Zaboravimo planove o pristupanju, što o tome kaže Ursula von der Leyen, pa i taj famozni njemačko-francuski non-paper i kalkulacije kad bi Srbija mogla u EU... Beogradski medijima i dalje dominira tema Vučićev "batinaša" ili kako bi ih on nazvao - lojalista. Među kojima se nađe i ponešto ozbiljnih kriminalaca.
Đe se brukamo danas? Još jedna epska sramota srpske diplomacije u režiji Aleksandra Vučića, piše Jelena Jelovac za Novu.rs. "Tko bi mogao smisliti nešto ovakvo? Koji je bio cilj? Tko je to organizirao? Kakva šteta... To su rečenice koje su obilježile jučerašnji dan. (...) Akcija u kojoj se oko 90 debelih i tetoviranih muškaraca, uključujući neke s kriminalnim dosjeom, uputilo prema Crnoj Gori.", piše Nova.rs.
Potom vade neke od dosjea Vučićevih ljudi: "Nenad Jaćimovski, vozio je automobil iz kojeg su izašli napadači na učenika Lazara Dinića. Narači Nemanja, suspendirani policajac koji je pokosio i ozlijedio ljude u Futoškoj ulici. Kojović Stefan, jedan od četvorice koji su slomili čeljust učenici Ani. Uverić Nemanja, Vujović Spasoje, kriminalci iz Subotice, Uverić osuđen za teška kaznena djela, nakon smanjene kazne pušten je na slobodu i zaposlen u gradskoj policiji. (...) Jovan Kecman Coja je pravomoćno osuđivan za pokušaj ubojstva bivšeg policajca Dalibora Bogdanovića Boće. Kecman je 2014. godine u Novom Sadu, u Ulici Laze Telečkog iz pištolja ranio Bogdanovića pogodivši ga sa dva metka u ruku i stomak."
Čarter let koji je iz Tivta vraćen u Beograd, kao i svojevremeno akcija u Banjskoj, predstavljaju privatne akcije predsednika Srbije, piše beogradski list Danas reflektirajući se na događaje oko summita u Crnoj Gori, gdje je 87 sumnjivih lica, među kojima je bilo i ozbiljnih kriminalaca, deportirano natrag u Srbiju jer je crnogorska policija utvrdila da se radi o "lojalistima" Aleksandra Vučića, odnosno, kako iz u Srbiji nazivaju - batinašima.
I daleko je od toga da je netko iz njegove okoline poslao ljude u Crnu Goru bez njegova znanja, smatraju sugovornici Danasa i podsjećaju da se u Srbiji ništa ne događa, te da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u to nije izravno ili neizravno uključen. Napominju da ako predsjednik Srbije već tvrdi da ranije nije bio obaviješten, sada bi, nakon što je izbila afera koja je potresla cijeli Balkan, morao odgovarati na pitanja - tko je iz njegove pratnje poslao te ljude u Tivat, kako su uređaji za daljinsku komunikaciju i pomorska radio stanica uneseni u avion za Crnu Goru. O čijem trošku, ali i koji je bio cilj njihovog putovanja.
Tvrdnje predsjednika Srbije da mu je netko iz njegovog kruga želio uljepšati boravak u Tivtu, piše Danas, ne predstavljaju adekvatan odgovor, niti je ime organizatora leta unutarstranačka stvar, kako kaže Vučić. Jer tivatski slučaj dosegao je razmjere međunarodnog skandala, baš kao i slučaj s Banjskom, ali srećom ovaj put bez žrtava.
"Slanje aviona s vojnicima u Tivat neodoljivo me podsjeća na postavljanje barikada na sjeveru Kosova u rujnu 2023., koje su se pretvorile u pucnjavu u Banjskoj. A onda je Vučić tvrdio da ni on ni država ne stoje iza te akcije, koja je trebala biti „paravan“ za početak provedbe francusko-njemačkog plana i Ohridskog sporazuma na terenu. I ova dva događaja i Tivat i Banjska predstavljaju privatne akcije Aleksandra Vučića, koji je suspendirao Ustav i prisvojio sve tri grane vlasti, a ne akcije države Srbije“, kaže za Danas Dejan Mirović, profesor na sveučilištu u Prištini koji je, u zapletu zbog slučaja "batinaši", i sam zapeo neko vrijeme na granici sa Srbijom nakon povratka iz Crne Gore.
Na pitanje koji bi mogao biti cilj progresivnih lojalista u Tivtu, sugovornik Danasa objašnjava kako smatra da su vlasti u Srbiji računale na to da će crnogorska policija uhititi neke od "srpskih emisara", što bi izazvalo akcije lokalnih "građana", koji bi blokirali prilaz Tivtu na dan kada dolaze europski dužnosnici. "Zamislite kako bi Crna Gora izgledala u očima svijeta da zbog blokada, primjerice, Emmanuel Macron ne bi mogao prići Tivtu. Mislim da je to bio glavni cilj, koji je propao, jer ih je crnogorska policija vratila natrag“, kaže Mitrović.
"Vučić je znao za ovu akciju nasilnika i osuđenih kriminalaca, jer su oni sada njegova udarna snaga u obračunu sa svima koji su protiv njegove vlade. Ono što on i njegovi ljudi rade je za suđenje u međunarodnim institucijama, jer se gaze svi međunarodni kodeksi i principi demokracije i ljudskih prava“, kaže za Danas nezavisna zastupnica, umirovljena bivša pukovnica Slavica Radovanović.
Neuspješna hibridna operacija u Tivtu opasan je pokušaj destabilizacije Crne Gore, čak i opasniji od onoga što je Vučić proveo u Banjskoj, kaže za Danas Srđan Milivojević, čelnik Demokratske stranke. "Vučić više ne skriva da se kada ide u inozemstvo ponaša kao mafijaški šef, a ne kao predsjednik države. Svjesno se ruga Srbiji i pohotno uživa u ponižavanju naše domovine, pokazujući svoju mržnju i prezir prema Srbiji. Naravno, Vučić, baš kao i svaki građanin ove zemlje, zna da se u Srbiji ne donosi nijedna odluka bez njegovog odobrenja, pa je nezamislivo da kriminalni odredi idu u Crnu Goru, a da on ne izda zapovjedništvo za takvo što. Kao što svi znamo da je on mozak i kreator oružanog incidenta kod Banjske, tako znamo i da je odlučio provesti destabilizaciju Crne Gore s kriminalnim klanovima koji su pod njegovom izravnom kontrolom kao šefa mafije“, objašnjava Milivojević.
Prema njegovim riječima, zadatak tih ljudi s bogatim dosjeima bio je napasti građane u Crnoj Gori koji transparentima jasno poručuju Aleksandru Vučiću da nije dobrodošao u Crnu Goru, ni kod Crnogoraca, ni kod Srba, ni kod Bošnjaka. "Neostvareni graničar kod Karlobaga, pretvoren u buntovnog carinika na tivatskom aerodromu, kojeg su dva šamara crnogorske policije i povlačenje za uši europskih dužnosnika brzo vratili u stvarnost. Sada je sasvim jasno da Srbiju ponižava čovjek koji nema ugled u svijetu i kojeg svi doživljavaju kao generator nestabilnosti na zapadnom Balkanu i šefa mafije u Srbiji“, rekao je Srđan Milivojević.
Malo koga u Srbiji zanima francusko-njemački 'non paper' koji predlaže novi model proširenja Europske unije, uz postepeno uključivanje država kandidata u pojedine europske programe i institucije, čak i prije nego što potencijalno članstvo bude objavljeno. Srbija, naime, ispunjava malo kojiuvjet za to.
