Tijekom nedavnog posjeta Hrvatskoj stalno su me ljudi ispitivali što mislim tko će pobijediti na idućim američkim predsjedničkim izborima 2020. godine. Moj odgovor je uvijek bio isti: ishod je potpuno nepredvidiv, ali utrka će biti napeta. Činjenice je da su američki birači podijeljeni po sredini i da je ishod izbora protekle generacije odlučen u samo nekoliko saveznih država, gdje je bila mala razlika između pobjednika i poraženog.

Kao što sam pisao u kolumni u ožujku, o američkom predsjedniku ne odlučuju birači na razini države, nego glasanje po saveznim državama koje daje rezultate u elektorskom koledžu. I dalje stojim kod ranije procjene da će kampanja biti napeta u najviše 16 saveznih država, a rezultate će odrediti njih manje od deset.

Tko je ona? Trump zaposlio prevaranticu - izmislila pola života

Posebnost trenutačne američke politike je to što je Donald Trump iznimno nepopularan predsjednik, i to tijekom čitavog mandata - njegov trenutačni rejting iznosi 41% što je nešto malo iznad njegova trogodišnjeg prosjeka. Ne postoji primjer u modernoj američkoj povijesti s tako konzistentnim razinama nepopularnosti.

Međutim, zbog njegove čvrste potpore i neravnomjerne raspoređenosti po državi, on i dalje ima potencijal za osvajanje dovoljnog broja elektorskih glasove iako bi mogao osvojiti manji broj glasova birača. Štoviše, prema trenutačnim trendovima, mogao bi izgubiti s još većim brojem glasova razlike nego 2016. godine.

U ovom kontekstu, najvažniji događaj u američkoj politici tijekom protekla dva tjedna je objava u The New York Timesu istraživanja javnog mnijenja ključnih saveznih država. Istraživanje je pokazalo da je Trump gotovo izjednačen s demokratskim kandidatima u ključnim državama kao što su Michigan, Pennsylvania, Wisconsin i Florida. Najvažnije za Demokrate je to što istraživanje pokazuje da bi Trump pobijedio najpopularniju kandidatkinju Elizabeth Warren, a Joe Biden bi ga tek jedva pobijedio.

Istraživanje je potvrdilo najveće strahove stratega Demokrata o svim slabostima aktualnih kandidata, ali i da bi ljevičarski kandidat osudio stranku na poraz protiv Trumpa. Vjerojatno nije slučajnost da je nakon objave tog istraživanja došlo do novih kandidatura, i to dvojice centrista iz Demokrata: milijarder i bivši gradonačelnik New Yorka Michael Bloomberg i bivši guverner Massachusettsa Deval Patrick. Patrick ima prihvatljiv profil kao umjereni političar afroameričke pozadine i uspješnog mandata na guvernerskoj poziciji.

Bloombergu nedostaje karizma potrebna političaru, ali donosi jedinstveni pristup koji spaja socijalnu progresivnost i podršku poslovanju uz neograničeno osobno bogatstvo za financiranje kampanje. Kritičari govore da oni nemaju šanse za pobjedu zato što bi, paradoksalno, njih dvojica mogli oslabiti Joea Bidena i tako dovesti do pobjede senatorice Warren ili Bernieja Sandersa na predizborima Demokratske stranke - a time bi pomogli Trumpovu reizboru.

Sve su to obične špekulacije zato što predizbori u Demokratskoj stranci ne počinju sve do rane veljače. Jedna poprilično egzotična mogućnost, ali mogućnost koju ne možemo u potpunosti odbaciti, jest da zbog toliko kandidata ne bi bilo jasnog pobjednika, što bi dovelo do podijeljene stranačke konvencije idućeg srpnja. Postoje špekulacije da je to upravo Bloombergova najveća želja zato što se nada da bi ispregovarani rezultat konvencije doveo do kompromisnog kandidata s najvećim šansama za pobjedu protiv Trumpa.

Milijarder Dubrovnik: Trumpovi na jahti bogataša poznatog po orgijama

U međuvremenu, početak procesa opoziva u Predstavničkom domu najdominantnija je priča u američkim medijima. Prvi svjedoci vjerodostojno su ustvrdili da je Bijela kuća upravljala naporima za korištenje američke diplomatske i vojne pomoći Ukrajini kako bi natjerali predsjednika Zelinskog da pomogne u nanošenju štete Trumpovu rivalu iz Demokratske stranke, bivšem zamjeniku predsjednika Joeu Bidenu.

Republikanska obrana do sada se temelji na tome da ne postoje direktne veze između čitavog projekta i predsjednika Trumpa, ali, malo opširnije, da njegovi potezi, koliko god bili neprikladni, ne opravdavaju uklanjanje izabranog predsjednika s njegove pozicije.

Zasad su male šanse da bi neki republikanski prebjezi mogli zaprijetiti Trumpovu mandatu. Međutim, pojave li se neki svjedoci koji mogu dokazati Trumpovu osobnu upletenost, moglo bi doći i do promjena u stavovima barem nekih zastupnika Republikanaca. John Bolton, bivši saveznik za nacionalnu sigurnost koji je dobio otkaz, mogao bi biti jedan takav svjedok. Drugi kritičan faktor bit će potencijalna odluka Senata da glasanje o Trumpovu opozivu postane tajno.

Teoretski, neki senatori iz Republikanske stranke mogli bi osuditi predsjednika pod zaštitom anonimnosti. Ironično je, međutim, da čitav proces opoziva može osnažiti čitavu ukrajinsku aferu koju bi trebao kažnjavati. Cilj čitave priče bio je ocrnjivanje ugleda najopasnijeg Demokrata, barem za Trumpa, u nadi da će se suočiti s nekim slabijim kandidatom Demokrata - logika koju je potvrdilo istraživanje NY Timesa.

Iako je zavjera zaustavljena, opoziv daje Republikancima platformu za prenošenje priče koju je Bijela kuća i htjela poslati preko predsjednika Zelenskog. To da Hunter Biden dobiva milijune dolara samo zato što sjedi u odboru sumnjive ukrajinske energetske kompanije dok njegov otac upravlja američkom politikom prema Ukrajini. Sruši li ovaj proces predsjednika, sigurno ne može pomoći Bidenu u njegovu pokušaju osvajanja nominacije Demokratske stranke.