Bilo bi seksistički zaključiti da Kolinda Grabar-Kitarović malo previše govori o zavjesama. Pa ćemo stoga to preskočiti. Ali zato ćemo konstatirati da predsjednica Republike stvarno previše govori o "željeznoj zavjesi", onoj koja se srušila na Europu od Baltika do Trsta prije 74 godine, a podignuta je padom Berlinskog zida prije ravno 30 godina.

I ne bi bio problem da predsjednica puno priča o toj "željeznoj zavjesi", terminu koji je skovao Winston Churchill kako bi opisao podjelu Europe i početak Hladnog rata između Zapada i Sovjetskog Saveza, i da na svakom inozemnom putovanju, nastupu ili intervjuu govori o "željeznoj zavjesi" kao da je ona njezin izum, kad pritom ne bi govorila neistine.

"Rođena sam s krive strane željezne zavjese", izjavila je ovih dana u SAD-u Kolinda Grabar-Kitarović, rođena točno dvadeset godina nakon što se Jugoslavija, a u njoj i Hrvatska, izvukla ispod Staljinove šake i promovirala u jednog od osnivača Nesvrstanih. Kolinda tu zavjesu spominje otkako se domogla Pantovčaka, a ne odustaje od nje ni nakon objave kandidature za drugi mandat.

Jer kad povijest ne ide predsjednici u prilog, onda je predsjednica odlučila povijest prilagoditi svojim interesima, ciljevima i agendi. A ta agenda, odnosno platforma na kojoj Kolinda izlazi pred birače, u konačnici se svodi na - antikomunizam. Nažalost, hrvatski komunizam, odnosno jugoslavenski socijalizam, nije bio dovoljno rigidan, totalitaran i brutalan za Kolindine političke potrebe pa ga je ona navlačenjem "željezne zavjese" učinila mračnijim i zlokobnijim.

Kako dalje... Bujanec i Mamić su nestali - tko su sad Kolindini saveznici?

A sve kako bi na njemu gradila kampanju uz pomoć Katoličke crkve, rigidne desnice i, naravno, HDZ-a. Običan Titov komunizam, s komunistima koji su osnovali i okupirali HDZ, nije dovoljno služio predsjedničinoj svrsi. Nije dovoljno gušio, zatvarao, kažnjavao, protjerivao i zastrašivao, pa ga je stoga Kolinda morala izjednačiti s onim staljinističkim režimima iza "željezne zavjese".

Pri čemu dolazimo do bizarnog obrata: Kolinda nije odrastala "s krive", nego s "prave" strane "željezne zavjese", ali zato se kao predsjednica povezuje upravo s postkomunističkim državama koje su bile s onu strane te zavjese, kroz Inicijativu Tri mora. Predsjednica ne odustaje od povijesnih falsifikata, oplemenjenih jogurtima i nogometnim bajkama, ocrnjujući državu u kojoj je njezina obitelj imala privatni biznis i u kojoj je ona s crvenim pasošem bez problema otišla na školovanje u Ameriku.

Zbog čega je komunizam Kolindi toliko važan?

U prvom redu, to je jedina tema na kojoj neće stati na žulj HDZ-u, osim ako ne izazove unutarnja prebrojavanja i postrojavanja. Kolindi u kampanji treba sadržaj kojim neće naškoditi Vladi, premijeru koji joj daje podršku, stranci koja drži vlast, ali i članovima HDZ-a koji bi za nju glasali. Komunizam zvuči dovoljno apstraktno, ali i dovoljno zastrašujuće da bi čitava stranka složno krenula u njegovo rušenje.

Kao što je to upalilo sa šatorašima i stožerašima prije pet godina.

S druge strane, komunizam je tema po ukusu Katoličke crkve. O "crvenoj opasnosti" visoki dužnosnici Crkve govore godinama, ne samo otkako su to pretvorili u predizborni slogan bivšeg komunista Milana Bandića na izborima 2010. godine. Kolinda želi biti kandidatkinja Kaptola i brušenje nacionalizma na nasljeđu komunizma osigurat će joj institucionalnu podršku. Što je komunizam mračniji, podrška je snažnija.

Osim toga, komunizam će izazvati korisne asocijacije kod biračke mase koja komunizam stavlja u direktnu suprotnost hrvatskom domoljublju. Hrvatstvo se dokazuje otporom i mržnjom prema komunizmu, Titu, partizanima, Golom otoku i Partiji, a ne ljubavi prema domovini, pa se i Kolindino spominjanje NK Rijeke kao "rezervnog kluba Crvene zvezde i Partizana" i nogometa koji je u doba komunizma povezivalo domoljube "od sjevera do juga" može shvatiti kao potpirivanje i te žeravice.

Naposljetku, upravo je predsjednička kampanja protiv komunizma - izmišljenog, a ne stvarnog - dobra platforma za borbu protiv Zorana Milanovića, a nakon toga i za sprečavanje dolaska SDP-a na vlast.

Poučimo Kolindu! Ne zna gdje je rođena!?: Bila sam s krive strane Željezne zavjese

Milanović nije komunist niti su to današnji SDP-ovci, ali strah od komunizma i loše uspomene na taj period hrvatske povijesti dosad je uvijek bio HDZ-ov opijum za birače u ratu s ljevicom. Predsjednički izbori priprema su terena za parlamentarne izbore. Tako je bilo s izborom Ive Josipovića, tako je bilo i s izborom Kolinde Grabar-Kitarović. Milanović već sad najavljuje da bi njegov trijumf označio kraj Andreja Plenkovića na čelu HDZ-a, a time i dolazak SDP-a na vlast.

No ako Kolinda počne još češće i još glasnije plašiti ljude komunizmom, mračnijim i rigidnijim nego što je on doista bio, tad se u birače usađuje kod, šalje naredba i preparira raspoloženje u predizbornoj godini. Nije još u HDZ-u pogriješio onaj koji je izvadio komunističko strašilo iz ormara. Iza bauka komunizma može se sakriti sve: od nacionalizma i korupcije pa do pljačke i političke manipulacije.

Kolinda Grabar-Kitarović je prije pet godina govorila o Švicarskoj, blagostanju i tome da će Hrvatska postati "jedna od najbogatijih zemalja na svijetu", a sad govori o "željeznoj zavjesi", jogurtu i komunističkoj represiji, samo da je birači ne bi pitali zbog čega još nismo postali bogati i uspješni. A kad bi je pitali, odgovor bi se nametnuo sam od sebe - za sve je, naravno, kriv komunizam.

Što gori, to bolji.