"Životi i zdravlje žena su već sada ugroženi"

PIXSELL
Velika borba o zakonskoj regulativi pobačaj tek dolazi, a mi smo razgovarali s aktivistima koji će tu borbu i predvoditi
Vidi originalni članak

Odluka Ustavnog suda o pobačaju, točnije o odbijanju razmatranja ustavnosti zakona o pobačaju, možemo nazvati povijesnom. Nakon više od četvrt stoljeća, napokon je donesena odluka. Zbog doista monumentalne odluke Ustavnog suda, razgovarali smo s brojnim predstavnicima aktivističkih udruga i političarima. Na nekoliko adresa poslali smo tri jednostavna i kratka pitanja. U nastavku možete pročitati što su nam odgovorile Sanja Kovačević, članica fAKTIVa, Karolina Leaković v.d. predsjednice Socijaldemokratskog foruma žena SDP-a, te Petra Tišljarić, nacionalna koordinatorica Inicijative 40 dana za život - Hrvatska.

Kako komentirate odluku Ustavnog suda o pobačaju?

Leaković: Pozdravljam odluku Ustavnog suda, donesenu nakon 26 godina od podnošenja zahtjeva za ocjenu ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za slobodno odlučivanje o rađanju djece. Odluka je dugoočekivana. Ovime je u Hrvatskoj započela nova faza u borbi za ljudska prava žena, na temeljno pravo žene da autonomno, samostalno odlučuje o vlastitu tijelu. To je pravo žene neupitno i to je potvrdio i Ustavni sud. Svjesne smo, međutim, kako zakonodavna bitka tek predstoji, jer će nazadnjačke snage, a nažalost nije ih malo, pokušati učinit sve kako bi osporili pravo žene na osobni integritet i privatnost i kako bi sljedećem razdoblju, u kojemu treba formalno uskladiti spomenuti zakon s Ustavom, na mala vrata ozakonili odnosno afirmirali svoje nazore o svijetu i životu, posebno kad je u pitanju život žene, dokidajući nam pravo na odluke. To se ne smije dogoditi. 

Tišljarić: Inicijativa 40 dana za život - Hrvatska, isključivo je miroljubiva, ekumenska, molitvena Inicijativa koja molitvom i postom mijenja srca i misli ljudi, te ne možemo komentirati odluku Ustavnog suda.  Inicijativa će bez obzira na odluku Ustavnog suda i dalje nastaviti pomagati majkama koje su potrebne naše pomoći, a zaista ih je mnogo, očevima, nerođenoj djeci, a nastavit će i s miroljubivim bdjenjima ispred bolnica u 26 gradova Hrvatske.

Što očekujete od Vlade i Sabora u donošenju novog zakona?

Tišljarić: Svjesni smo da je ova borba oko pitanja života puno veća nego što se možda na prvu čini i da je i zakone i sve vezano za nerođenu djecu potrebno izmoliti i ispostiti. Zato i dalje nastavljamo s našim bdjenjima, kako bi društvo u kojem živimo postalo svjesno te boli i strahota koje donosi pobačaj, te koji ostavlja snažan trag na majku, oca, a zaustavlja i jedan novi život. 

Zaista vjerujemo da je važno da se život zaštiti od začeća do prirodne smrti, a to činimo kroz Inicijativu, pomažući mnogim majkama, pružajući im potporu (duhovnu, materijalnu, financijsku) u trenucima kada su ostavljene i misle da nemaju nikakav izbor osim pobačaja. Nažalost, mnoge majke su prisiljavane učiniti pobačaj (bilo izbacivanjem iz kuće, bilo konstantnim prijetnjama) i to je samo jedna od situacija u kojoj moramo zaštititi majke i pokazati im da nisu same - a zaštititi ih moramo uvijek, pogotovo u bezizlaznoj situaciji kakva je pobačaj. Smatramo i da je potrebno, osim nerođenog djeteta čiji će život pobačajem biti zaustavljen, zaštititi majku od rane koju pobačaj neminovno donosi, a s takvim majkama (koje su učinile pobačaj) se susrećemo svakodnevno (s njima radimo i kroz program Oprostom oslobođene, koji provodimo u svrhu izlječenja rana od pobačaja i postabortivnog sindroma) i voljeli bismo da više nikad ni jedna majka (a i otac) ne prođe kroz tu patnju i bol.

Kovačević: Želim naglasiti da se zabrinutost temelji na dosadašnjim propustima u zaštiti ustavnih vrijednosti i ženskih ljudskih prava u praksi našeg zdravstvenog i obrazovnog sustava, ali i na sve jačem pritisku na naše državne institucije koje provode ministar D.I. Stier i njegov savjetnik Ladislav Ilčić očito zastupajući interese međunarodne fundamentalističke mreže. To što oni zagovaraju nije politika europskih demokršćana, kakvima se predstavljaju. Njihove pozicije nemaju nikakve veze s deklariranom politikom desnog centra na kojoj je ova Vlada dobila izbore. Svjedočimo njihovom otporu prema propisima koji mogu unaprijediti položaj i zaštititi prava žena i svih osoba marginaliziranih temeljem spola i roda – pokušavaju stopirati ratifikaciju Istanbulske konvencije, povećavaju otpor provedbi  edukacije o spolnosti u školama... Brine nas i manipuliranje troškovima kontracepcije i pobačaja, a sve je veća i stigmatizacija žena koje se odluče na prekid trudnoće. Tu je i neregulirani, a po meni i iznimno sporan, priziv savjesti u reproduktivnoj skrbi. Životi i zdravlje žena su već sada ugroženi i ne poštuju se međunarodnih standardi za zaštitu ljudskih prava.

Naša poruka je borbena:  poručujemo da ćemo pratiti svaki sljedeći potez, inzistirati na transparentnosti i raditi na razotkrivanju laži o pobačaju. Intervenirat ćemo i tražiti bolju i adekvatniju zaštitu reproduktivnih i seksualnih prava, kao i upozoravati na ionako loš socijalni i ekonomski položaj žena. Noćni marš 8. marta je samo prvi korak! 

Kako bi trebalo pristupiti zakonskoj regulaciji pobačaja?

Tišljarić: Molitvom i postom, miroljubivim bdjenjima i osvješćivanjem lokalne zajednice Inicijativa 40 dana za život želi da se pobačaj potpuno i zauvijek zaustavi - u našim gradovima, u cijeloj državi, u cijelom svijetu, na način da je on potpuno nezamisliv. To je moguće promjenom srca i svijesti ljudi - doći do društva koje je slobodno od pobačaja. Naravno da bi bilo više nego poželjno da zakoni štite ljudski život od njegovog začeća, kada on počinje (što je i znanstveno dokazano), do prirodne smrti. Mi svakako nastavljamo i dalje, svakodnevno, pomagati majkama i očevima kako se ne bi našli u takvoj situaciji i kako ne bi učinili tu ogromnu grešku i prolazili kroz bol koju donosi pobačaj.

Leaković: Pobačaj na zahtjev legalan je i mora biti pod jednakim uvjetima dostupan svim ženama u javnim bolnicama, što sada nije slučaj, zbog loše reguliranog prava na priziv savjesti zdravstvenog osoblja. Ne smije se dogoditi da u javnoj bolnici nema osoblja koje izvodi ovu zdravstvenu uslugu pa su žene prisiljene odlaziti u susjedne države. Pobačaj mora biti siguran i besplatan. Zalažem se da troškove prekida trudnoće na zahtjev snosi javni zdravstveni fond. Obrazovanje i informiranje o reproduktivnim i seksualnim pravima žena iznimno je bitno, kako u obrazovnom sustavu, tako i općenito. U školama se seksualni, zdravstveni odgoj i obrazovanje moraju temeljiti na znanstvenim činjenicama, a ne na vjerskoj dogmi. Općenito, dogmatskoj interpretaciji uloge žene u društvu i naših reproduktivnih prava nije mjesto u obrazovnom sustavu. Prekid trudnoće na zahtjev, bez potrebe za ikakvim obrazloženjem, do 10. tjedna trudnoće smatram minimumom i u to se ne smije dirati. Zdravlje žene i njezin osobni i tjelesni integritet za mene su na prvom mjestu. 

Posjeti Express