veći utjecaj na izvanrednu upravu. Osim Knightehada, navodno su sudjelovali i fond Monarch te još investitora, ali njihova imena nisu otkrivena, što svakako ne pridonosi transparentnosti.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Osim toga, jedan od ključnih poteza za utjecaj je i to što je za partnera koji će napraviti plan restrukturiranja izabran također američki konzultant Alix partneri. Ramljak je pozvao niz konzultanata, ali nisu jasni kriteriji po kojima su baš oni izabrani. Također, ni koliko će u konačnici njihove usluge biti plaćene jer sve ovisi o uspjehu restrukturiranja. Navodno je riječ o milijunskim iznosima koje bi trebali dobiti.

Alix partnere nam opisuju kao dobre suradnike Knightheada, a upravo u suradnji s vjerovnicima predvođenim Knightheadom određuju kako će izgledati restrukturiranje i kakva nagodba će se predložiti svima ostalima. Ramljak je izgubio glavni utjecaj, kao i Vlada. Dokaz tome je i informacija da će se ipak predložiti da Agrokor ostane cjelovit, barem u prvoj fazi nagodbe.

Ramljak i Dalić su prije govorili potpuno suprotno: Agrokor će nestati u ovakvom obliku kakav je sad. Alix tako potpuno stoji na istoj liniji s menadžerima Knightheada koji su više puta ponovili da je bolje sačuvati cjeloviti Agrokor. Iako su najavljivali suprotno, Vlada im se neće protiviti.

Navodno bi se u prvoj fazi Agrokor sačuvao u cjelini, ali Todorić bi bio razvlašten, a vjerovnici bi preuzeli njegove vlasničke udjele. Izvanredna uprava bi otišla nakon tog procesa, a onda bi vjerovnici, od kojih je najvažniji Knighthead, i zapadne banke još restrukturirali koncern. A onda bi ga tek skuplje prodavali.

Osim na obveznicama, američki fondovi bi tako još podebljali zaradu. Rusi se rukama i nogama bore protiv takvog scenarija te pokušavaju tužbama i pljenidbom naplatiti svoj dio duga. Zasad su ipak u lošijoj poziciji. U domaćem pravosuđu na put bi mogao stati takvom scenariju i Ustavni sud koji bi rušio "lex Agrokor", ali to se s obzirom na sastav tog suda ipak može teško očekivati.

Dok je sudbina Agrokora sad u rukama američkih vjerovnika, Ivica Todorić se koprca suočen s optužbama da je iz Agrokora izvukao 1,4 milijarde eura. A ono što je Todorić radio zadnjih 25 godina treba gledati odvojeno od trenutka kad je prepustio upravljanje državi. Iako se sad želi preko svojeg bloga prikazati žrtvrom političkog progona, pet mjeseci je šutio i sam pisao priopćenje u kojemu je rekao da sve s ponosom prepušta hrvatskoj državi.

Osim igranja na kartu političkog progona i prilično izlišnih prijetnji da će srušiti vlast, Todorićeva strategija je očito što dulje ostati nedostupan hrvatskom pravosuđu. Navodno ne sluša savjete ni odvjetnika koji su mu rekli da je bolje da se vrati jer bi mogao mjesecima biti u nekom od ekstradikcijskih zatvora.

Njegova ćudljivost, svojeglavost i uvjerenost da sve može sam počela je sve više iritirati i one koji su plaćeni da budu na njegovoj strani. Ugledni odvjetnici Čedo Prodanović i Jadranka Sloković u biti ni nakon mjeseci što ih je angažirao ne znaju što on smjera, a oni imaju previše iskustva i sve teže podnose Gazdinu ćudljivost.

Osim toga, navodno je pukla suradnja i s Aljošom Roksandićem, koji mu je pomagao u pisanju bloga kao stručnjak za javne komunikacije. Svaki puta kad Todorić krene u pisanje, prije objave njegovi tekstovi trebaju proći pravni i stručni filtar, a često je i u tome svojeglav te sve teže zadržava suradnike.

Problem je i novac jer sad sve treba platiti iz svojeg džepa iako je imao dovoljno vremena da skupi milijunsku ušteđevinu. Istražitelji, podsjetimo, tvrde da je godinama prenapuhavao dobit i na osnovu toga izvukao više od 670 milijuna kuna dividende. U zadnji tren je prodao i dionice Mercatora za 40 milijuna eura.

Još 67 milijuna kuna prešlo je preko računa njegove tvrtke u švicarskom Zugu, a taj novac je podizao osobno i plaćao privatne račune. Pitanje je koliko je u konačnici ostalo od svega toga na njegovu računu, a koliko je obitelj potrošila na luksuz u kojem su živjeli.

Todorić je većinu vremena boravio u Londonu jer je znao da postupak izručenja, ako ga tamo uhite, traje dulje nego u ostalim europskim zemljama. Zato je pokušao i angažirati odvjetnika Micheala O’Keana da odugovlači s izručenjem ili mu sredi da u Britaniji bude uz jamčevinu. Navodno je i ta pravna pomoć prestala jer nije redovito plaćao, što je navada još iz Agrokora, ali očito ne prolazi sad kada nema jaki koncern iza sebe.

Kako je za njim izdan i europski uhidbeni nalog te raspisana crvena Interpolova tjeralica, samo je pitanje vremena kad će Todorić biti uhićen. Pomogao bi bijeg u neku od egzotičnih zemalja s nikakvim pravnim sustavom, poput Kolumbije. To je u suprotnosti s njegovim najavama da je spreman za pravnu bitku u Hrvatskoj. Osim u Londonu, Todorić je putovao i u Srbiju u kojoj još ima utjecajne prijatelje jer se Agrokor upravo u toj zemlji agresivno širio.

Ondje je navodno kontaktirao i angažirao odvjetnika Zdenka Tomanovića, koji je najpoznatiji po tome jer je branio Slobodana Miloševića u Haagu, ali zastupao je i Sretena Jocića poznatijeg kao Joca Amsterdam. Čovjeka s debljim kriminalnim dosjeom. Todorić u svakom slučaju želi izbjeći istražni zatvor, ali sve je manje šanse da će u tome uspjeti.