Mi smo jedva čekali da ode, on je ostavljao dojam da jedva čeka otići, a sad izgleda kako ne može dočekati da se opet vrati. Dapače, očekuje pozivnicu da se vrati u politiku. 

Gotovo nema dana kad se u medijima ne pojavi neki tekst o kandidaturi Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima. Slažu se analize, organiziraju intervjui, propituju oporbenjaci, ušao je Milanović čak i u relevantne ankete. U nekima od njih ulazi u drugi krug izbora protiv Kolinde Grabar Kitarović. I sve to postigao je, a da se nigdje nije javno izjasnio ide li uopće na izbore. To je očito tajna njegova uspjeha. Objasnio je to neizravno Peđa Grbin, Milanovićev stari prijatelj, odgovarajući na pitanje zašto ne bi volio da se njegov bivši stranački šef kandidira na izborima. “Zato što se bojim da se u toj kampanji neće moći kontrolirati i da će opet izlanuti nešto”, reče Grbin u Telegramu. 

Deset godina je bio u visokoj politici, predsjednik SDP-a, predsjednik vlade, pet mandata na čelu stranke, godine iskustva, puno utakmica u nogama... I Milanović se, po priznanju njemu bliskog kolege, još nije naučio kontrolirati. Još bi mogao “izlanuti nešto”. Sjajna preporuka - za reality show. Kome, dakle, danas više treba takav i još svakakav Zoran Milanović? Treba li ljevici koju je deset godina uništavao i devastirao? Možda bi trebao desnici koju je tako uspješno vraćao u život, motivirao i animirao? Treba li SDP-u koji je obezglavljen pod Davorom Bernardićem? Pa Milanović je ostavio iza sebe stranku koja nije uspjela izabrati nikog boljeg od Bere. Milanović nije dolazio na posao saborskog zastupnika. Treba li se nadati da će dolaziti na posao predsjednika države? U čemu se onda krije tolika privlačnost Milanovića da se naveliko spekulira s njegovim povratkom u politiku? 

Sudeći po tome, toliko smo nisko pali da je čak i ovaj serijski gubitnik na izborima najednom postao kredibilna opcija za povratak liberalne ljevice na vlast. Milanović je političar od kojeg ne treba toliko strepiti HDZ koliko trebaju strepiti njegovi pristalice kako ne bi slučajno nešto “izlanuo”. Nije još propao onaj protiv koga se Zoki borio, od Milana Bandića preko HDZ-a do Kolinde Grabar Kitarović. Propali su samo oni koji su ga podržavali i za njega glasali. I zato nije nikakvo čudo da Milanović trenutačno sjajno kotira u javnosti i anketama. 

Tajna je u tome da Milanovića nema. Ne vidimo ga i ne čujemo. To je bila i tajna Ive Josipovića u prvoj kampanji, a donekle i SDP-ove koalicije, kad je 2011. godine preuzimala vlast. Tko ušutka Milanovića, ima šanse za pobjedu. Čim je Zoki uzeo stvari u ruke na zadnjim izborima, ljevica je doživjela potop. Zato se danas razmišlja o Milanoviću kakvim su ga željeli napraviti, a ne o Milanoviću kakav je on zapravo bio. A bio je takav da smo jedva čekali da ode.