Zamislite da ste u četvrtak navečer, 4. listopada 1582. godine, legli u krevet u Rimu ili Madridu. Sljedećeg ste se jutra probudili u petak, ali bio je 15. listopada. Sunce je izašlo u očekivano vrijeme, ljudi su odspavali uobičajen broj sati, a nitko nije preko noći ostario deset dana. Dogodila se naprosto jedna od najvećih administrativnih promjena u povijesti kada je papinskom odlukom usvojen novi kalendar.

Do kasnog 16. stoljeća većina svijeta koristila je julijanski kalendar koji je uveo Julije Cezar 45. godine prije Krista. Taj je sustav pretpostavljao da godina traje točno 365,25 dana, što se rješavalo dodavanjem prijestupnog dana svake četiri godine. Međutim, stvarna sunčeva godina kraća je za otprilike 11 minuta i 14 sekundi. Ta naizgled beznačajna razlika kroz stoljeća se gomilala, pa je kalendar s vremenom počeo opasno kasniti za godišnjim dobima.

Katoličkoj crkvi to je predstavljalo ogroman problem zbog računanja datuma Uskrsa. Prema starim crkvenim pravilima, Uskrs je vezan uz proljetni ekvinocij koji bi trebao padati oko 21. ožujka. Zbog netočnosti julijanskog kalendara, proljetni se ekvinocij pomaknuo desetak dana unatrag, pa su astronomi morali hitno pronaći rješenje.

Papa Grgur XIII. izdao je 24. veljače 1582. bulu Inter gravissimas kojom je naredio reformu kalendara. Kako bi ispravio grešku nakupljenu stoljećima, odlučio je izbrisati deset dana iz mjeseca listopada, a uvršten je i pametniji sustav prijestupnih godina koji isključuje godine djeljive sa 100, osim ako nisu djeljive i s brojem 400. Zato 1700., 1800. i 1900. nisu bile prijestupne godine, dok 2000. jest. Ta mala matematička korekcija učinila je novi kalendar mnogo preciznijim od staroga.

Iako su promijenjene bile samo oznake na kalendaru, posljedice su bile apsurdne. Datum 10. listopada 1582., primjerice, u Rimu nije postojao. U drugim dijelovima Europe itekako jest. Prve su novi kalendar 1582. prihvatile katoličke zemlje poput Italije, Španjolske, Portugala, Poljske i većeg dijela Francuske. Protestantske i pravoslavne zemlje bile su mnogo nepovjerljivije. Za mnoge od njih papina reforma nije bila tek astronomsko pitanje, nego i pitanje vjerskog i političkog autoriteta. Tako je nastala gotovo apsurdna situacija: isti stvarni dan mogao je u Rimu biti 15. listopada, a u Londonu 5. listopada. Velika Britanija i njezine kolonije prešle su na gregorijanski kalendar tek u 18. stoljeću, kada je trebalo preskočiti već 11 dana. To je izazvalo burne reakcije javnosti i prosvjede u kojima su građani tražili da im se vrate njihovi izgubljeni dani. Ljudi su bili uvjereni da im je vlast ukrala vrijeme.

Švedska je imala još goru tranziciju jer su pokušali postepeno izbacivati prijestupne godine kako bi sustigli novi kalendar, ali su u procesu potpuno pogubili računicu. Zbog loše implementacije na kraju su se vratili na julijanski kalendar tako što su jednoj godini dodali ekstra dan. Tako su Šveđani 1712. godine postali jedini narod u povijesti koji je na kalendaru imao 30. veljače. Većina preostalih država, poput Rusije, Grčke i Turske, uvela je gregorijanski kalendar tek početkom 20. stoljeća. Danas je on prihvaćen kao globalni građanski standard u gotovo cijelom svijetu, iako mnoge pravoslavne crkve za svoje vjerske blagdane i dalje koriste onaj stari, julijanski.

Različiti kalendari i danas zbunjuju povjesničare. Jedan od najpoznatijih primjera odnosi se na Williama Shakespearea i Miguela de Cervantesa. Obojica su u izvorima umrla 23. travnja 1616., što je dugo zvučalo kao gotovo savršena književna slučajnost.
Ali to nije bio isti dan. Španjolska je tada već koristila gregorijanski kalendar, dok je Engleska još živjela po julijanskom. Datumi su izgledali jednako na papiru, ali između njih je postojala vremenska razlika od deset dana. Zanimljivo je da je poznata svetica Terezija Avilska umrla upravo u noći 4. listopada, zbog čega je pokopana tek idući dan, koji je prema novom kalendaru nosio datum 15. listopada.

Sličan paradoks prati i Oktobarsku revoluciju u Rusiji. Boljševici su vlast preuzeli 25. listopada 1917. prema tada važećem julijanskom kalendaru, ali taj je datum po gregorijanskom kalendaru bio 7. studenoga. Zato se jedan od najpoznatijih događaja 20. stoljeća i danas zove Oktobarska revolucija, iako se prema kalendaru koji danas koristimo zapravo dogodio u studenome. Rusija je na gregorijanski kalendar prešla tek početkom 1918., kada je nakon 31. siječnja odmah osvanuo 14. veljače.