Ponovna fiksacija američkog predsjednika Donalda Trumpa na Grenland, ogromni otok prekriven ledom, izazvala je brojne reakcije diljem svijeta, od diplomatske nevjerice do otvorenog podsmijeha. Trump je govorio o misterioznim kineskim i ruskim brodovima koji vrebaju uz obalu, ismijavao danske pseće zaprege i izjavljivao kako je američko preuzimanje otoka "apsolutna nužnost" za nacionalnu sigurnost.

No, dok se rasprave vode o mogućoj kupnji, prijetnjama tarifama ili čak vojnoj akciji, ključno pitanje ostaje u sjeni: treba li Sjedinjenim Državama uopće kupnja Grenlanda da bi ostvarile svoje strateške ciljeve? Odgovor leži u malo poznatom, ali iznimno moćnom sporazumu iz Hladnog rata koji Americi već desetljećima daje gotovo potpunu slobodu djelovanja na otoku.

Sporazum koji je Americi dao ključeve Arktika

Temelj američke vojne prisutnosti na Grenlandu je Sporazum o obrani Grenlanda, potpisan između Sjedinjenih Država i Kraljevine Danske 27. travnja 1951. godine. Nastao u jeku rastućih napetosti s Sovjetskim Savezom, ovaj dokument zamijenio je raniji pakt iz 1941. koji je SAD-u omogućio korištenje otoka tijekom Drugog svjetskog rata. Sporazum iz 1951. nije bio samo nastavak suradnje; on je Sjedinjenim Državama dao nevjerojatno široke ovlasti, pretvarajući Grenland u ključnu američku stratešku utvrdu na Arktiku.

Prema odredbama sporazuma, SAD ima pravo uspostavljati, održavati i upravljati vojnim bazama i "obrambenim područjima" diljem Grenlanda, u skladu s obrambenim planovima NATO-a. Dokument im dopušta stacioniranje i smještaj osoblja, izgradnju potrebne infrastrukture, kontrolu slijetanja i polijetanja zrakoplova, kao i kretanje brodova i vozila unutar tih zona. U praksi, to je značilo da je Pentagon dobio odriješene ruke za izgradnju objekata poput goleme zračne baze Thule (danas svemirska baza Pituffik), ključne točke za rano upozoravanje na raketne napade i nadzor svemira.

Suverenitet Danske?

Iako sporazum u preambuli i kasnijim člancima nedvosmisleno priznaje "suverenitet Kraljevine Danske" nad Grenlandom, praktične ovlasti koje su dane Sjedinjenim Državama toliko su opsežne da su neki analitičari danski suverenitet tijekom Hladnog rata nazivali "formalnošću". Primjerice, članak II. navodi da SAD može "poboljšati i općenito prilagoditi područje za vojnu uporabu" i upravljati njime, dok članak VIII. daje Americi pravo na "isključivu jurisdikciju" nad američkim vojnim i civilnim osobljem te članovima njihovih obitelji za kaznena djela počinjena na Grenlandu.

Sporazum je Americi omogućio slobodno kretanje trupa i opreme između obrambenih područja kopnom, morem i zrakom, oslobađajući ih pritom od obveznog pilotiranja i lučkih pristojbi. Sve to, navodi se, provodi se "bez naknade Vladi Kraljevine Danske".

​- SAD ima toliko slobodne ruke na Grenlandu da može raditi gotovo sve što želi - sažeo je situaciju Mikkel Runge Olesen, istraživač s Danskog instituta za međunarodne studije u Kopenhagenu.

Sporazum je dopunjen 2004. godine, čime je dodatno potvrđen status baze Thule i formaliziran proces u kojem će SAD "konzultirati i informirati" Dansku i grenlandsku samoupravnu vladu prije značajnih promjena u vojnim operacijama. No, kako je tadašnji američki državni tajnik Colin Powell pojasnio, "konzultirati znači konzultirati", a ne tražiti dopuštenje, što znači da Danska i Grenland nemaju pravo veta.

Zašto onda Trump inzistira na kupovini?

Ako SAD već ima tako široka vojna prava, zašto Donald Trump toliko inzistira na potpunom preuzimanju suvereniteta? Razlozi su višestruki i nadilaze puku vojnu strategiju.

Prvi i najočitiji razlog je kontrola nad ogromnim prirodnim resursima Grenlanda. Procjenjuje se da se ispod leda kriju značajne zalihe nafte, prirodnog plina, urana i, što je najvažnije, rijetkih zemnih metala ključnih za modernu tehnologiju. Sporazum iz 1951. je isključivo obrambeni pakt i ne daje SAD-u nikakva prava na gospodarsku eksploataciju. Kupnjom otoka, Washington bi osigurao potpunu kontrolu nad tim resursima, eliminirajući konkurenciju, posebice Kinu.

Drugi razlog je želja za apsolutnom i bezuvjetnom kontrolom. Iako je suradnja s Danskom uglavnom tekla glatko, Pentagon je još 1955. godine predlagao kupnju otoka jer "suverenitet pruža najčvršću osnovu za osiguravanje da će teritorij i njegovi resursi biti dostupni za vojnu uporabu kada je to potrebno". Posjedovanjem Grenlanda, SAD bi uklonio svaku, pa i najmanju, diplomatsku prepreku ili potrebu za budućim konzultacijama.

Na kraju, tu je i osobni faktor. Trump na akviziciju Grenlanda gleda kao na povijesni "posao s nekretninama" koji bi ga stavio uz bok predsjednicima koji su teritorijalno širili SAD, poput onih koji su dogovorili kupnju Louisiane ili Aljaske. U jednom je intervjuu priznao da je posjedovanje za njega psihološki važno.

​- Vlasništvo ti daje stvari i elemente koje ne možeš dobiti samo potpisivanjem dokumenta - rekao je, dodavši:

​- Psihološki je to važno za mene.

Stari pakt osigurava Amerikancima stratešku dominaciju. No, čini se da za trenutnu administraciju to nije dovoljno. Oni ne žele samo koristiti kuću, već žele i vlasnički list za zemlju na kojoj je izgrađena.