Dobro je poznavao taj brod. Dino Miškić na Bourbon Rhodeu već je plovio u Nigeriji i taj će ga prokleti brod čekati na Kanarskim otocima, u Las Palmasu da se na njega ukrca krajem kolovoza 2019. Pozdravit će na Žirju ćaću i mater, zagrliti suprugu i sina pa poći na put. On i Marijana u braku su već desetak godina i od njegove kapetanske plaće kupili su stan u Šibeniku. Ploviti se mora. I otac Mario 40 godina tukao je more kao brodski kuhar. 

Nekoliko sati kasnije kapetan Dino Miškić sletjet će u zračnu luku Gran Canaria na Kanarskim otocima. Dočekat će ga taksi i odvesti u brodogradilište "Repnaval" u Puertu de La Luz, luku u Las Palmasu. Tamo je na remontu njegov brod i popravak bi trebao biti pri kraju. Ali nije. 

Dolje u gradu još je sve krcato. Ljetu nije kraj. Posvuda suncobrani, šeširi, japanke... Jedva da možeš naći stola od turista u kafiću ili restoranu jer Las Palmas je još načičkan. Grad od 378 tisuća stanovnika nevjerojatno je popularna destinacija, oko 3,8 milijuna turista posjeti Kanarske otoke svake godine. Šibenčanin je, međutim, ovdje poslom i ne sviđa mu se ono što vidi.

Taj brod se naočigled raspada, kontrola kaže - može isploviti

Njegov brod, zeleni tegljač dugačak 49,5 metara, još u srpnju je stigao na dok iz Afrike, ali nije ni izbliza gotov i treba značajne popravke prije negoli isplovi preko Atlantskog oceana, iz Europe za Južnu Ameriku, točnije - Georgetown u Francuskoj Gvajani. Tamo je kompanija Bourbon upravo potpisala milijunske ugovore o pomoći na moru za platforme na nedavno otkrivenim, golemim naftnim poljima uz obalu zemlje.  

Bourbon Rhode više od deset godina proveo je u vodama delte Nigera opskrbljujući naftne platforme iz nigerijskih luka Onne i Bonny. Izraubanost, nebriga vlasnika i tamošnja vlaga napravile su svoje, zato je trup u tako lošem stanju i radovi će kasniti, to je sigurno. Iz kompanije ih požuruju. Jer 4. listopada trebaju biti u Gvajani. 

No fotografije snimljene početkom kolovoza u brodogradilištu u Las Palmasu pokazuju da je brod u katastrofalnom, praktički nepopravljivom stanju. Posvuda hrđa, rupe u oplati... Ova fotografija snimljena 2. kolovoza 2019. prikazuje Bourbon Rhode kao da je izrešetan gelerima. 

Ipak, takav brod dobit će od tvrtke Bureau Veritas 13. rujna 2019. pečat da je tehnički ispravan i da može isploviti.

Posadu broda čini deset Ukrajinaca, hrvatski kapetan, Filipinac i mornar iz Južne Afrike: Dino Miškić, prvi oficir Dmitro Kozirev, zamjenik oficira Edwin Furog, glavni inženjer Oleksandr Koršikov, drugi inženjer Vjačeslav Kovalčuk, treći Andrij Ismailskij, šef palube Frank William Isaacs te mornari - Dmitro Marčenko, Jevgenij Nikolov, Jurij Nazdračov, Jevgenij Melgunov, Vjačeslav Korei i Oleg Kravec te monter Igor Morozov. Od njih 14 havariju Bourbon Rhodea preživjet će samo trojica - Marčenko, Nikolov i Morozov.  

Bourbon Rhode potonuo na 3,3 kilometra dubine 

Bourbon Rhode bio je negdje na pola puta, na sred Atlantika kad ih je zahvatio uragan Lorenzo. More je prodiralo u strojarnicu, ostali su najprije bez jednoga, pa drugog brodskog motora i po olujnom nevremenu, s valovima visokim kao zgrada od četiri kata, tegljač nije izdržao - potonuo je u ambis, na dno Atlantika iza podneva 26. rujna 2019. Od tamo nikad neće biti izvađen jer je prosječna dubina Atlantskog oceana oko 3,3 kilometra. 

Za havariju i strašnu smrt 11 članova posade Bourbon Rhodea do danas nitko neće odgovarati. Naime, 28. siječnja 2020. - otprilike četiri mjeseca nakon havarije - ured javnog tužitelja u Fort de Franceu, na Martiniku - francuskom prekomorskom teritoriju s kojeg je bila Napoleonova supruga Josephine - odustao je od traženja odgovornosti za nesreću u korist luksemburških vlasti, države pod čijom je zastavom plovio Bourbon Rhode. 

U nadležnosti uprave tehničkih istraga Ministarstva prometa Luksemburgu, u travnju 2021. izdano je tek privremeno izvješće na 106 stranica o okolnostima potonuća, uz nekoliko preporuka "s namjerom poboljšanja sigurnosti", što god to značilo. Napravljeno je djelomično i na temelju iskaza trojice preživjelih mornara te simulacija na sestrinskome brodu Rhode Rhesos, koji još plovi. To se najviše tiče problema s "čeljusti morskog psa". 

Pet godina je prošlo, a optužnice za Bourbon Rhode nema?! 

Ono ukazuje na određeni broj faktora koji objašnjavaju potonuće: kvar VSAT satelitskog komunikacijskog sustava, oštećenje drugog stroja 21. rujna,  iznimna snaga uragana, najsnažnijeg zabilježenog istočno od 50. meridijana zapadno od 1851. godine i njegovu nepredvidivu putanju, budući da se kretao prema jugozapadu prije nego što je skrenuo prema sjeverozapadu...

Privremeno izvješće na kraju naglašava da zamjena poklopaca "čeljusti morskog psa", a to je sustav koji omogućuje imobilizaciju sidrenog lanca, prema svemu sudeći nije ispravno izvedena na remontu u Las Palmasu. Greška koja bi mogla objasniti razlog zašto je morska voda prodirala u Bourbon Rhode kao kroz sito. Nakon međuizvješća trebala je uslijediti i konačna verzija, ali ona niti pet godina nakon nesreće nije objavljena. Neslužbeno - luksemburški glavni državni odvjetnik čeka zaključke istrage kako bi znao koje će kaznene mjere poduzeti u ovoj tragediji, pisao je prije mjesec dana francuski magazin Society.

Pri tom će luksemburško državno odvjetništvo svakako morati uzeti u obzir fotografije očajnog stanja broda kojeg se nije moglo "zakrpati" u tako kratkom roku, svjedočenje preživjelih da za to zaduženi članovi posade uopće nisu imali na raspolaganju dobar dio alata potrebnog za popravke na brodu, morali su ga posuđivati od Poljaka u luci. Da se motor koji će otkazati na sred Atlantika pregrijavao već na probnoj vožnji i da je, unatoč svemu tome, tvrtka Bureau Veritas 13. rujna 2019. dala žig potvrde da je brod tehnički ispravan.

Šefovi kompanije Bourbon bit će, doduše, osuđeni nedavno, prije dva mjeseca, ali za posve drugi krimen - korupciju. Taj proces trajao je 12 godina i otkriva svu beskrupuloznost biznisa koji se lomi na leđima pomoraca. Za koju tisuću dolara plaće na mjesec pomorci ginu u ruzinavim brodovima kompanija koje plaćaju milijune eura mita, a kompanije nisu u stanju redovito servisirati brod poput Bourbon Rhodea ili ga poslati na remont na vrijeme. Vrte kofere crnog novca dok mornari Bourbon Rhodea nisu imali niti osnovni alat da "zakrpaju" zahrđali brod.  

Što se točno dogodilo, zašto su "pali" šefovi Bourbona? Prije 12 godina, još u rujnu 2012. u zrakoplovnoj luci u Marseilleu, kad je sletio avion iz Nigerije, nije bilo prtljage jednog putnika. Bio je to Marc Cherqui, financijski direktor Bourbona. U tom trenutku francuska kompanija sa sjedištem u Marseilleu je najveći svjetski brodar za asistenciju u naftnom biznisu, na platformama. Imaju 480 brodova klasificiranih kao "offshore support vesseles". Jedan od njih bio je i Bourbon Rhode, brod izgrađen 2006.

Prtljaga je ubrzo stigla, no Marc Cherqui imao je problem. Zapravo cijeli Bourbon ga je imao. 

Carinici su tražili da ga otvori i pokaže što je unutra. Kad je Cherqui otvorio kofer, unutra je bilo 250.000 američkih dolara u novčanicama od sto dolara. A sve preko 10.000 bio je obavezan prijaviti carini. Najprije je direktor Bourbona muljao kako se upravo razvodi i da je u nekakvim financijskim problemima pa je posudio. Na kraju je priznao - tih 250.000 je samo ostatak od milijun i 700 tisuća dolara mita koje je nosio dužnosnicima u Nigeriju. Razlog? Bourbon je ranije dobio ogromnu kaznu, 227 milijuna dolara nigerijskih vlasti zbog muljanja s plaćanjem poreza. Da bi to izbjegao, bilo je dovoljno da 1,7 milijuna utrpa u džepove pohlepnih dužnosnika u delti Nigera i problem riješen. Dolari u koferu su Bourbonov "crni novac".

Dok pomorci ginu u brodovima koji se raspadaju, šefovi peru milijune eura

Kako su pisali francuski mediji, istraga je utvrdila da su oko 3,2 milijuna američkih dolara "crnog novca" platili u Bourbonu samo 2012. i 2013. Pri tome je kompanija nezadrživo tonula s milijardama eura minusa. Zbog tih gubitaka nisu morali platiti korporacijski porez u Francuskoj, što je posebno razbjesnilo tamošnju javnost. Privilegirani, korumpirani i bahati. Nešto kao francuski Agrokor, samo na moru. 

Proces za "nigerijski kofer" potrajat će 12 godina, samo suđenje je započelo šest godina nakon što je pronađen kofer u zrakoplovnoj luci u Marseilleu (?!), svega par mjeseci prije negoli će isploviti Bourbon Rhode. Cherqui je, što se moglo i očekivati, odmah dobio otkaz. Kompanija je prala ruke, tvrdila da je djelovao samostalno. 

Nakon što ga je zaposlio Bourbon, reći će Cherqui kasnije u intervjuu za La Croix, ostao je šokiran. 

- Naišao sam na neopisiv nered i prevaru u svim područjima. Nije se radilo o nekompetentnosti, nego o organiziranom sustavu plaćanja najmanjeg mogućeg poreza u Francuskoj i inozemstvu. Svoje šefove o poreznim problemima obavijestio mailom. Kako sam spoznao kroz razgovor s lokalnim posrednicima u zapadnoj Africi, Bourbon je probleme rješavao "afričkim darovima" - rekao je Cherqui. 

Napokon je 15. srpnja ove godine stigla presuda - CEO Gaël Bodénès i šest njegovih direktora proglašeni su krivima, ispostavilo se da su podmićivali dužnosnike u najmanje tri zapadnoafričke zemlje. Tužitelj Jean-Yves Lourgouilloux tražio je zatvorsku kaznu za Bodénèsa i trojicu visokopozicioniranih direktora, ali osuđeni su uvjetno. 

Prema istražiteljima, Bourbon je također platio 400.000 eura u veljači 2011. konzultantu da smanji početni porezni zahtjev u Ekvatorijalnoj Gvineji s osam milijuna eura na samo 44.849 eura. U studenom 2011. istraga je također pronašla dokaze da je poreznim inspektorima u Kamerunu plaćeno 150.000 eura da ponište porezni račun od 11 milijuna eura protiv tvrtke, pisao je Bairdmaritime.

Šefovi kompanije su osuđeni, ali ne za slučaj Bourbon Rhode

Sud je odlučio da je 250.000 američkih dolara pronađenih u kovčegu oduzeto kao "neraskidivo povezano s korupcijom", te da ih treba zadržati francuska država. Trojica direktora osuđeni su nepravomoćno  - Bourbonov CEO Gaël Bodénès na dvije godine uvjetno, mora platiti kaznu od 80.000 dolara i dobio je trogodišnju zabranu upravljanja tvrtkom, na što će se žaliti.   

Korupcija je, presudio je nepravomoćno sud u Marseileu, nedvojbeno sezala do samog vrha kompanije Bourbon.

U međuvremenu, svega nekoliko mjeseci nakon havarije na Atlantiku, tvrtka Bourbon je bankrotirala. Dug je iznosio oko tri milijarde američkih dolara i vlasništvo nad kompanijom preuzeli su vjerovnici, banke i osiguravajuća društva - BNP Paribas, Caisse Régionale de Crédit Agricole Mutuel Alpes Provence, Caisse Régionale de Crédit Agricole Mutuel de Paris et d'Ile de France, CM-CIC Investissement SCR, Crédit Lyonnais, Natixis i Société Générale. U restruktuiranju dug je srezan na 1,5 pa 1,2 milijarde dolara, no Bourbon je morao prodati ili poslati u rezalište više od pola svoje flote. Ostalo im je dvjestotnjak brodova. Kako sreće da se to dogodilo ranije pa da je u rezalištu završio i Bourbon Rhode. 

Tek kad istraga završi - prošlo je od havarije već pet godina - pokazat će se tko snosi odgovornost za tragediju Bourbon Rhodea na Atlantiku. Da bi imali potpun uvid u katastrofalne odluke i možebitnu krivnju Bourbona ili tvrtke Bureau Veritas, koja je dala žig potvrde da je brod tehnički ispravan, istražitelji će se morati vratiti na sam početak i probleme koji su bili vidljivi već na početku remonta u brodogradilištu "Repnaval" u Puerti de La Luz, luci u Las Palmasu. O tome postoje fotografije i svjedočanstva mornara koji na početku nisu imali ni osnovnu opremu poput kaciga ili radnih odijela, kamoli što drugo.   

Tko je kriv što je Bourbon Rhode u takvom stanju uopće isplovio?