Godinama su sve brojniji dokazi da najpopularniji herbicid na svijetu glifosat uzrokuje brojne teške bolesti kod ljudi, a Europska komisija još jednom je odlučila ne zabraniti ga. 

Hrvatska vlada je pritom jedna od rijetkih koja je u tome podržava. Rak, Alzheimerova bolest, ALS..., popis nekih od najtežih dijagnoza je poduži. Ipak, EK je o sudbini glifosata, kod nas poznatog kao cidokor ili roundup, trebala odlučiti još 2012., da bi to odgodila za 2015. 

Procedura se oduljila i u ovu godinu, a kad se u utorak ispostavilo da će protiv glasati Francuska, Italija i Švedska, te da će zbog brige za živote svojih građana suzdržani biti Njemačka, Luksemburg, Austrija i drugi, EK je glasanje odgodila.

ORaH-ov zastupnik u Europarlamentu Davor Škrlec ne dvoji što je tome uzrok.

"Kad su vidjeli da nemaju većinu, glasanje su odgodili kako im ne bi propalo produljenje dozvole za upotrebu glifosata u EU. Sumnjamo da je Europska agencija za sigurnost hrane (ESA) pod utjecajem Monsanta", rekao nam je Škrlec.

Hrvatska vlada je, međutim, stava da nije otrovan glifosat, nego koformulanti i formulacije koje mu se dodaju kako bi bio toksičniji.

"Zašto je Vlada Hrvatske spremna žrtvovati svoje građane kako bi zadovoljila Monsanto?", pita Škrlec.

Monsanto je multinacionalna kompanija koja je glifosat patentirala 1970., a svjetski je (ne)slavna i po DDT-u, agentu orange iz rata u Vijetnamu i sl. Glifosata se godišnje proizvede 650.000 tona, više nego svih ostalih svjetskih herbicida skupa, a to je biznis od 6,5 milijardi dolara godišnje. 

Svoje brzo širenje svjetskim tržištem zahvaljuje tome što su mnoge GMO poljoprivredne kulture prilagođene tako da budu otporne baš na njega.

Koliko glifosata unosimo u tijelo kroz hranu, pokazuje istraživanje iz 2013. koje je za Friends of the Earth (FoE) proveo Medicinski laboratorij u Bremenu nad građanima 18 članica EU. 

Glifosat je otkriven u urinu čak 40% stanovnika Hrvatske, i to u koncentracijama između pet i 20 puta višima od onih koje su dopuštene za pitku vodu.

Najgore je bilo na Malti gdje je glifosat pronađen kod 90% ispitanih, a najblaže u Bugarskoj s 10% pozitivnih, dok je glifosat pronađen kod 70% Nijemaca. 

Najvišu razinu pronašli su kod ispitanice iz Hrvatske. Analizirali su samo stanovnike gradova, a to je značilo da su u sebi imali glifosat ne zbog rada s njim u poljoprivredi, nego unosom kroz hranu i vodu, te zbog primjene glifosata u gradskim parkovima. 

Express je prije tri godine među prvima pisao o tome. Tada je Eugen Vuković iz Zelene akcije, hrvatske područnice FoE, objasnio da je glifosat tako snažan herbicid da ubija i korov i biljku koju želimo uzgojiti pa se upotrebljava prije ili nakon sijanja te ostaje u tlu. 

Još je gore, rekao je, što ga koriste i pri berbi, kako bi se biljke posušile, a pokupe plodovi na kojima ostaje herbicid. Najogorčenija bitka protiv glifosata danas se vodi u Argentini. 

Kriza u toj zemlji iz 1990. dovela je do širenja GMO soje kojom je do 2009. zasijana čak polovica obradivog tla. A to je bilo poprskano s 200 milijuna litara glifosata. 

Zaredali su izvještaji o skoku spontanih pobačaja, karcinomu i deformiteta novorođenčadi kod lokalnih poljoprivrednika, što je u studijama iz 2009. i 2010. dokazivao Andres Carrasco, direktor Laboratorija za molekularnu embriologiju Sveučilišta u Buenos Airesu. 

Poslije toga Ministarstvo obrane, koje je farmerima iznajmljivalo oranice za uzgoj GMO soje, njezin uzgoj zabranilo je na svojem zemljištu. 

EK je primjenu glifosata dopustila 2002. Od tada je nekoliko znanstvenika, prvenstveno iz V. Britanije i Brazila, ustvrdilo da su studije po kojima su glifosat odobrili bile lažirane.

Express je 2013. došao do radnog dokumenta EK iz 2002. iz postupka kojim je glifosat odobren te nam je tada toksikologinja Tihomira Gojmerac objasnila da je naručitelj svih tih istraživanja bio sam Monsanto.

"Dok smo iščitavali dokumente FAO, EK i sl., kod citata smo nailazili samo na nepoznate znanstvenike. Poslije smo vidjeli da su sva ta istraživanja bila naručena. Osim toga, oni nisu istraživali nesmrtonosne doze, upravo one koje su morali, koje mogu doći u organizam ljudi u duljem periodu izloženosti, nego samo utjecaj visokih doza, u kraćem vremenu i jačeg utjecaja. Ja to mogu reći sad kad sam u mirovini", komentirala je.

Dok je još bila na Hrvatskom veterinarskom institutu, ona je 2010. s kolegama dokazala visoke razine atrazina u vodotocima u Turopolju, a to je dovelo do zabrane te kemikalije srodne glifosatu.

Britanska organizacija Earth open source i istraživači iz Argentine, Brazila, SAD-a i Francuske, godinama optužuju EK i ESA da od 2002. znaju da glifosat uzrokuje deformacije na embrijima kod pokusnih životinja, kao i to da proizvođači od 1993. znaju da već u malim dozama uzrokuje probleme s unutarnjim organima. 

Unatoč tome, Opća uprava za zdravlje i potrošače glifosat je odobrila 2002. A dokazi su se samo gomilali. 

Francuski znanstvenici objavili su 2005. u časopisu američkog Nacionalnog instituta za znanosti okolišnog zdravlja studiju o tome da glifosat uzrokuje odumiranje ljudske placente, a 2012. da ubija i embrij. 

Američki nezavisni znanstvenici s MIT-a 2013. su studijom dokazali da Monsantov Roundup (glifosat) uzrokuje Parkinsonovu i Alzheimerovu bolest, rak, autizam, ALS, ADHD, neplodnost, poremećaje serotonina i mnoštvo drugih zdravstvenih problema. Monsanto je tvrdio da je glifosat “siguran i neškodljiv poput aspirina”. 

No protiv slične tvrdnje Monsanta da je glifosat neškodljiv poput kuhinjske soli, javni tužitelj države New York 1996. je čak dobio i sudski postupak.