Devetnaestogodišnja Diana Bahador, na društvenim mrežama poznata kao Baby Rider, bila je jedna od najpoznatijih mladih influencerica u Iranu. Pratilo ju je 175 tisuća ljudi, a pažnju je privlačila objavama u kojima je vozila motocikle bez hidžaba, što je u Iranu zabranjeno i zakonom i društvenim normama. Njezina smrt u gradu Gorgan potaknula je niz pitanja o okolnostima stradanja i ponovno otvorila raspravu o represiji nad mladima i ženama u Iranu tijekom nedavnih prosvjeda.

View this post on Instagram

A post shared by دیانا | دختر موتور سوار🏍️ | 𝖍𝖎𝖉𝖗𝖆⚕️ (@baby.rideerrrr)

Bahador je na Instagramu redovito objavljivala snimke vožnje snažnih sportskih motocikala, iako ženama u Iranu desetljećima nije dopušteno polaganje vozačkog ispita za motocikle. U kožnoj jakni i često bez pokrivene kose, predstavljala je lice urbane mlade generacije koja se sve više udaljava od strogo propisanih normi klerikalnog sustava. Njezine objave bile su rijedak uvid u supkulturu mladih Iranki i Iranaca koji se identificiraju s globalnim trendovima i sve otvorenije dovode u pitanje ograničenja nametnuta od strane vlasti.

Rođena u gradu Gonbad-e Kavus na sjeveru Irana, Diana Bahador, poznata i kao Bahadori, nije bila samo vješta vozačica, već i karizmatična osoba koja je odbijala biti sputana društvenim očekivanjima. Njezina prisutnost na motociklu bila je sama po sebi politički čin. U zemlji gdje je moralna policija desetljećima provodila stroge kodove odijevanja, njezina pojava bez hidžaba bila je izravan izazov sustavu.

Postala je inspiracija, dokaz da je drugačiji život moguć. Njezina posljednja objava, od 6. siječnja, prikazuje je upravo onakvu kakvu su je pratitelji voljeli: nasmijanu, punu života, kako pleše na motoru. Dva dana kasnije, utihnula je zauvijek.

Kobna noć i režimska verzija događaja

Prema izvješćima brojnih organizacija za ljudska prava, uključujući Hyrcani Human Rights, Diana je ubijena u noći s 8. na 9. siječnja tijekom masovnih proturežimskih prosvjeda u gradu Gorganu. Svjedoci navode da su te noći snage sigurnosti koristile teška naoružanja, uključujući strojnice, kako bi ugušile demonstracije koje su izbile krajem prosinca zbog ekonomske krize, ali su brzo prerasle u pobunu protiv režima. Oko ponoći, Diana je pogođena s dva metka iz vatrenog oružja.

Njezino tijelo obitelji je predano tek dva dana kasnije, pod stravičnim uvjetima. Izvori bliski obitelji tvrde da su vlasti uvjetovale predaju tijela tajnim pokopom i javnim poricanjem da su je ubile vladine snage. Iranski državni mediji objavili su svoju verziju, tvrdeći da je njezino pravo ime bilo Shahrzad Mokhami i da je poginula 22. siječnja u prometnoj nesreći u provinciji Golestan, kada je navodno izgubila kontrolu nad motociklom i udarila u zaštitnu ogradu. Bio je to već viđeni obrazac prikrivanja državnih ubojstava, koji je dodatno razgnjevio javnost.

Smrt Diane Bahador postala je još jedan snažan simbol brutalne represije u Iranu. Njezino ime pridružilo se imenima poput Mahse Amini i Hadis Najafi, mladih žena čija su ubojstva postala okidač za pokret "Žena, život, sloboda". Iranska aktivistica Masih Alinejad poručila je kako je Dianin jedini zločin bio taj što je "rođena pod islamističkom diktaturom".

Prosvjedi u Iranu izbili su krajem prosinca 2025. godine, isprva kao reakcija na nagli pad vrijednosti iranskog rijala u odnosu na američki dolar, uzrokovan rastućom inflacijom i pogoršanjem životnog standarda. Ubrzo su poprimili širi karakter i prerasli u otvorene proturežimske demonstracije, dodatno potaknute javnim izjavama američkog predsjednika Donalda Trumpa o mogućoj „potpori“ prosvjednicima.

Dio iranske javnosti za velik broj poginulih optužio je upravo Trumpa, ali i bivšeg prijestolonasljednika Rezu Pahlavija, tvrdeći da su svojim porukama poticali građane na izlazak na ulice i izravno suprotstavljanje sigurnosnim snagama. Pahlavi, koji od Islamske revolucije 1979. živi u Sjedinjenim Američkim Državama, u jednoj je objavi pozvao nenaoružane prosvjednike da napadaju „propagandni aparat režima“, nazivajući ga legitimnom metom, unatoč činjenici da su takvi objekti uglavnom osigurani naoružanim pripadnicima vlasti.

Intenzitet prosvjeda počeo je slabjeti nakon 9. siječnja, kada su sukobi postali nasilniji, a dan kasnije vlasti su organizirale masovne skupove pristaša Islamske Republike, čime je režim nastojao demonstrirati kontrolu nad situacijom.