Hvaldimirovo tijelo, čije je ime kombinacija norveške riječi za kita i imena ruskog predsjednika Vladimira Putina, uočili su otac i sin koji su za vikend pecali u južnoj Norveškoj, izvijestila je norveška javna televizija NRK.

"Hvaldimir nije bio samo beluga kit; on je bio svjetionik nade, simbol povezanosti i podsjetnik na duboku vezu između ljudi i svijeta prirode", objavila je nevladina organizacija Marine Mind na društvenim mrežama. "To je apsolutno užasno", rekao je za NRK morski biolog Sebastian Strand, koji je radio s Marine Mindom. "U petak je još bio u dobrom stanju, tako da moramo shvatiti što se ovdje moglo dogoditi", kaže. Dodao je da na životinji nisu vidljive veće vanjske ozljede i da uzrok smrti nije jasan.

Beluga kit se 26. travnja 2019. godine pojavio u blizini Tufjorda, sela u sjevernoj Norveškoj, odmah uznemirivši ribare u tom području. Beluge u tom dijelu svijeta obično nastanjuju udaljeni Arktik i rijetko ih se može vidjeti na jugu do norveškog kopna. Iako povremeno putuju sami, skloni su životu i kretanju u skupinama. Ovaj kit bio je potpuno sam i neobično mu je bilo ugodno u društvu ljudi, vukao je čamce i otvarao usta kao da očekuje da će ga nahraniti. I činilo se da se zapleo u uže.

Kad je ribar Joar Hesten bolje pogledao, shvatio je da je kit zapravo nosio pojas: jedan remen opasao mu je vrat, a drugi stezao njegov torzo odmah iza peraja. Hesten je kontaktirao lokalnog znanstvenika, a vijest je na kraju stigla do norveške Uprave za ribarstvo, koja je poslala inspektora, Jorgena Ree Wiiga, piše New York Times. 

Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja Wiiga i njegovog kolege da oslobode kita dok su bili u gumenjaku, Hesten je obukao hidromasažno odijelo i zaronio u vodu. Iako kit nije bio tako težak kao prosječni odrasli mužjak svoje vrste, ipak je bio blizu četiri metra dug i oko 1,2 tone težak. Plivajući pokraj njega, Hesten je uspio otkopčati jedan remen. Zajedno su koristili uređaj nalik kuki za hvatanje kako bi uklonili ostatak tvrdoglavog pojasa.

Brzo je postao zvijezda

Nekoliko dana kasnije kit je pratio brod do Hammerfesta, jednog od najsjevernijih gradova na svijetu, gdje se nastanio, često komunicirajući s ljudima u luci. Vijest o prijateljskom bijelom kitu brzo se proširila. Početkom svibnja, video beluge postao je viralan, na kraju je dobio mjesto u "The Ellen DeGeneres Show". U njemu nekoliko mladih žena stoji na doku u Hammerfestu, uzbuđeno govoreći s rukama ispruženim tik iznad vode. Beluga lebdi na površini u uspravnom položaju, glatka, puna i tiha poput balona. Nešto mu je u ustima — nešto pravokutno. "O, moj Bože!" jedna žena uzvikuje dok kit vraća pametni telefon koji je njezinoj prijateljici ispao u more. Žene navijaju i miluju kita čija su usta i dalje otvorena. Kasniji viralni videozapisi prikazivat će ga kako krade (i vraća) kajakašev GoPro i igra dohvat s loptom za ragbi. Do sredine ljeta postao je međunarodna slavna osoba, privlačeći velike skupine turista.

Sve to vrijeme morski stručnjaci nagađali su o podrijetlu kita. Jasno je da je ova životinja provela neko vrijeme u zatočeništvu - ali gdje? Prvi veći tragovi došli su od pojasa: na jednoj od njegovih plastičnih kopči bile su utisnute riječi "Oprema St. Petersburg". I činilo se da ima nosač za kameru, nagovještavajući nekakvo izviđanje. Beluga je također znala pomno pratiti brodove i imala je naviku omotati uže oko propelera, što bi moglo upućivati ​​na specijaliziranu obuku. Kako je nekoliko stručnjaka tada izjavilo za medije, kit je najvjerojatnije pobjegao iz obližnje ruske mornarice. Na temelju ankete u kojoj je sudjelovalo više od 25.000 ispitanika postao je Hvaldimir. 

Vojna obveza kita beluge mogla bi zvučati kao uobraženost izvučena iz ne baš uvjerljive špijunske fikcije, ali to je zapravo dobro dokumentirana praksa. Od 1960-ih, Rusija i SAD trenirale su dupine, tuljane i druge morske sisavce da pomognu svojim pomorskim snagama označavanjem neprijateljskih ronilaca, otkrivanjem mina i izvlačenjem predmeta s morskog dna. Satelitske fotografije ruskih pomorskih baza u blizini Murmanska, nedaleko od mjesta gdje su norveški ribari prvi put pronašli Hvaldimira, otkrivaju vrstu morskih obora koji se često koriste za držanje beluga. 

U godinama otkako je Hvaldimir prvi put dospio u središte svjetske pozornosti, same osobine koje ga čine tako simpatičnim - njegova inteligencija, znatiželja i karizma - dovele su ga u trajnu opasnost. Dok je putovao duž obala Norveške i Švedske, nenamjerno se zakačio za ribarski konop i zadobio višestruke posjekotine uzrokovane udarima broda. Neprestano žvakanje užadi i lanaca istrošilo mu je zube. Pretjerano revni gledatelji hrlili su na njega radi fotografiranja, bockali ga metlama i bacali kamenje u njegovu blizinu kako bi mu privukli pozornost. Neki su Norvežani zaprijetili da će tražiti nalog za ustrijeljenje i ubijanje beluge jer je oštetio uzgajališta lososa ili druge podvodne strukture.

Budući da je Hvaldimir bio nekada zatočena životinja koja je živjela u divljini, nije jasno tko bi, ako itko, trebao biti odgovoran za njega. Rusija nikada nije polagala pravo na vlasništvo nad Hvaldimirom, niti bilo tko drugi. Niti jedna istaknuta međunarodna skupina za prava životinja ili zaštita prirode nije dobrovoljno nadgledala njegovu dobrobit. U svibnju 2019. godine, kada je Hvaldimir bio primjetno mršav, istraživačka grupa pod nazivom Norwegian Orca Survey postavila je program za njegovo ručno hranjenje smrznutom haringom. U jesen su uzorci izmeta pokazali da Hvaldimir uči sam loviti živu ribu. Od tada je Uprava za ribarstvo zadržala stav blage ravnodušnosti, inzistirajući na tome da je Hvaldimir divlji kit i da se može sam snaći.

Beluge žive i stotinjak godina

Prošlog proljeća, možda zbog zbrkanog migracijskog instinkta ili želje da pronađe partnera, Hvaldimir je započeo neviđeno putovanje na jug. U prošlosti, nakon odlaska s Hammerfesta, uglavnom se zadržavao oko udaljenih uzgajališta lososa u sjevernoj Norveškoj, gdje je naučio loviti divlje ribe koje su se okupljale da jedu bačene kuglice hrane. Do travnja, Hvaldimir je jurio obalom Norveške, rijetko se zadržavajući na jednom mjestu dulje od nekoliko dana. Dana 19. svibnja stigao je u Oslo. Nekoliko dana kasnije, uočen je na obali Švedske - prvi put od 2019. da je prešao granice druge zemlje. Sve to vrijeme plivao je dalje od voda bogatih hranom i relativno mirnih voda prema većim i opasnijim lukama. S vremena na vrijeme ulazio je u industrijske zone i mutne kanale - točno onakva mjesta na kojima se usamljeni kitovi obično zaglave.

Nekada se smatralo da beluge imaju maksimalni životni vijek od oko 50 godina. Najnovija istraživanja sugeriraju da mogu živjeti skoro stoljeće. Hvaldimirove tjelesne karakteristike upućivale su da se vjerojatno radi o mladom kitu između 12 i 20 godina. Da je ostao u divljini od rođenja, proveo bi život putujući morima u skupinama od dva do 10 i jatima od više od 1000 učeći kako biti kit od starijih. Umjesto toga, vjerojatno je bio otet i prisiljen na vojnu obuku u zamjenu za hranu. Po svoj prilici, ili je pobjegao iz oštećene morske ograde ili je slučajno odvojen od mornarice tijekom vježbe.

 .