Vijest da je Uberov autonomni automobil u Arizoni usmrtio ženu, munjevito se proširila medijima. Tim više jer je riječ o tvrtki prema kojoj nema ravnodušnih. Ili su njezini veliki zagovornici ili ih smatraju uljezima i lopovima koji kradu tuđa radna mjesta. 

Policija se brzo oglasila i prema prvim informacijama, kriva je pješakinja koja je gurala bicikl prepun vrećica s namirnicama.

Naglo je promijenila smjer kretanja i zakoračila na cestu tako da nije čak uspio reagirati ni kompjutor, a kamoli vozač koji je sjedio u automobilu da bi nadzirao vožnju. 

Milijarder i luzer Pad šefa Ubera: Zbog seksa i bullyinga dao otkaz

Dakle, razvoj Uberove samohotke ide dalje i neće se zaustaviti. Uostalom, vozači su u posljednjih stotinjak godina, otkako je Ford počeo serijsku proizvodnju, skrivili na desetke milijuna nesreća i sigurno je da će kompjutori mnogo bolje obavljati taj posao u budućnosti od nesavršenih ljudi.

Da nije tako, još bi i danas pisali na pisaćim strojevima i avionske motore palili kurblom. 

No, Uber je i prošle godine u Americi proživljavao teške trenutke. Već u siječnju 500.000 korisnika pristupilo je kampanji #DeleteUber, koja je pozivala da se obrišu aplikaciju iz mobitela. 

Osviještene građane naljutilo je to što vlasnik, 41-godišnji Travis Kalanick, nije podržao prosvjede protiv Trumpove imigracijske politike koja ograničava broj stranaca u SAD-u. Kalanickovu šutnju protumačili su kao nebrigu za vlastite ljude, jer najveći broj vozača Ubera u SAD-u su upravo imigranti kojima je to jedini izvor zarade.

Zatim ga je Google tužio navodeći da su ukrali njihovu tehnologiju za autonomni automobil, a onda je New York Times otkrio da je Uber počeo poslovati u gradovima u kojima im nije bilo dopušteno raditi, pa su se dosjetili kako da posluju mimo zakona.

Uveli su alat Greyball koji vlastima prikazivao lažnu verziju Uber aplikacije u kojoj su se na karti pojavljivale nepostojeće lokacije automobila, tako da nisu mogli hvatati stvarne lokacije vozača Ubera.   

Stisnut problemima Kalanick je najavio 'Uber 2.0' verziju i rekao da mu nije samo cilj da Uber postane 'bolje mjesto za rad' kako je glasio slogan, nego 'najprikladnije mjesto za rad na svijetu'.  

Strah od novog Nema ni Tita da vas spasi od Ubera

Kako je rekao - inspirirao ga je spomenik djevojčice koja zuri u oči biku na Wall Streetu i da želi 'da svi njegovi zaposlenici, a naročito žene, budu ta žestoka djevojčica koja nepokolebljivo stoji pred bikom'. 

No, dok je to govorio, kao i svaki poduzetni - kapitalist - malo ga je zapravo bilo briga za dobrobit njegovih vozača. 

Samo u 2015. godini rast tvrtke i zarada bili su najveći ikada i iznosili su 68 milijardi dolara - za usporedbu - cca 3 godišnja proračuna Republike Hrvatske.

Uostalom i sam Kalanick je znao govoriti da - kad nije sretan, tješi se gledajući u grafikon prihoda. Ipak, Uber je 2015. izgubio oko 2 milijarde dolara, a 2016. je pak završio s manjkom od 2,8 milijardi u što nije uračunat gubitak zbog bezuspješnog proboja u Kinu.  

Veliki dio tih gubitaka prouzrokovan je subvencijama koje su davali vozačima samo da bi ih zadržali, što znači da su držali cijene ispod minimuma isplativosti. 

Rukovodili su se idejom da korisnici toliko postanu ovisni o Uberu da više ni ne gledaju na trenutačnu cijenu vožnje, koja može biti i skuplja od drugih davatelja taxi usluga.

Da bi konačno ostvario cilj i izborio se za primat na tržištu, treba mu još samo jedan korak, a to je da se riješi svog najvećeg troška, a to su upravo vozači.

Na kraju, to potvrđuje i Kalanickov odgovor vozaču koji je rekao da su cijene vožnje naglo pale baš kad je na leasing uzeo novi auto. 

- Neki ljudi doista ne žele preuzeti odgovornost za vlastita sranja. 

Siledžijske metode Taksisti kao šatoraši, fale im samo plinske boce

U Hrvatskoj je situacija slična. Vozači koji rade za Uber imaju razna iskustva, no uglavnom govore da jedva preživljavaju. Ako voze puno - troše i puno benzina. Ako imaju vlastitu tvrtku, moraju plaćati namete, a ako voze za nekoga, taj im uzima od 10-20 posto od od netta koji im ostane kad im Uber uzme 25%.

Eto, neka u bruto iznosu zarade mjesečno i 12.000 kuna, što znači voziti barem 28 dana u tjednu po 10 - 12 sati (vozaču koji nije profesionalac to je gotovo nemoguće), nakon svega, ostaje im možda 6-7.000 kuna za životne troškove, bez da su platili mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

Dovoljno za životarenje, ali ne i za život. A svi se slažu s jednim - možete zaboraviti na amortizaciju automobila. 

S druge strane, korisnici su više nego zadovoljni. Dobili su lako dostupan prijevoz koji dobar dio dana pruža iznimno jeftin prijevoz.

Možemo razgovarati o kvaliteti pojedinih vozila, o stručnosti pojedinih vozača, no ne odstupaju mnogo od usluga koje pružaju neki drugi vozači, nekih drugih taxi prijevoznika. A dok živimo u osiromašenoj Hrvatskoj - korisnicima je ipak najvažnija cijena. 

Uostalom - za dolazak Ubera krivi su i sami taksisti koji su lupali urnebesne cijene sve do dolaska konkurencije. Bunili su se i urlali, no evo ih, i dalje voze i posluju, i teško da je itko od njih odustao od taxi prijevoza. Dakle - može se i s konkurencijom. 

No, za sve to nije kriv Uber. Za to je kriv naprosto - kapitalizam  - zakoni tržišta, ako se o tome u Hrvatskoj može uopće govoriti.

A koliko je hrvatska radnička klasa neosviještena i ubijena u pojam očajnim političarima i kriminalcima u njihovim redovima, govori upravo činjenica da su 'stari' taksisti mlatili i napadali svoje kolege iz Ubera, a prije toga one iz Cammea...  

No, to je ipak tema za neku drugu priču.