Prije točno pet godina, u svojoj prvoj predsjedničkoj kampanji, Kolinda Grabar Kitarović napravila je bitan presedan u dotadašnjoj političkoj praksi. Na koncelebriranoj misi koju je predvodio kardinal Vinko Puljić u župi Jelenje-Dražice Kolindi je pripala čast da stane za oltar i čita prvo čitanje iz Starog zavjeta.
Bilo je to prvi puta da neki kandidat na izborima sudjeluje u crkvenom obredu.
Prošloga vikenda, pak, Kolinda se uoči početka druge kampanje vratila u svoju župu gdje joj je velečasni Milardović darovao sliku s oltara sv. Mihovila, izražavajući joj dobre želje uz obećanje da će joj dogodine “kao predsjednici uručiti još veću sliku s oltara u Podhumu”. Neke stvari, dakle, nisu se promijenile.
Crkva je i nakon pet godina ostala poprište i saveznik Kolinde Grabar Kitarović u kampanji za predsjednika države.
Korisno je to zabilježiti u tjednu kad je predsjednica napokon, poslije dugo odgađanja, službeno objavila svoju kandidaturu i time započela kampanju u kojoj se nalazi otkako je zakoračila na Pantovčak. (Umjesto u Visoku ulicu.)
A nakon što je ta formalnost konačno obavljena postavlja se pitanje kakva će biti druga kampanja Kolinde Grabar Kitarović. Što se promijenilo od 2014. godine?
Danas se Kolinda bori za ostanak na Pantovčaku, a znamo onu staru sportsku izreku da je lakše osvojiti naslov nego ga zadržati. Danas se kandidira uz podršku iste stranke, na čijem čelu se nalazi drugi predsjednik. Kolindu danas podržava stranka na vlasti, a ne u opoziciji, što u bitnome mijenja ton kampanje.
Glavni saveznici uglavnom su nestali, poput šatoraša, Zdravka Mamića ili Velimira Bujanca, ali glavni protivnik ponovno je tu: na kampanji protiv Zorana Milanovića kao tadašnjeg premijera Kolinda je pobijedila na prvim predsjedničkim izborima, sada se očekuje da bi joj Zoran Milanović mogao biti glavni suparnik za pobjedu na drugim izborima, barem u drugom krugu.
Mnoge stvari bit će iste, neke će biti lakše, druge neusporedivo teže. Međutim, ono što je važno konstatirati u tjednu kad je Kolinda Grabar Kitarović napokon dočekala “lijep sunčan dan” da objavi kandidaturu jest da bi ovoga puta predsjednica mogla imati dvije potpuno različite, ideološki drugačije intonirane, svjetonazorski obojene i organizacijski postavljene kampanje.
Prvi krug predsjedničkih izbora općenito trebao bi biti neka vrsta referenduma na desnici i ljevici, gdje će se - kao na predizborima - izlučiti pobjednik jedne i druge strane političkog spektra, koji će zatim u drugom krugu odlučiti pobjednika.
Zbog toga Kolindu Grabar Kitarović u prvom krugu najprije očekuje dvoboj s Miroslavom Škorom. Novi favorit desnice, Velimira Bujanca i drugih bivših Kolindinih sponzora ulazi duboko u biračko tijelo kojemu se predsjednica godinama obraća i s kojim neumorno koketira. Šatoraši, stožeraši, (para)obavještajci, huškači i filoustaše, među njima i oni koji preko Kolinde žele srušiti Andreja Plenkovića, odabrali su Škoru kao novu uzdanicu one Hrvatske koja je Kolinda svojedobno na jedvite jade uzdigla do Pantovčaka.
U takvom srazu Kolinda će se neminovno morati pomaknuti prema centru, prema umjerenijem biračkom tijelu. Naravno, opet desničarskom. Škoro uzima dio HDZ-ovih glasova, ali primarno onih koji ne trpe Plenkovićev političko-ideološki profil, niti smjer u kojem vodi HDZ. Zato bi Kolinda mogla dograbiti onaj ostatak koji se pozicionirao bliže desnom centru.
Druga i drugačija kampanja uslijedit će u drugom krugu ako se Kolinda tamo nađe nasuprot Milanoviću (ili nekom drugom kandidatu liberalne ljevice). Tada će ona ponovno morati zagrabiti duboko u desničarski glasački bazen, zadobiti povjerenje svih onih koji su u prvom krugu glasali za Škoru.
Predsjednica će istodobno morati pobijediti na radikalnoj desnici, ali i u umjerenom centru gdje u pravilu leže pobjednički glasovi. Krajnosti nikada ne odnose pobjedu, ali u tijesnim omjerima mogu činiti razliku i Kitarović bez tih krajnosti nema što tražiti u ratu s Milanovićem, kandidatom koji tradicionalno protiv sebe mobilizira klerikalnu, filoustašku, suverenističku, obiteljašku, šatorašku, huškačku desnicu.
Ukratko, Kolinda će u prvom krugu morati pobijediti radikalnu desnicu, a u drugom krugu u toj radikalnoj desnici potražiti spas.
Prije pet godina bilo je neusporedivo lakše. Ne samo što na desnici kandidatkinja HDZ-a nije imala ozbiljnog konkurenta, već nije stigla razočarati desnicu koja je bila pod kontrolom Tomislava Karamarka i Milijana Brkića. Glavni protivnik bili su Milanović i Ivo Josipović.
Danas je prvi protivnik Miroslav Škoro, a drugi je Zoran Milanović. Treći možda bude Mislav Kolakušić, a to onda znači da ideološka podjela ne vrijedi, već da se rat vodi na populističkim temeljima gdje je jedino pravilo da se podilazi svačijem ukusu, bez razlike i bez kriterija.
U proteklih pet godina Kolinda Grabar Kitarović demonstrirala je zapanjujuću fleksibilnost u klatarenju od ljevice do desnice. U spremnosti da jednoga dana amnestira poglavnika Pavelića, a drugog da se klanja u Jasenovcu s izraelskim predsjednikom. Da se malo poziva na partizane, a malo hvali ustaške domoljube. Da malo napada Plenkovićevu vladu i da je malo opravdava i štiti.
No kad si svugdje, onda zapravo nisi nigdje i Kolindi bi moglo faliti jedno ideološko sidro koje će ju učiniti prepoznatljivom kod birača.
To sidro zasad je Katolička crkva i svećenstvo, s kojim se predsjednica trudi njegovati savezništvo još od prošle kampanje. Crkva bi mogla biti Kolindina konstanta, a svećenici glavni jataci u borbi za drugi mandat.
Hoće li to biti dovoljno, brzo će se vidjeti.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
mozda sanader