Na današnji dan 1958. godine dogodila se Münchenska zrakoplovna nesreća, jedna od najvećih tragedija u svijetu sporta. Naime, tijekom povratka iz Beograda, momčad Manchester Uniteda sletjela je u München kako bi natočili dodatno gorivo, a kada su ponovno pokušali poletjeti, avion je sletio s piste te je u tom tragičnom događaju poginulo osam igrača i još 15 drugih ljudi koji su im bili pratnja.

Bilo je to jedno poslijepodne kada je momčad Manchester Uniteda imala svaki razlog za slavlje. Nakon što su si s rezultatom 3-3 u utakmici protiv Crvene zvezde u Beogradu osigurali mjesto u polufinalu Europske lige, čitava momčad, zajedno s novinarima i ostalom pratnjom ukrcala se na avion koji ih je najprije trebao odvesti do Münchena, a zatim, nakon točenja goriva, natrag u Englesku. Unatoč oštroj zimi koja je tada zahvatila Europu, činilo se kao da ništa ne može poći po zlu.

Međutim, kada su došli u Njemačku i napravili pauzu na svojem putovanju od 1887 kilometara, uvjeti su bili katastrofalni. Pistu je, naime, prekrio mokar snijeg, a ubrzo je mećava zasula i avion te su piloti James Thain i Kenneth Rayment dva puta odgodili polijetanje zbog porasta tlaka u lijevom motoru. Kako je raspored nogometaša bio vrlo gust, Thain je odlučio kako neće prenoćiti u Münchenu te je pokušao poletjeti i treći put. Pistu je do tada već prekrila poprilična količina mokrog snijega, a posebni nanosi formirali su se na njezinom samom kraju. Zbog takvih uvjeta avion nije mogao doseći brzinu potrebnu za polijetanje, a kada je došao do spomenutih nanosa snijega, proklizao je i prošao kroz ogradu iza kraja piste, a lijevo krilo udarilo je u obližnju kuću, koja, srećom, nije bila naseljena, te se otkinulo. Odlomio se i rep aviona te udario u skladište, gdje su bili parkirani kamioni s gorivom. Skladište se zapalilo i eksplodiralo. Od 44 putnika, poginulo ih je 23, među kojima je bilo i osam nogometaša.

Kako je bio u strahu da bi i zrakoplov mogao eksplodirati, Thain je odmah počeo brzo evakuirati putnike, a u tom mu je pomogao vratar Harry Gregg, koji je izvlačio preživjele iz uništenog aviona i koji je uspio spasiti nekoliko ljudi, uključujući Bobbyja Charltona i Dennisa Violleta. Ostali, nažalost, nisu bili te sreće, a od igrača Manchester Uniteda poginuli su Geoff Bent, Roger Byrne, Eddie Colman, Mark Jones, David Pegg, Tommy Taylor, Liam Whelan te Duncan Edwards, kojega su mnogi tada smatrali najvećim i najboljim nogometašem svoga vremena i koji je u nesreći zadobio teške ozljede te zatim dva tjedna kasnije preminuo od posljedica tih ozljeda.

"Kako se to moglo dogoditi? Kako sam ja ostao živ, a moji su prijatelji poginuli? Razmišljam o tome svaki dan".

Prisjetio se Sir Bobby Charlton tim riječima, nakon nekoliko desetljeća šutnje, tragedije koja je obilježila njegov život. Charlton je imao samo 20 godina

"Avion je treći put pokušavao uzletjeti s zametenog minhenskog aerodroma. Činilo mi se da je avionu trebalo puno vremena, a odjednom sam primijetio da svi misle isto. Potom je postalo vrlo tiho. Kroz prozor sam vidio kako udaramo u ogradu i tada smo shvatili da je situacija ozbiljna", ispričao je u intervjuu za Times.

"Kada su nam u bolnici rekli da su svi poginuli nisam mogao razumjeti kako sam mogao biti 50-ak metara od aviona i dalje vezan za sjedalo, bez ikakvih ozljeda osim udarca u glavu".

"Znate, osjećate se malo i krivim. Čak i danas", rekao je svojedobno Charlton.

Izbornik Matt Busby, po kojem je čitava momčad dobila nadimak "Busby Babes", također je zadobio teške ozljede te su mnogi predviđali kako se neće izvući, ali oporavio se nakon nekoliko mjeseci u bolnici.

Nedugo nakon nesreće pokrenuta je detaljna istraga te su nadležne službe u Zapadnoj Njemačkoj najprije okrivile Thaina zato što nije odledio krila aviona unatoč tome što su mu svjedoci rekli da odleđivanje nije potrebno. Nešto kasnije, britanske službe otkrile su da je uzrok nesreće bio mokri snijeg koji se nakupio na pisti i zbog kojeg avion nije mogao dovoljno ubrzati kako bi poletio. Thain je tako oslobođen krivnje.

Manchester United tada je ciljao postati tek treći klub koji je uspio osvojiti tri uzastopna naslova prvaka nogometne lige. Do kraja im je ostalo još 14 utakmica, za vodećim Wolverhampton Wanderersima zaostajali su samo šest bodova, a upravo su se uspješno plasirali u svoje drugo uzastopno polufinale Europske lige. Predvođeni kapetanom Rogerom Byrneom, momčad nije bila poražena već 11 utakmica. Ova tragična nesreća ne samo da je poremetila njihove ambicije za osvajanje naslova te godine nego je i uništila jezgru generacije koja je nevjerojatno puno obećavala, koja je trebala postati jedna od najvećih generacija igrača u povijesti engleskog nogometa. 

Čitavom klubu trebalo je deset godina da se oporavi od ove tragedije. Izbornik Matt Busby obnovio je momčad i osvojio Europsku ligu 1968. godine s novom generacijom igrača koji su također dobili nadimak "Busby Babes".

Prosjek godina poginulih igrača bio je 22.