Puška puca a top riče, lova miriše... Kako s Markom Perkovićem nismo mogli razgovarati - apostol hrabrosti panično se boji novinara - uspostavili smo dijalog s njegovom pozornicom, čudom od proporcija.

Impresionirani smo vašim dimenzijama. Hoće li Thompson uživati?

Naravno, premda bi ga možda - kad me već vučete za jezik - žica i kosturi tih dimenzija impresionirali i uz manje publike. Ali pola milijuna Hrvata na jednome mjestu, uz plaćene ulaznice, reklame i sve one štandove, digli bi i mrtve. Tu će, kakvi god bili troškovi, i zarada biti enormna, premda on nije socijalni slučaj. No kažu da ima zmiju u novčaniku. Nema veze. Ali da vam se još dodatno predstavim. Moja će širina biti 150 metara, ako me gledate iz tlocrta, imam 1500 metara, i vrlo sam ponosna. Samo je papu Ivana Pavla II. dočekalo više ljudi. Poruke će ovog puta biti malo drugačije, Ivan Pavao je milijunu ljudi govorio o rijekama Savi i Dunavu koje spajaju, a Marko će pjevati o Čikoli i Drini, preko koje on ne bi gradio mostove nego gonio bandu.

OD ČAVOGLAVA DO HIPODROMA Thompsonu je ćaća iz Njemačke dotjerao bijeloga Porschea. Bio je glavni u selu

Hm, kakvu će poruku u svijet poslati ako na njegov, 85 godina star hrvatski pozdrav “Za dom”, pola milijuna ljudi uzvrati sa “Spremni”?

Pa rekla bih da to neće biti oduševljeno dočekano, mada poruke koje zadnje tri godine čujemo sa svih strana svijeta imaju slične intonacije. Opći su zazivi te vrste sve češći, ali to nas još ne sprečava da kažemo kako su zastrašujući. Mislim da bi, probajmo to, svima koji su tako grleni trebalo poslati poziv u vojsku. Mislim da bi to imalo efekt čaja s bromom, ako me razumijete.

Što će vam biti najveći izazov?

Meni tu nema izazova. Ali kad ispred mene nagrne rijeka od pola milijuna ljudi, skoro cijeli jedan Zagreb, možemo se samo moliti Bogu da sve prođe u redu, mada će nešto biti i do redara, policije, medicinara, pa i same publike. Želite li doći ispred mene? Pamet u glavu!