Svoju posljednju, četvrtu po redu knjigu o hrvatskom sustavu zdravstva, Dražen Gorjanski, osječki liječnik i stručnjak za javno zdravstvo, naslovio je jednostavno “Reforma zdravstva, priručnik za neznalice, političare i ministre”.

No ono što je indikativno jest da te knjige i stalno upozoravanje na propuste u reorganizaciji zdravstvenog sustava nitko od onih koji kreiraju zakone ne čita.

"Doktorica Lidija Gajski i ja, koji stalno pišemo otvorena pisma i upozoravamo na probleme, ispadamo čudaci", tvrdi Dražen koji ni unatoč izostanku reakcija ne želi odustati, jer, tvrdi, njegova je obveza naraštajima koji dolaze ostaviti iste zdravstvene uvjete liječenja u kojima je i on odrastao. 

Dodaje i da bi se Andrija Štampar, da vidi na koji način se privatizira hrvatski zdravstveni sustav, “više puta okrenuo u grobu”.

"Za ovu tvrdnju imam više primjera. Prvo, napravili smo svjetski model s primarnom zaštitom i domovima zdravlja koji je kopirao cijeli svijet i koji je u to vrijeme bio avangarda. Andrija Hebrang, koji je počeo uništavanje primarne zaštite, prvi je uveo privatizaciju, a ministar SDP-ove vlade Siniša Varga želio je pokopati jednu svjetsku stečevinu i dokazano bogatstvo. Netko tko je školovan na školi Andrije Štampara, tko je upoznat s time i čini sve suprotno od toga, ne samo da je bogohulan nego je i nestručan. Ovdje više nije stvar u tome što ja mislim. Mi se možemo dogovoriti da su dva i dva pet, ali postoji znanost koja će reći da su unatoč tom mišljenju dva i dva ipak četiri. U građi zdravstvenog sustava postoje zakonitosti i dovoljno dostupna iskustva da znamo da napraviti optimalni zdravstveni sustav nije puka improvizacija nego da za to treba znanje", govori Dražen Gorjanski.

Prema njegovim riječima, ne postoji nijedan razlog zbog čega bi tako važan zakon kao što je Zakon o zdravstvenoj zaštiti bio donijet prema hitnom postupku. Smatra da Ministarstvo zdravlja obmanjuje javnost kad govori da se sve radi zbog usklađivanja s propisima Europske unije.

"Kad vi građanima govorite da je razlog za hitno donošenje zakona direktiva EU stara 26 godina koja je već implementirana u Zakon o zaštiti na radu, onda ta tvrdnja ne stoji. Drugo, zaštita zdravlja radnika se provodi prema Zakonu o zaštiti na radu, a ne prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti. Donositi novi zakon s takvim obmanama već u startu je pogrešno, a ima i čitav niz drugih pogrešnih činjenica i neistina koje polako dolaze na površinu i kojima se nastoje obrazložiti razlozi donošenja zakona", tvrdi Dražen Gorjanski.

Jedna od najvećih obmana, tvrdi, papagajsko je ponavljanje predlagača Zakona da će privatno zdravstvo biti jeftinije, premda svi pokazatelji govore da su te usluge u startu skuplje barem 30 posto. 

Kad je Imunološki zavod zapao u probleme i nije mogao zadovoljiti potrebe za serumima protiv zmijskih otrova, koje je naplaćivao bolnicama po 194 kune, privatnici su ih dobavljali po cijeni od 3800 kuna - dakle 20 puta skuplje. 

Smetaju mu i tvrdnje da su liječnici obiteljske medicine zaposleni u domovima zdravlja znatno lošiji i nestručniji od liječnika u koncesiji.

"Čak se navodi da su liste čekanja sastavljene od dvije trećine pacijenata koji su u skrbi liječnika u domovima zdravlja. A zna se da se najdulje na listama čekanja stajalo za ugradnju kukova, operaciju mrene i visokospecijalističke pretrage. Ono čime se također manipulira broj je usluga, jer po tome liječnici u koncesiji daju mnogo veći broj usluga i bolje liječe nego u domovima zdravlja. Činjenica je da liječnici koji su u koncesiji evidentiraju mnogo više usluga od svojih kolega iz domova zdravlja, no to je povezano s načinom plaćanja koje se zove PFP (Pay For Perfomance - plaćanje prema učinku) i što je engleski model koji pokazuje da raste broj usluga, ali i da se te usluge ne odražavaju na poboljšanje zdravlja građana. Znači, riječ je o mnogo više usluga jer se tako zarađuje, ali one su često nepotrebne, a ponekad i štetne za pacijenta. Tako se stvara privid da se bolje radi kad su liječnici u koncesiji. Prema tome, ideja je, što kapitalizam inače voli, da se izjednači broj usluga sa zdravljem, a to ne stoji. Ja vas mogu svaki dan slikati rentgenom, vama neće biti bolje, ali će meni donijeti zaradu", kaže Gorjanski.

Pažljivo iščitavajući prijedlog Zakona o zdravstvenoj zaštiti Gorjanski je otkrio da se nijednom riječju ne spominje korupcija. Kao ni u Zakonu o zdravstvenom osiguranju. Prema njegovu tumačenju, to samo upozorava na to da oni koji se time bave nisu dovoljno upoznati što je zdravstvo, kako funkcionira i koji su razmjeri korupcije.

"Raditi reformu zdravstva, a ignorirati temeljne teškoće je kao popravljati automobil bez kotača. Razgovarati o zdravstvu i ignorirati korupciju, nenamjensku potrošnju, sukob interesa, miješanje javnoga i privatnog... govori ili da ne znate ništa o zdravstvu ili namjerno ignorirate jedno da biste ostvarili druge ciljeve", tvrdi Gorjanski.

Urušavanje hrvatske primarne zdravstvene zaštite započelo je, tvrdi ovaj ugledan stručnjak, 1993. s ministrom Hebrangom, ali niti njegovi nasljednici, nisu se pokazali spasiteljima. Svaku novu inicijativu reforme zdravstvenog sustava nazvao je liječenjem otrovanog bolesnika davanjem otrova.

"Od 1993. traje uništavanje našega javnog zdravstva, prodali smo sve javne tvornice lijekova i sad lijekove kupujemo od posrednika. Ortopedske kuće su bile u vlasništvu sustava, a sad su privatne i ortopedska pomagala kupujemo od privatnika i nekoliko puta skuplje, kućnu njegu kupujemo od privatnika, kao i fizikalnu terapiju, programe za primarnu zaštitu, programe za bolnicu, barokomore... Napravili smo takav sustav da bar 30 posto naših sredstava, a nekad i mnogo više, umjesto za zdravlje građana pretvaramo u profit privatnih ustanova. I sad taj sustav liječimo tako što ga još više privatiziramo umjesto da ga regeneriramo, izradimo svoje tvornice lijekova koje bi radile na neprofitnim načelima, imamo svoje ortopedske kuće...", kaže Gorjanski.

Apelirajući na ministra zdravlja Sinišu Vargu da odustane od najavljenih reformi zdravstva, jer će si “savjest opteretiti tisućama teških sudbina”, svoje riječi je slikovito potkrijepio:

"Prerežemo li slona nećemo dobiti dva mala, nego jednoga mrtvoga. Da bismo dobili moćnu primarnu zaštitu, koja treba rješavati najveći dio teškoća naših sugrađana, ta zaštita mora biti umrežena i povezana u sustav. A mi upravo razbijamo 3000 ambulanti primarne zaštite kao dijelova jedne cijeline na 3000 malih dijelova koji svaki za sebe radi, ali bez međusobne povezanosti i suradnje i mnogo boljeg pružanja usluga", smatra Gorjanski.

Komentirajući sve veći odljev liječnika i medicinskog osoblja u inozemstvo, Gorjanski kaže da je to prije svega posljedica kaosa u zdravstvenom sustavu.

"Razgovarao sam s nekoliko kolega koji su otišli u inozemstvo. Većina kaže da odlaze jer ne mogu izdržati kaos koji ovdje vlada, a tek na drugom mjestu su novac i zarada. Prvo što čujem od tih kolega je da tamo gdje su otišli sve štima. Kad bismo imali dobro uređen sustav i kad bi liječnici bili zadovoljni i sigurni, manjak novca bi se lakše kompenzirao. Ovako, novac je samo dodatno otegotna okolnost. Nisu ti liječnici toliko nehumani da ih zanima samo novac. Liječnici u Hrvatskoj dobro zarađuju, ali svaki drugi dan dobivaju nove naputke, stalno se nešto mijenja", zaključuje Dražen Gorjanski.