Nedavno je u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" hospitaliziran 22-godišnji pacijent kod kojeg su laboratorijskom dijagnostikom dokazane ospice, prve ove godine u Hrvatskoj. Lani je zabilježeno sedam, a pretprošle godine čak 33 slučaja ospica. Ospice nisu ništa novo u Hrvatskoj, novo je “samo” to da nam pada procijepljenost djece i da će se, nastavi li se taj trend, vratiti bolesti koje smo cjepivima davno utišali. Jedno od 620 djece mlađe od godinu dana umrijet će od ospica u slučaju epidemije te bolesti jer još nemaju imunitet.

Upravo se to događa SAD-u, koji bilježi najviše slučajeva ospica unatrag 30 i više godina te u kojima su dvije osobe i preminule. U jednom je slučaju riječ o bebi iz amiške obitelji, čija je majka sama oboljela od ospica u trudnoći, kad se više nije mogla cijepiti. Dijete je preminulo ubrzo nakon porođaja. SAD je nedavno pao ispod razine procijepljenosti potrebne za kontrolu širenja ospica, čime su posebno ugroženi dojenčad, trudnice i druge osobe s povećanim rizikom od teške bolesti.

Prije nego što su zabilježeni smrtni slučajevi, Donald Trump je predstavio izvršnu uredbu u kojoj je kritizirao cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MMR) te pozvao da se to dugogodišnje kombinirano cjepivo, koje pruža 97-postotnu zaštitu od ospica, razdvoji na tri zasebna cjepiva. U Hrvatskoj je dovoljna procijepljenost od najmanje 95 posto djece - koliko je potrebno za stvaranje kolektivnog imuniteta i držanje bolesti pod kontrolom - postignuto samo kod cjepiva za tuberkulozu, koje djeca primaju odmah u rodilištu. U svim drugim slučajevima procijepljenost je manja, u nekim županijama čak zabrinjavajuće niska. Sa specijalistom epidemiologije dr. sc. Bernardom Kaićem, primarijusom iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, razgovarali smo o mogućem povratku zaraznih bolesti, podaci koje nam je predočio dovoljno govore sami za sebe - onima koji su spremni slušati i shvatiti ih ozbiljno.

Jer među antivakserima se najčešće čuju dva potpuno apsurdna “argumenta” - prvo, da su bolesti iskorijenjene, pa čemu onda cijepiti djecu, kao i to da svi koji žele mogu cijepiti svoju djecu, koja će biti zaštićena. Međutim, iskorijenjena je samo variola vera (velike boginje), dok su druge bolesti tek utišane, ali nisu nestale. Utišane su upravo zahvaljujući cjepivima. Drugo, jesu - cijepljena djeca su zaštićena, no neku se djecu ne smije cijepiti, primjerice djecu koja se liječe od karcinoma, jer su imunokompromitirana. Takvu se djecu štiti kolektivnim imunitetom - dovoljnim brojem cijepljene djece, zahvaljujući čemu se zaraza neće pojaviti. Kako je to nedavno dobro sročio naš poznati imunolog, prof. dr. sc. Zlatko Trobonjača, antivakseri se sad “bave” cjepivima jer se ne moraju baviti bolestima, kojih, zahvaljujući cjepivima, nema. Zato što ne obolijevamo, propitkuju cjepiva. Kako bi se u narodu reklo, besposlen pop i jariće krsti... Samo što je situacija u ovom slučaju potencijalno vrlo opasna.

Što bi se dogodilo kad bismo odjednom prestali cijepiti svu djecu, pitamo Kaića. Kad bi se sutra prestalo koristiti neko od cjepiva iz programa, s vremenom bi bio sve veći udio nezaštićene djece zbog toga što nisu primila cjepivo ili nisu dovršila započeto cijepljenje. Kod nekih je cjepiva potrebno primijeniti više doza za postizanje adekvatne zaštite. Posljedično, veća bi bila šansa za unos infekcije izvana pri putovanju u endemske krajeve - zemlje u kojima su uzročnici ovih bolesti trajno prisutni, i rasla bi šansa za širenje infekcije unutar Hrvatske, nakon unosa u Hrvatsku među osjetljivim necijepljenim osobama, pojašnjava epidemiolog. U kojem bi se periodu to dogodilo, dodaje, ovisi dijelom o tome koliku bismo imali sreću da se izbjegne unos uzročnika u osjetljivu populaciju, odnosno koliki bismo imali peh da se to dogodi ubrzo. Također ovisi o tome koliko je neka bolest zarazna.

- Što je bolest zaraznija, potreban je manji udio osjetljivih u populaciji da se bolest krene širiti. Jedne od najzaraznijih bolesti su ospice i hripavac, i zato se te bolesti često naglašavaju kao najvjerojatniji kandidati za nastanak epidemija pri padu cijepnih obuhvata - kaže dr. Kaić. Na pitanje koja bi, u slučaju povratka, bolest bila najveća noćna mora odgovara kako su to velike boginje i dječja paraliza, zbog visoke učestalosti smrtnosti i trajnih posljedica, uz nepostojanje specifične terapije. Nadalje, to su i difterija i tetanus, iako za njih postoji specifično liječenje. Ipak, predstavljale bi veliki javnozdravstveni problem, osobito u dječjoj dobi. Prvi slučajevi tih bolesti koje su eliminirane (velike boginje, dječja paraliza, difterija) bi najvjerojatnije neko vrijeme "lutali" prije nego što bi se postavila ispravna dijagnoza. Uostalom, i neke bolesti koje nisu u toj mjeri zaboravljene, poput ospica, često se ne prepoznaju odmah, odgovara nam dr. Kaić na pitanje bi li se zdravstvo na vrijeme snašlo da se te bolesti opet pojave.

CIJELI ČLANAK PROČITAJTE OVDJE