"Nova povijest počinje za Kolumbiju 29. kolovoza. Utišajmo puške. Rat s FARC-om je završen!", napisao je na Twitteru u ponoć predsjednik Kolumbije Juan Manuel Santos. Danas je na snagu stupio povijesni definitivni prekid građanskog rata u Kolumbiji koji je trajao čak 52 godine između vladinih snaga i Revolucionarnih oružanih snaga, marksističkog FARC-a, glavne gerilske organizacije u Kolumbiji proizašle 1964. iz seljačke pobune koja još i danas broji oko 7500 pripadnika. "Od ovog trenutka počinje bilateralan i definitivan prekid vatre", priopćio je FARC na Twitteru. Nekoliko sati ranije iz Havane vrhovni šef FARC-a Timoleon Jimenez, zvan Timošenko, izjavio je: "Naređujem svakom našem borcu da definitivno prekine vatru i neprijateljstvo protiv kolumbijske države".

Sa svoje strane i predsjednik Santos zapovjedio je kolumbijskoj vojsci svako neprijateljstvo prema gerilcima. FARC je inače organizacija koju su zbog aktivnosti protiv kolumbijske vlade, ali i civila, vlasti SAD-a, EU-a i Kolumbije u jednom trenutku proglasili terorističkom organizacijom. Dodatni krimen bio je i to što se FARC financirao proizvodnjom i prodajom kokaina. No, u vrijeme osnutka FARC-a sve je bilo drugačije. Gerilska organizacija tog imena osnovana je u razdoblju krvavoga građanskog sukoba od 1948. do 1958. izazvanog okrutnim ubojstvom liberalnog predsjedničkog kandidata Jorgea Eliécera Gaitána, vrlo utjecajnog ljevičarskog mirotvorca, bivšeg ministra rada, popularnog među siromašnim seljacima. Njegova kći i danas tvrdi da je ubojstvo pripremila CIA.

U sukobu gerilskih skupina liberala i komunista s jedne strane te s druge konzervativnih vlada i vodova smrti stradalo je između 180.000 i 300.000 Kolumbijaca, mahom seljaka i radnika u siromašnim ruralnim krajevima Kolumbije. Za građanskog rata, Komunistička partija poslala je na jugoistok zemlje svog čovjeka Jacoba Arenasa, kako bi organizirao oružanu skupinu za samoobranu stanovnika. Zaštićen golemim prostranstvima džungle, već postojeći FARC dobio je ideološku podlogu i napredovao dotle da je područje organizirao kao neovisnu državu. Tzv. Republika Marquetalia u miru je opstala od 1958. do 1964. kada ju je konzervativna vlada napala, a FARC i službeno postao vojno krilo Komunističke partije Kolumbije.

FARC je kupovinu oružja financirao otkupninama za otete bogate veleposjednike, poslovne ljude, turiste te domaće i strane dužnosnike. Na gerilskoj konferenciji iz 1982. odlučeno je da se tijekom 1990-ih pokuša preuzeti vlast u cijeloj zemlji i to kombinacijom legalne i ilegalne borbe, što je dodatno potaklo reketarenje lokalnih vlasnika rudnika, naftnih polja i plantaža te, najvažnije, financiranje kokainom. Istodobno, u pravilu konzervativne vlasti u Bogoti pomagala je CIA. Iako FARC tvrdi da i danas slijedi ideološku liniju s početka, u nekoliko su navrata zaplijenjene stotine kilograma njihova kokaina te je njihov profit od droge za 1995. procijenjen na 647 milijuna dolara.

Također, otkrivene su i veze između IRA-e i FARC-a. Mirovni proces iz 1998. prekinut je 2002. kada je vlada shvatila da na slobodnu prostoru gotovo veličine Hrvatske, koji im je ostavila, FARC uvozi oružje, proizvodi kokain i novači maloljetnike. FARC se branio da je jedan od razloga za takvo ponašanje divljanje desničarskih vodova smrti. Dva dana nakon odluke vlade, FARC je oteo predsjedničku kandidatkinju Ingrid Betancourt te se sve do njenog oslobađanja 2008. nije sa sigurnošću znalo niti je li uopće živa.

Njenom otmicom FARC je, zapravo, išao na ruku konzervativcima, svjesno ili nesvjesno, jer je bila riječ o karizmatičnoj kandidatkinji proekološke Zelene stranke, čiji bi eventualni uspjeh na izborima značio i raspad tradicije vladajuće politike koja u Kolumbiji podržava krupni kapital nauštrb seljaka i radnike, a lako moguće i uspješne pregovore s FARC-om. (Detaljnije o tim godinama FARC-a, kao i kartama djelovanja gerilaca FARC-a u posljednja dva desetljeća borbe na ovom linku).

Sukobi su se obnovili s dolaskom na vlast Alvara Uribea, prethodnika sadašnjeg predsjednika Santosa. Jedan od prvih poteza Uribea bio je da iz mirovnih pregovora isključi Huga Chaveza, tada predsjednika Venezuele, čovjeka koji je uspješno približavao Bogotu i gerilce FARC-a. Pregovori su propali, rat se iznova rasplamsao, a sve zbog osobne Uribeove traume. FARC mu je, naime, prije nekoliko desetljeća ubio oca, što on do danas nije uspio prevazići, te i sada oštro kritizira predsjednika Santosa zbog "sklapanja mira s FARC-om pod svaki cijenu". Francuska je tada osula drvlje i kamenje po Uribeu jer je tjeranje Chaveza iz pregovora značilo i odgađanje oslobađanja Betancourt koja ima dvojno kolumbijsko i francusko državljanstvo.