Ovih je dana Biograd dobio spomenik kralju Tomislavu, koji izgleda kao da je preslikan iz “Asterixa i Obelixa”. Tko kaže da su naši građani ravnodušni prema kiparstvu? Cijela je Hrvatska pričala o tom čudu, koje je prije izgledalo kao spomenik napastovanju kamena dlijetom nego umjetnost, pa smo zato tri pitanja posvetili kralju Tomislavu.

Što mislite o spomeniku koji su Vam postavili u Biogradu?

Roštiljam po grobu! U moje vrijeme taj bi rad bio primjeren, ali mislim da je autor, Goran Mišković iz Vancouvera u Kanadi, danas svoja djela ipak trebao poslati Marvel Comicsu. Šokiran sam. Biograd je geografski zapadnije od Skoplja, ali ga je kipar ovim katapultirao u svim dimenzijama – prostorno na istok, vremenski unatrag, oho-ho godina. Ukratko, ja vam tako ne zamišljam spomenik samom sebi, osobito ne u 21. stoljeću. Čak je i ona Bandićeva skupa igračka od spomenika ispred Lisinskog u odnosu na ovo Henry Moore...

To Vas je baš iznerviralo?

Je, je, bome, je, da se izrazim stihovima vašega klasičara Žaka. Doduše, trpio sam ja svašta i prije. Anti Paveliću moj se spomenik nije svidio. Imao je, nekako, semitski nos i izgled. Pavelić je pozvao Ivana Meštrovića, koji je tek izašao iz zatvora, da ga pita je li Frangeš zastranio, ali ovaj ga je otkantao, pa sam promociju čekao do poslije rata. A onda je Krleža dolje napisao kako sam “kao Ljudevit Posavski stotinu godina prije... u borbi protiv Franaka djelovao u Savezu sa Srbima, simbolično naslućujući jedinstvo jugoslavenskih naroda”. “Tekst koji je uklesan na spomeniku pisao sam po nalogu Partije”, rekao je Čengiću. “Stvoriti od kralja Tomislava pobornika narodnog jedinstva nije baš bilo lako. Ali ja svoj grijeh priznajem”, našalio se.

Ovaj Michelangelo iz Vancouvera baš i ne priznaje?

Pa on ne, ali su me ipak sklonili u skladište, pa ćemo vidjeti kakva me sudbina čeka. Nema smisla da nam se turisti smiju. A na jesen, kako bog da i sreća junačka...