Francuzi će u danas glasati u prvom krugu predsjedničkih izbora. Ankete ukazuju na to da se radi o četveroboju ravnopravnih kandidata za plasman u drugi krug.

Emmanuel Macron

Kada je Emmanuel Macron prije koju godinu odlučio svoje vještine investicijskog bankara upotrijebiti u političkoj areni činilo se da mu je suđen vrtoglavi uspon u elitu.

Ali nakon samo dvije godine ministarskog staža (2014.-2016.) napušta Socijalističku stranku i kao neovisni kandidat kreće u predsjedničku utrku, odašiljajući pritom snažne poruke protiv establišmenta kojem je pripadao, što ga je pretvorilo u favorita najneizvjesnijih predsjedničkih izbora dosad.

Ako pobijedi na izborima taj će 39-godišnjak, široj javnosti nepoznat do prije tri godine, postati najmlađi šef francuske države od Napoleona.

Macronov meteorski uspon mnogi pripisuju čežnjom za svježim licem u kombinaciji s neočekivanim slomom njegovih uvaženih protivnika. A i njegova dobra taktika imala je svoju važnu ulogu.

Osjećajući nezadovoljstvo statusom quo u zemlji, najavio je da će protresti establišment, iako je pohađao prestižne francuske škole, basnoslovno zarađivao kao Rothschildov bankar i bio Hollandeov ministar gospodarstva.

"Francuska je blokirana zbog tendencije njezine elite da služi samoj sebi", rekao je pristašama na skupu u Pauu. "A ja to znam jer sam bio njezin dio".

Još kao ministar počeo je kritizirati 'svete krave' francuskog socijalnog modela, poput 35-satnog radnog tjedna, doživotnog zapošljavanja u javnim službama i prestrogu zaštitu radnika od otkaza.  

Takve su ga poruke tijekom kampanje pretvorile u trenutno najpopularnijeg političara, što je golem uspjeh za bivšeg bankara u zemlji u kojoj mnogi preziru svijet visokih financija.

Tvrdi da mu je ambicija premostiti tradicionalnu podjelu na lijevo i desno koja predugo dominira francuskom politikom.

Kada je u kolovozu prošle godine osnovao vlastiti pokret "En Marche!" (Naprijed!), mnogi su ga analitičari smatrali zvijezdom kratkog sjaja.

Macronu, međutim, u kampanji ide na ruku to što su socijalisti u rasulu, a njihov kandidat Benoit Hamon tavori na sedam do osam posto podrške, te što istodobno konzervativna uzdanica Franocis Fillon trpi žestoke kritike zbog upletenosti u financijski skandal, pa ubrzo izbija na čelno mjesto u anketama .

Tu je poziciju potom učvrstio gradeći široku potporu u biračkom tijelu i slijeva i zdesna.

Iako tek treba pobijediti i Fillona i kandidata krajnje ljevice Jeana-Luca Melenchona, njegova će glavna suparnica, ako je suditi po anketama, biti Marine Le Pen.

A ona ga naziva kandidatom bankara. "Gospodin Macron ne brani interese naroda. On brani interese financijskih centara moći, brani interese velikih banaka", rekla je.

Macron je u braku s Brigitte Trogneux koja mu je bila učiteljica u srednjoj školi i poznaje je od svoje šesnaeste godine. Vezu su počeli kad je on postao punoljetan. S obzirom na dobnu razliku od 24 godine, njihov je brak bio privlačna i intenzivno praćena tema 'glossy' časopisa.

Marine Le Pen

Marine Le Pen odvela je Nacionalnu frontu s ruba francuske političke pozornice u njezino središte, a sebe pretvorila u izglednu kandidatkinju za prvu francusku predsjednicu i prvu državnu čelnicu s krajnje desnice od Drugog svjetskog rata.

Otkako je preuzela Nacionalnu frontu 2011., Le Pen se potrudila izbrisati antisemitski imidž koji je stranka stekla za vrijeme višedesetljetnog vođenja njezina oca Jeana-Marie Le Pena.

Dvaput razvedena majka troje djece umjesto toga je stranku pozicionirala kao protuuseljeničku, euroskeptičnu snagu koja nudi protekcionističku politiku kako bi francuske radnike zaštitila od globalizacije.

Ankete je od samoga početka kampanje svrstavaju u drugi krug predsjedničkih izbora. Uspije li u tome, bit će to korak više u odnosu na izbore 2012. i ostvarenje jednako onome njezina oca koji se plasirao u drugi krug 2002., ali ga je tamo 'do nogu potukao' Jacques Chirac.

Iako ankete i sada sugeriraju da se Le Pen neće dobro provesti u drugom krugu, ipak ukazuju na mnogo tješnju utrku nego prije 15 godina.

Unatoč tome mnogi koji se groze populističke politike strahuju da se ne ponovi iznenađujući izborni rasplet poput onih na prošlogodišnjem britanskom referendumu i američkim predsjedničkim izborima.

Sa svojim prepoznatljivim dubokim glasom, 48-godišnja Le Pen ne zazire od toga da ukrsti koplja s novinarima ili suparnicima u televizijskim debatama. Postane li predsjednica planira Francusku povući iz eurozone i povećati javnu potrošnju. Njezina ekonomska politika u skladu je antiglobalizacijskim sentimentom koji je doveo Donalda Trumpa u Bijelu kuću i potaknuo Brexit.

Nastojala je 'dedemonizirati' stranačku i svoju sliku u javnosti čak i uz cijenu sukoba s ocem, kojeg je prije dvije godine izbacila iz stranke jer je izjavio da su nacističke plinske komore bile "tek povijesni detalj".

Bez obzira na to, kreditori nisu željeli financirati njezinu kampanju što ju je dovelo u financijski neravnopravan položaj u odnosu na ostale kandidate.

Uz to je i pod istragom da je pronevjerila novac Europskog parlamenta fiktivnim zapošljavanjem pomoćnika. Ona tvrdi da je istraga politički motivirana kako bi se unazadila njezina kampanja.

Ta štovateljica ruskog predsjednika Vladimira Putina ušla je u politiku s 18 godina. Kao kandidatkinja Nacionalne fronte 1998. biva izabrana za vijećnicu u pokrajini Ile-de-France. Tada odustaje od odvjetničke karijere i počinje se profesionalno baviti politikom.

Od 2004. članica je Europskog parlamenta.

Francois Fillon

Konzervativni kandidat Francois Fillon na francuskim se predsjedničkim izborima bori za spas svoje političke karijere nakon što mu je kampanju duboko potresao skandal s fiktivnim zapošljavanjem supruge.

Do prije koji mjesec jasni favorit za konačnu pobjedu, Fillon je pretrpio težak udarac kada je otkriveno da je supruzi Penelopi plaćao stotine tisuće eura za izmišljeni posao njegove asistentice u parlamentu.

Bivši premijer u mandatu Nicolasa Sarkozyja negira optužbe, ali sama afera i njegova osorna reakcija nakon što je isplivala u javnosti uništila mu je ugled praktičnog katolika bez mrlje u karijeri.

Pošto predlaže šok-terapiju za francusku ekonomiju koja uključuje rezanje javne potrošnje, otpuštanje pola milijuna zaposlenih u javnom sektoru i odustajanje od 35-satnog radnog tjedna, Fillon je nakon otkrića skandala prozvan licemjerom.

Iako je većina birača željela da se nakon toga povuče iz utrke, Fillon se othrvao i pritisku javnosti i njegove Republikanske stranke koja je tada još imala vremena zamijeniti kandidata. Za sve je optužio svoje političke protivnike i zarekao se da će dokazati da mu je afera podmetnuta.

Fillon (63) u anketama zaostaje za Marine Le Pen i Emmanuelom Macronom, ali pošto je zaostatak u razini statističke pogreške i dalje se nada proboju u drugi krug.

On je socijalni konzervativac koji se divi bivšoj britanskoj premijerki Margaret Thatcher, poziva na zatopljenje odnosa s Rusijom i ograničavanje prava na posvajanje djece istospolnim parovima.

Na stranačkim predizborima priredio je iznenađenje i pobijedio favorizirane protukandidate Alaina Juppea i Nicolasa Sarkozyja.

Prikazuje se kao čovjek koji je spreman provesti "duboku preobrazbu, gotovo revoluciju" kakva Francuskoj treba nakon godina sporog rasta pod socijalističkim predsjednikom Francoisom Hollandeom.

"Moj plan je jedini dovoljno radikalan da nas izvuče iz ekonomske rupe", rekao je nedavno.

Rođen u regiji Sarthe nekih 200 kilometara zapadno od Pariza, Fillon je svojedobno bio najmlađi zastupnik u parlamentu, izabran u 36. godini.

Iako je bio premijer, a prije toga i nekoliko puta ministar, Fillon se uglavnom držao podalje od svjetala političke pozornice. Sarkozy ga je obezvrijedio nazvavši ga "činovnikom", a prišili su mu i nadimak "gospodin Nitko".

Sa suprugom Penelope, rođenom Britankom, ima petero djece, a u slobodno vrijeme obožava voziti auto utrke na slavnoj stazi u Le Mansu, u svom rodnom kraju.

Jean-Luc Melenchon

Jean-Luc Melenchon divi se pokojnom vođi kubanske revolucije Fidelu Castru i bivšem venezuelanskom predsjedniku Hugu Chavezu, a njemačka kancelarka Angela Merkel daleko mu je od ljubimice.

Bude li izabran za predsjednika, 65-godišnji čelnik male stranke radikalne ljevice namjerava potrošiti 100 milijardi eura na stanogradnju i projekte obnovljive energije kako bi stimulirao ekonomski rast i zapošljavanje.

Nametnuo bi 90-postotni superporez na zaradu preko 400.000 eura godišnje, odbacio europska pravila o proračunskom manjku i raspisao referendum o izlasku Francuske iz EU-a ako Merkel i ostali državnici odbiju radikalno promijeniti smjer kojim se kreće, posebice ako ne odustanu od strogih mjera štednje.

Francuze je upozorio da će "iskašljavati krv" ako na izborima izaberu nekog drugog.

Kao i Marine Le Pen, Melenchon je zastupnik u Europskom parlamentu, ali nije pobornik aktualne europske politike. Siromaštvo i slabašan gospodarski rast, kaže, posljedica su 'laissez-faire' ekonomije i alergije prema rastu javne potrošnje, za što krivi njemačku kancelarku.

Melenchon tvrdi da će obilnijom javnom potrošnjom francuska ekonomija rasti brže, a do kraja mandata 2022. nezaposlenost će s deset pasti na šest posto.

Nakon tri desetljeća članstva napustio je Socijalističku stranku 2009. kako bi imao odriješene ruke u zagovaranju čvršćeg socijalizma. Želi nacionalizirati ključne sektore poput zračnih luka i autocesta, stvoriti golemu državnu banku i legalizirati kanabis.

Tvrdi da se Francuska mora okrenuti 'zelenoj' poljoprivredi i obnovljivoj energiji. Namjera mu je devalvirati euro kako bi potaknuo tržišnu kompetitivnost, napustiti MMF i povući se iz NATO-a.

Umjesto ugovora o slobodnoj trgovini, Melenchon zagovara alternativne varijante suradnje. Pun je hvale za latinoamerički dogovor kojim je Chavez na Kubu slao naftu, a Castro njemu oftalmologe koji su Venezuelance liječili od katarakta.

Kao i Donald Trump, Melenchon je pun nepovjerenja u tradicionalne medije i biračima se obraća putem društvenih mreža. Koristi se hologramima kako bi istodobno govorio biračima na više mjesta i voli odjenuti tradicionalne proleterske jakne.

Rođen u marokanskom gradu Tangeru, svoj vatreni karakter pripisuje mediteranskim korijenima.

Zadnjih tjedna je jako napredovao u anketama, stigao na korak do drugog kruga, ali tako je bilo i prije predsjedničkih izbora 2012., pa je na izborni dan dobio samo 11 posto glasova.

Mrtva trka

Četvero kandidata ima gotovo jednake izglede za drugi krug, a o rezultatima bi mogla ovisiti budućnost Europske unije.

Na francuskoj izbornoj pozornici nikad nije bila veća gužva, a utrka za predsjednika nikad tako nepredvidiva. Od krajnje desnice do krajnje ljevice, Marine Le Pen, Emmanuel Macron, Francois Fillon i Jean-Luc Melenchon nalaze se po anketama u dva, tri posto razlike.

Dvoje od njih mogli bi dovesti budućnost EU-a u pitanje.

Marine Le Pen se priprema za ove izbore otkako je do svoga oca preuzela vođenje krajnje desne Nacionalne fronte 2011. godine.

Iako ankete sugeriraju da će izgubiti u drugom krugu, protivnici Marine Le Pen strahuju od mogućeg trećeg u nizu neočekivanog trijumfa populista na biralištima, nakon Brexita i pobjede Donalda Trumpa.

Le Pen evidentno ne podnosi EU. Nedavno je zahvalila Nigelu Farageu, koji je vodio kampanju za izlazak Britanije iz EU-a, "što nam je pokazao put iz tog golemog zatvora".

Ta 48-godišnjakinja želi napustiti eurozonu, preoblikovati ili napustiti EU i, iznad svega, zaustaviti useljavanje.

Možda je ublažila ton kakvim se inače služila Nacionalna fronta, ali to ne umanjuje posljedice onoga što predlaže.

"Na ovim izborima odlučuje se o civilizaciji", rekla je nedavno na jednom skupu.

U međuvremenu neki od najžešćih napada na Le Pen stižu od drugog euroskeptičnog kandidata.

Radikalni ljevičar Jean-Luc Melenchon, koji je prošli tjedan izbio na treće mjesto u anketama, više je puta rekao da EU favorizira poslodavce i ne brine za radnike.

On želi odbaciti europska pravila koja se tiču proračunskih manjkova, povukao bi se iz trgovinskih sporazuma i ponovo pregovarao o ključnim europskim ugovorima.

Melenchon želi i da Francuska napusti NATO, temeljni kamen europske sigurnosti.

Ali nije samo razočaranje Europskom unijom s radikalne ljevice ili krajnje desnice to što osnažuje šanse dvoje kandidata antiestablišmenta.

Zemljom se proširio malodušni osjećaj da Francuska ne živi u skladu sa svojim potencijalima. Ekonomski rast je trom, jedva iznad jedan posto prošle godine, a stopa nezaposlenosti 'zabetonirana' je na deset posto.

Najmlađi kandidat na izborima i favorit za drugi krug, namjerava se boriti i protiv tog malodušja i ekonomskog podbačaja koji ga potiče.

Bivši ministar gospodarstva u administraciji Francoisa Hollandea, 39-godišnji Emmanuel Macron, širi optimizam tamo gdje Le Pen širi strah. On je gorljivi proeuropejac i misli da Francuska treba pridobiti Njemačku u stvaranju socijalno osjetljivije Europske unije.

Tvrdi da je alternativa zastarjeloj podjeli na lijevo i desno i obećava ulaganje u naobrazbu mladih i nezaposlenih te tranziciju na čistu energiju.

Protivnici mu zamjeraju da je pun floskula i klišeja, ali njegova se strategija pokazuje isplativom. Ankete pokazuju da je on kandidat koji bi u mogućem srazu s Le Pen u drugom krugu bio najuvjerljiviji.

Uz to, prihvatljiva je opcija mnogim biračima slijeva i zdesna, iako ga se i Le Pen i Francois Fillon trude prikazati kao političkog nasljednika krajnje nepopularnog predsjednika Francoisa Hollandea.

Konzervativac Francois Fillon, koji je na stranačkim predizborima nadmašio i Alaina Juppea i bivšeg predsjednika Nicolasa Sarkozyja, do prije koji mjesec izgledao je kao sigurna oklada za pobjedu na izborima. Ali onda se otkrilo da je svojoj supruzi iz državnih fondova dobro plaćao za izmišljeni posao savjetnice u parlamentu.

Od skandala se donekle oporavio i drži korak u utrci za drugi krug. Kao i Macron, Fillon je proeuropejac. Upozorava da bi pristup Marine Le Pen prema EU "zemlju odveo u društveni i ekonomski kaos".

Ali je njegov lijek za ekonomski oporavak mnogo gorči od Macronova. Predlaže otpuštanje pola milijuna zaposlenih u javnom sektoru, ukidanje 35-satnog limita na standardni radni tjedan i podizanje dobi za mirovinu sa 62 na 65 godina.

Francuzi će u nedjelju moći birati između četiri različite vizije Francuske i Europe. A pošto ankete ukazuju na mrtvu utrku četvero kandidata, mnoge će oči u Europi, ali i šire, biti uprte izvještaje o prvim rezultatima u nedjelju navečer.

Mogu li se u Francuskoj ponoviti Trump i Brexit?

Ako vjerujete izbornim anketama dvije su stvari sigurne u svezi s francuskim predsjedničkim izborima. Prva je da je nemoguće predvidjeti tko će od četvero kandidata ući drugi krug, a druga da Marine Le Pen sigurno neće postati predsjednica države.

Neovisni kandidat Emmanuel Macron i čelnica krajnje desnice Le Pen po anketama su u mrtvoj utrci za pobjedu u prvom krugu s otprilike od 22 do 23 posto podrške, ali ih u stopu slijede konzervativac Francois Fillon i krajnji ljevičar Jean-Luc Melenchon s dvadesetak posto.

Tko će od njih u drugi krug, nemoguće je znati, ali ako među njima bude Le Pen uvjerljivo će izgubiti sve trojice mogućih protukandidata, pokazuju ankete. Suprotno, Macron je drugom krugu favorit protiv bilo koga. 

Rezultati ispitivanja javnoga mnijenja trebali bi umiriti sve one koje zabrinjava krajnje desna, protuimigracijska i protueuropska politika Marine Le Pen i njezine Nacionalne fronte.

Rezultati prošlogodišnjeg britanskog referenduma i američkih predsjedničkih izbora pokazali su se, međutim, suprotnima od rezultata predizbornih anketa.

Može li se u Francuskoj dogoditi slično iznenađenje?

Francuski politički analitičar Serge Galam misli da može. Nedavno je u razgovoru za Le Figaro rekao da je pobjeda Le Pen "vrlo moguća".

Čak i ako ankete točno ukazuju na minimalne izglede Le Pen u srazu s bilo kojim izazivačem u drugom krugu, veliki odaziv birača može okrenuti izbore u njezinom smjeru, kaže Galam.

Njegov kolega Edouard Lecerf oko toga je mnogo skeptičniji. Dobra stvar u svezi s Trumpom i Brexitom, kaže on, leži u tome što sada svi govore "budite oprezni, to su samo ankete".

On priznaje da pobjeda Le Pen "nije isključena", ali naglašava da je "malo vjerojatna". To obrazlaže činjenicom da Nacionalna fronta u svojoj povijesti nikada nije dobila više od devet milijuna glasova od ukupno 47 milijuna francuskih birača.

To znači, objasnio je, da bi Le Pen morala pridobiti mnogo novih birača ili ih barem uoči drugog kruga uvjeriti da njezina moguća pobjeda ne donosi nikakvu opasnost, što bi posljedično dovelo do toga da apstiniraju umjesto da izađu na birališta i glasaju protiv nje.

Vjerojatna taktika Marine Le Pen u drugom krugu bit će pokušaj da debatu odvede podalje od klasičnih podjela lijevo-desno i usmjeri je prema centru, oko "Europe i sustava", pretpostavlja Lecerf.

Time bi se njezina biračka baza s pretpostavljenih devet milijuna birača mogla podići do 15 milijuna, onoliko koliko ih je glasalo protiv nacrta europskog ustava na referendumu 2005. godine.

Takva kampanja bi suprotstavila one koji su za "francusku budućnost u Europi i za globalizaciju koja donosi korist" s onima s obje strane političkog spektra koji smatraju da se trebaju zaštititi "društvenim, ekonomskim i kulturnim zatvaranjem Francuske", objašnjava Lecerf i naglašava da je do scenarij sličan Trumpovoj ili euroskeptičnoj kampanji u Britaniji.

To je jedini način da Le Pen "probije strop" dosadašnjih glasova za Nacionalnu frontu, naglašava.

Ali čak niti to joj možda ne bi bilo dovoljno protiv Marcona, jer mladi bivši ministar ekonomije ima snažno protuoružje - optimizam.

"U Francuskoj su predsjedničke kampanje onaj trenutak kada ljudi tipično žele novu nadu. Baš svaki put", rekao je Lecerf.

Europske burze pale uoči izbora

Na Wall Streetu su prošloga tjedna cijene dionica porasle, zahvaljujući dobrim poslovnim rezultatima američkih kompanija, dok su europske burze pale jer su ulagači bili oprezni uoči predsjedničkih izbora u Francuskoj.

Na Wall Streetu je prošloga tjedna Dow Jones ojačao 0,5 posto, na 20.547 bodova, dok je S&P 500 porastao 0,8 posto, na 2.348 bodova, a Nasdaq indeks 1,8 posto, na 5.910 bodova.

Prvi tjedni rast tih indeksa nakon dva tjedna gubitaka ponajviše se zahvaljuje boljim nego što se očekivalo kvartalnim poslovnim rezultatima američkih kompanija.

Od 95 kompanije iz sastava S&P 500 indeksa, koje su dosad objavile izvješća, njih 75 posto prebacilo je očekivanja analitičara po pitanju zarade, što je više od prosjeka u posljednja četiri kvartala.

Stoga sada u anketi Reutersa analitičari procjenjuju da su zarade kompanija u prvom tromjesečju porasle za 11,2 posto na godišnjoj razini, dok su prije tjedan dana očekivali rast od 10,1 posto.

Ostane li tako do kraja sezone objava kvartalnih izvješća, bio bi to najveći skok zarada američkih kompanija od 2011. godine.

A na europskim su burzama cijene dionica prošloga tjedna pale. Londonski FTSE indeks potonuo je 2,9 posto, na 7.114 bodova, dok je frankfurtski DAX skliznuo 0,5 posto, na 12.048 bodova, a pariški CAC 0,2 posto, na 5.059 bodova.

Posljedica je to opreza ulagača jer se u nedjelju u Francuskoj održava prvi krug predsjedničkih izbora.

Ankete najavljuju tijesnu utrku između centrista Emmanuela Macrona i liderice krajnje desnice Marine Le Pen, a to dvoje kandidata najvjerojatnije će ući u drugi krug izbora 7. svibnja.

"Nitko ništa ne uzima kao gotovu stvar nakon lanjskog promašaja u anketama u vezi britanskog referenduma o izlasku iz Europske unije i predsjedničkih izbora u SAD-u. Stoga su ulagači sada oprezni", kaže Jack Ablin, direktor u BMO Private Bank.

Ulagači su oprezni i zbog toga što je sasvim neočekivano britanska premijerka Theresa May objavila da njezina vlada planira raspisati prijevremene parlamentarne izbore za 8. lipnja jer njezina vlada smatra da je to jedini način da se zajamči politička stabilnost tijekom pregovora o Brexitu.

I dok su na europskim tržištima cijene dionica pale, na Tokijskoj je burzi Nikkei indeks prošloga tjedna porastao 1,6 posto, na 18.620 bodova, što je njegov prvi tjedni rast nakon pet tjedana gubitaka.