Nedavno je u Imotskom u prikladnom karnevalskom duhu održana tradicionalna Bakova povorka. Pažnju javnosti privuklo je spaljivanje lutke istospolnog para s djetetom na koje su bili zalijepljeni fotografija SDP-ova saborskog zastupnika Nenada Stazića i prikladna crvena zvijezda. 

Ovaj karnevalski čin jedne izolirane skupine Imoćana izazvao je podijeljene reakcije. Ovdje se još jednom potvrđuje misao Waltera Benjamina iz 1936. da nijedan događaj više ne stiže do nas, a da nije već prožet tumačenjima. 

Karnevalske svečanosti potječu iz Italije, trajale su od nekoliko dana do nekoliko tjedana i predstavljale su društveno prihvaćen način javne artikulacije frustracija čovjeka srednjeg vijeka. Lišeni političke korektnosti i obaveze poštovanja društvenih normi, karnevali su bili i ostali legitiman prostor za svaku vrstu neumjerenosti i groteske. 

Bijes i očaj Preuzeti pravdu u svoje ruke je tužno, često i tragično

Maske, ples, pjesma i alkohol predstavljaju otklon od svakodnevnog, ali u onom paradnom i parodirajućem aspektu kao društveno prihvaćeni ispušni ventil. 

Sastavni dio modernih karnevala je obavezno bezlična i depersonalizirana slamnata figura Krnje/Pusta/Marka Knjevala/Karnjevala/Krnjevala (ovisno o regiji) kao dežurnog krivca i projekcije svih naših nezadovoljstava, nevolja i neriješenih frustracija. Neka vrsta biblijskog žrtvenog jarca. Karneval je tradicionalno služio kako bi se prikazao izokrenuti svijet, što je uključivalo uzdizanje onih koji su inače marginalizirani i izrugivanje moćnima. 

Što naši karnevali govore o nama? Naši karnevali nisu ništa drugo nego nusprodukt banalne hrvatske svakidašnjice. Umjesto karnevala, mi imamo linč: hrvatski ritual u kojem se potlačeni javno kažnjavaju kako bi svima (a na poseban način njima) bila jasna društvena hijerarhija. 

Navodna satira u vidu bešćutnog orgijanja nad potlačenim skupinama je koliko god karnevalski legitimna, toliko i egzistencijalno potpuno promašena te posljedica normalizacije naših fundamentalizama. Prava satira je ruganje bogatima i moćnima koji beskrupulozno ostvaruju materijalnu dobit na štetu cijelog društva, a pogotovo onih najranjivijih. 

Frustracija nositeljima vlasti je donekle razumljiva, jer je riječ o likovima koji imaju stvarnu moć te utječu na živote običnih ljudi. Ako već moraju tražiti dežurne krivce za probleme i nevolje, onda su to ne oni koji im ne čine baš ništa, nego oni koji ih - i doslovno i figurativno - natežu svaki dan. 

Alma Zadić Neuke hrvatske projekcije za austrijsku ministricu iz BiH

Dok sam s jedne strane definitivno za slobodu govora i suspenziju političke korektnosti ovoga dana u godini, s druge strane je većini jasno da je karnevalski duh - kao i sve u RH - poprimio obrise ideološkog obračuna. Jučer sam posve slučajno naletio na reakcije nekolicine političara, koji su vjerojatno presretni što su za njih rezervirana karnevalska mjesta prisilno zauzeli manjinci i ostali ugroženi. 

Arsen Bauk (SDP) najavio je podnošenje kaznene prijave protiv organizatora karnevala u Imotskom, što opet smatram prilično kontraproduktivnim. HDZ-ov potpredsjednik Hrvatskog sabora Milijan Brkić je načelno osudio incident i nasilje prema manjinama, uz onaj poslovični “ali” o pitanju granice između umjetničke slobode i govora mržnje. 

Ako potpredsjednik Sabora ne zna gdje je granica između umjetničke slobode i govora mržnje, odnosno diskriminacije, što onda očekivati od obične mase? Razularena se masa u nedostatku argumenata poziva na umjetničku slobodu te slobodu govora i satire, a svima je poznato kako su reagirali na istu u Rijeci. S obzirom na to da su se okomili na društvenu skupinu koja je svakodnevno izložena govoru mržnje i nasilju, ovdje nema govora o “umjetnosti“, nego o pravom beščašću. 

Brkiću nije jasno da smisao satire nije ismijavanje pokušaja razvoja pozitivnih društvenih vrijednosti ili pak ponižavanje i izazivanje mržnje prema manjinskim skupinama. Možda to potpredsjedniku Sabora nikad nitko nije objasnio, ali u opisu njegova posla je razlikovanje umjetnosti od nasilja, za što je i plaćen. 

Kad shvati razliku, njegov je posao zaštititi umjetnost, a spriječiti nasilje. No ovakve su izjave logična posljedica političke shizofrenije kad si svjestan da su ljudi napravili pogrešan potez, ali to ne smiješ glasno reći jer ćeš izgubiti njihove glasove. 

Jordan B. Peterson Srušila se ikona desnice, ali ne treba zato likovati

Mogu se oni danima opravdavati kako je sve to tek jedan satirični performans i kako su priče o radikalizaciji jednog dijela hrvatskog društva neutemeljene, ali, kako kaže stara narodna, ako laže koza, ne laže rog. 

Ovdje je riječ o kukavicama koji se boje iskoristiti i karneval lišen političke korektnosti kako bi uputili opravdanu socijalnu kritiku vladajućem dominantnom mainstreamu, čije su i sami žrtve. 

Spaljivanje simbola jedne manjinske kulture je odlika duboko frustriranih odraslih pojedinaca koji žive u svojem zabetoniranom svijetu davno propisane ispravnosti sa stajališta kojem je norma bijeli sredovječni heteroseksualni oženjeni muški Hrvat-katolik, nesvjesni da je društvo daleko odmaklo. 

Da se njih pita, žene bi dobile pravo glasa vjerojatno tek nekad u devedesetima. Ili kasnije. Ako i tad. 

Koliko god to mnogima smetalo, istospolni parovi će kako u svijetu, tako i u RH dobiti priliku uživati jednake mogućnosti kao tzv. tradicionalne heteroseksualne obitelji. To je neosporna činjenica i sve ide u tom smjeru. 

Neutralna logika govori da su svi protivnici društvene jednakosti zapravo predstavnici prošlosti i da će njihovo mišljenje, kako vrijeme prolazi, biti sve manje relevantno. Ako će im tradicionalne karnevalske svečanosti služiti kao podij za promašene ideološke obračune, neka im bude, ali onda ih ne trebaju čuditi reakcije na njihovu “umjetnost”. 

Mene u cijeloj ovoj priči jedino zanima kad će većina Hrvata-katolika konačno uvidjeti da su upravo tzv. tradicionalne obitelji uništile tzv. tradicionalne vrijednosti. To što će netko konačno dobiti jedan dio prava koje većina ionako uživa bez razmišljanja i borbe ne znači da će netko ostati uskraćen za ista. 
Svjestan sam da su homoseksualci predmet spora, prezira i čuđenja u ruralnijim dijelovima Hrvatske, ali nečija seksualna orijentacija definitivno nije nešto što bi ih trebalo brinuti ili plašiti.  

Ali, naravno, dok trubači kolo vode, nema tu rock ‘n’ rolla.