O Brozovu životu, iako je riječ o najistraživanijem južnoslavenskom političaru svih vremena, i danas postoje mnoge nepoznanice. Hrvatska javnost uglavnom, primjerice, ne zna da su njegovi roditelji sahranjeni u Kupincu, mjestu koje je najpoznatije po Vladku Mačeku, te da Tito nikad nije obišao to mjesto... 

Ta priča, o kupinečkom grobu, zapravo podgrijava one najveće teorije zavjere o Brozu, koje tvrde da on i nije bio zagorski seljak nego ruski plemić ili dijete austrijskoga grofa...

Jer, zašto nikad nije bio na grobu svojih roditelja, ali i svog djeteta...

Prije više od 90 godina, u mrkloj noći, na kupinečkom groblju dvojica muškaraca kopala su malu raku – dovoljno veliku tek za kovčežić, netom izrađeni dječji lijes. 

Nisu strahovali da će ih itko otkriti, cijelo je selo spavalo. Seljak Franjo Bistrica pomogao je prijatelju izraditi kovčeg i sad s njim kopa raku na groblju.

Park Avenue Titov dupleks u New Yorku danas je kuća duhova

Godina je 1920. Dvojica muškaraca sahranjuju tek dva dana starog dječačića, sina Franjina prijatelja – Josipa Broza koji će kasnije u cijelome svijetu postati poznat pod nadimkom Tito.

Dječaka nisu mogli legalno sahraniti. Nije bio kršten, a župnici nisu dopuštali da se nekršteno dijete sahrani na groblju.

No Tito se nije dao spriječiti. Sahranio je sina, ali nije obilježio njegov grob. Nekoliko dana prije došao je u Kupinec, selo kraj Jastrebarskog, kamo su mu se roditelji doselili iz Kumrovca.

Titov otac Franjo dobio je kuću 1912. od banke za koju je radio, a koja je u Kupincu imala posjed, većinom šumu u kojoj je Franjo bio lugar. 

Tito je došao iz Rusije, a s njim je došla i njegova prva supruga Pelagija. U knjizi Vladimira Dedijera “Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita” postoji Brozovo svjedočanstvo o povratku u domovinu.

"Stigao sam tamo jedne noći i našao oca i jednog od svoje braće kod večere. Kazali su mi da je moja majka Marija umrla 1918. Samo nekoliko sati kasnije, moja mi je žena rodila prvo dijete, sina. Ali je on umro nakon dva dana", svjedočio je Tito. 

Ipak, dok je Kumrovec i danas poznato rodno mjesto Josipa Broza Tita, Kupinec je gotovo zaboravljen. Kamena ploča ispod koje leže kosti njegove majke Marije, oca Franje i sestre Tilde dobro je očuvana. 

Za nju se brinu komunalci, a u Jugoslaviji su se brinuli vojnici Jugoslavenske narodne armije (JNA). 

Pažnju privlači očita razlika u vrednovanju pojedinih članova Titove obitelji. Na vrhu ploče najvećim slovima piše “Titova mama”.

No, Franju se na ploči ne oslovljava tatom nego ocem. Ništa čudno, zna li se da Tito ocu nikad nije oprostio vezu s jednom udovicom nakon majčine smrti.

No, doista, jesu li u tom grobu pravi roditelji bivšeg maršala? Vladimir Dedijer istražio je nastanak i porijeklo teorije o ruskom agentu koji je stao na čelo antifašističkog pokreta u Jugoslaviji. 

Agent Mitrić Karate Bob – ubijao za Tita, a umro u najvećoj bijedi

Već 1941. o ruskom agentu Titu izvještavale su novine u Velikoj Britaniji i SAD-u. Izvor tih tvrdnji bio je Draža Mihailović.

Tito se u rujnu 1941. sastao s vođom četnika i baš nakon tog sastanka četnički je vođa počeo širiti tvrdnje kako Tito uopće nije Jugoslaven nego Rus. 

Rusi su Britancima tada javili da je teorija o njihovu agentu izmišljena, a onda su i saveznici Mihailovićeve informacije odbacili kao izmišljotine. 

No, i danas je intrigantna priča o tome kako se zagorski seljak iz kumrovečkih magli otisnuo u svijet. I njegov je lifestyle bio doista spektakularan, nimalo kumrovečki niti kupinečki. 

U drugoj polovici života odijevali su ga najbolji svjetski stilisti, kao i suprugu Jovanku, njegovu ličku Pepeljugu, od koje je pod starost morao pobjeći...

Sjedila bi pored kamina svoje rezidencije u Užičkoj 15 i listala svjetske modne magazine.

S posebnim zanimanjem gledala bi u Diorove haljine, nove modele Nine Ricci, Chanelove kostime, proučavala je najnovije frizerske trendove u svijetu. 

Uzela bi komad papira i olovku te nacrtala krojeve haljina koje je htjela imati. S modnih stranica ‘pokupila’ je i punđu koju više nije skidala i koju su godinama kopirale mnoge žene što su držale do svog imidža. 

Dvije godine poslije na protokolarnim susretima sa stranim državnicima Jovanka bi izgledala kao da je sišla s pariške modne piste.

Kao prva dama nije smjela pratiti prvi modni krik pa bi joj s dvije godine zakašnjenja najbolji jugoslavenski krojači radili vjerne replike odabranih modela vodećih svjetskih modnih kuća. 

Najfiniji i najskuplji štofovi, svila i čipka i brokat stizali bi iz Engleske i Francuske. Tito je obožavao lijepa odijela, a bio je ponosan i kad bi njegova supruga zasjenila ostale prve dame, nekad i kraljice.

Želio je da ona u svakoj prilici izgleda savršeno. Šezdeset godina poslije djelatnici beogradskog Muzeja istorije pronašli su nikad viđene Jovankine fotografije na kojima čita magazine, njene skice s krojevima...

"Na policama kancelarije nekadašnje Titove rezidencije stajale su knjige koje su zapravo bile kutije, a u svakoj od njih nalazilo se od 100 do 150 fotografija. U više od 700 kožnih kutija u radnoj sobi Jovanke Broz fotografije su bile kronološki poredane, a na vrhu svake kutije stajao je njihov kratki opis. Pronašli smo ih čak 150.000, a prikazuju Brozove na protokolarnim putovanjima po svijetu i to zlatnih pedesetih te šezdesetih godina prošlog stoljeća. Da proučimo jednu kutiju trebalo nam je tjedan dana. Gledali smo kako su se odijevali i gdje su sve bili. Jovanka se na putovanja po stranim državama presvlačila šest puta na dan", ispričala je svojedobno koautorica izložbe Dušica Knežević, autorica izložbe u Muzeju istorije.

Godišnjica braka Tajna Dedinja: S vjenčanja Tita i Jovanke ne postoji nijedna fotka

S kustosom Momom Cvijovićem imala je tri mjeseca da pripremi izložbu na kojoj su prvi put izložena Titova odijela, uniforme, cipele, šeširi, Jovankin nakit te fotografije s njenim najljepšim haljinama. A zašto nije izložena niti jedna Jovankina haljina?

"Sve te fotografije i Titova odjeća nalazili su u rezidenciji u koju se 1997. godine uselio Slobodan Milošević. Jovanka je cijelu svoju garderobu i privatni nakit spakirala i odnijela sa sobom. Pokušali smo je kontaktirati, slali smo joj pisma, ali nije bilo odgovora. Vjerojatno nas je ignorirala jer je oduvijek govorila da iz te vile nije smjela ništa ponijeti, da je morala otići praznih ruku, a ovako bi se otkrilo da to nije baš tako", smatra Knežević.

"Nakon vjenčanja Tito je Jovanku poslao u Opatiju i Rim. Tamo su je učili kako se treba ponašati na protokolarnim susretima, kako se odijevati, a iz Rusije je došla profesorica koja ju je naučila govoriti ruski. Učila je francuski i engleski. Vrativši se u Jugoslaviju, počela je njezina preobrazba u atraktivnu prvu damu i preteču stila. Tito je Jovanku odveo i u Rijeku kod jedne od najtalentiranijih jugoslavenskih krojačica Žuži Jelinek, iako je za prvu damu šivao i sam Christian Dior. 

O tome svjedoči i modni beogradski modni kreator Aleksandar Joksimović, koji je bio u modnom studiju te francuske modne kuće. 

Tamo je doista stajala Jovankina lutka s mjerama, kako ona ne bi svaki tren morala putovati u Pariz. Jedini problem bio je što je stalno bila na dijetama.

Debljala bi se i mršavjela nekoliko kilograma, a toga se prisjetio i Titov osobni garderobijer Đorđe Stojanović. Čim bi izgubila pola kilograma, zvala bi krojače koji su morali sužavati gotovo svu njenu garderobu. 

Da si smanje količinu posla, u njen su hladnjak podmetali omiljenu joj kuhanu šunku pa Jovanka nije dugo izdržala na dijeti.

"Vojska ljudi pripremala ih je za putovanja. Svi komadi odjeće bili su numerirani, šeširi su stajali u posebnim kutijam, kao i rukavice, torbice. Na svako putovanje Tito bi nosio pedesetak odijela, a isto toliko kombinacija imala bi i Jovanka. Živjeli su i ponašali se kao najveće svjetske showbiz zvijezde. 

Danas bi se s Titom mogao mjeriti jedino Elton John. Pa svaki kovčeg Brozovih imao je od 30 do 50 kilograma! To su bili ručno rađeni primjerci koji su imali posebne izrađene pretince za odijela i haljine.

U pratnji predsjednika i prve dame bilo bi tako najmanje 30-ak ljudi koji nisu imali nikakav drugi zadatak nego brinuti se o njihovu izgledu. 

Neki su stručnjaci, rekla je Knežević, procijenili da je svako takvo putovanje državu koštalo današnjih milijun dolara!