Deseci ukrajinskih vojnika dezertiraju tijekom obuke u Njemačkoj. Samo u saveznoj državi Saska-Anhalt zabilježeno je oko 80 takvih slučajeva.

Njemački Die Zeit detaljno donosi priču 39-godišnjeg Volodimira Šulgina iz Dnjepra. Prije rata bio je pijanist, pisao je poeziju i organizirao grupe za proučavanje Biblije. Kada je u Ukrajini započela prisilna mobilizacija, učinio je sve što je mogao kako bi izbjegao odlazak u vojsku. Na kraju je morao dati otkaz na poslu učitelja klavira jer su odlasci učenicima postali previše opasni zbog patrola Teritorijalnog centra za novačenje (TCC).

Šulgin je rijetko izlazio iz kuće i većinu vremena provodio je s djecom, dok je njegova supruga Anna zarađivala radeći kao čistačica i kurirka. Krajem siječnja 2026. njega i suprugu na ulici je zaustavila patrola TCC-a. Prisilili su ga da uđe u automobil, nakon čega je poslan u vojsku. Desetak dana nakon mobilizacije Šulgin je premješten na obuku na vojni poligon Altengrabow, na granici Saske-Anhalta i Brandenburga. U početku nije namjeravao dezertirati.

- Njemački vojnici su nas vrlo toplo dočekali. Vojarna je bila čista, hrana dobra, pa sam htio studirati - rekao je.

Nekoliko dana poslije Šulgin je dobio temperaturu i pozlilo mu je tijekom jutarnje prozivke. Kada je zatražio dopuštenje da preskoči doručak, narednik ga je pred suborcima udario u prsa. Nakon što je pao, za kaznu je morao napraviti 50 čučnjeva. Poslije je od njemačkog liječnika u bazi zatražio lijek za snižavanje temperature i pritom mu ispričao što se dogodilo. Kada su ukrajinski časnici za to doznali, jedan mu je zaprijetio da će ga "zakopati u rupu i prijaviti kao nestalog u akciji".

Nakon toga Šulgin je odlučio pobjeći. Od njemačkog liječnika dobio je uputnicu za liječenje u klinici Charité, no dva tjedna poslije jednostavno je otišao i više se nije vratio u bazu.

Novinari Die Zeita razgovarali su s ukupno desetak ukrajinskih dezertera. Jedan je pobjegao zbog grubog postupanja svojih zapovjednika, dok su dvojica željela ponovno biti sa svojim najbližima u EU, koje nisu vidjeli godinama. Drugi dezerter kratko je rekao:

- Jednostavno ne želim umrijeti i ne želim ubijati. Ni na frontu, ni bilo gdje drugdje. Nije li to dovoljno?

Većina dezertera, primjećuje Die Zeit, ljudi su poput Šulgina: nemaju dobro plaćene poslove pa si ne mogu priuštiti odvjetnika koji bi ih branio od novačenja, niti imaju rezervaciju, za razliku od 1,3 milijuna ljudi zaposlenih u sektorima koje država smatra ključnima. Takav pristup novačenju smatraju nepravednim.

Nije jasno hoće li Šulginu i ostalim dezerterima biti dopušteno ostati u Njemačkoj. Ukrajinski regruti koji su dezertirali dok su se nalazili na vojnom teritoriju nisu obuhvaćeni općim pravilima prema kojima ukrajinski građani koji su pobjegli iz zemlje zbog ruske invazije mogu dobiti boravak u Njemačkoj.

Jedini legalan način da ostanu u zemlji jest podnijeti zahtjev za azil i dokazati da bi im u slučaju povratka u Ukrajinu život bio ugrožen ili da bi bili izloženi političkom progonu. Šanse za uspjeh, navodi Die Zeit, male su. Usto, u Ukrajini dezerterima prijeti kazneni progon i do 12 godina zatvora.

Slučajevi dezerterstva ukrajinskih vojnika tijekom obuke bilježe se i u drugim zemljama. U siječnju je Agence France-Presse izvijestila da je "nekoliko desetaka" od ukupno 2200 vojnika dezertiralo tijekom obuke 155. mehanizirane brigade nazvane po Ani Kijevskoj u Francuskoj. Die Zeit navodi statistiku prema kojoj je iz ukrajinske vojske od veljače 2022. dezertiralo najmanje 60.000 vojnika. Istodobno, prema podacima ukrajinskog Ministarstva obrane, više od dva milijuna muškaraca u zemlji trenutačno izbjegava vojnu službu.