Bolnica od 54 milijuna dolara nema niti jednog pacijenta
Bolnica Mercy u St. Louisu želi bolje brinuti o svojim pacijentima i to tako da osiguraju da oni uopće ne dolaze u bolnicu. Umjesto toga, 330 radnika u Mercy Virtualnom centru za njegu s pacijentima komunicira preko osjetljivih kamera, a njihove vitalne znakove prate raznim uređajima koji se mogu spojiti i na iPad.
Cilj ovog projekta je izbjeći troškove i strku s obje strane tako što će pacijentima pružiti njegu kad i gdje je trebaju i tako spriječiti ponovni dolazak ljudi u bolnice, što u SAD-u godišnje stvara dodatnih 41,3 milijarde dolara troškova. Prema novim saveznim propisima i bolnice su djelomične odgovorne za smanjenje troškova, pa se okreću novim tehnologijama kojima mogu zadržati pacijente van hitnih službi.
Mercy kaže da je njihov virtualni centar, koji su otvorili u listopadu prošle godine, prvi takve vrste. Radi se o bolnici bez kreveta, vrijednoj 54 milijuna dolara. Na četiri kata ove zgrade nema pacijenata, već su ovdje brojni radnici koji koriste programe za telemedicinu kojima mogu stalno brinuti o pacijentima.
U svom pilot programu fokusirani su na brigu o pacijentima koji ostaju kod kuće, a u startu su uključili 250 pacijenata s kroničnim bolestima. Među njima je i Leroy Strubberg (80) koji ima srčanih problema i oporavlja se nakon tri manja infarkta.
"Kad sam bio dječak, ako si bio bolestan liječnik bi došao tebi doma", ispričao je za CNN. Danas Leroy živi više od sat vremena od bolnice i njega su uključili u program daljinske njege. To mu omogućuje da dvaput tjedno razgovara s osobljem bolnice. Njih nazivaju 'navigatorima' i oni tijekom svakog poziva Strubberga ispituju pitanja kakva bi ga pitali i da je osobno došao u bolnicu. Navigatori i pomažu njegovoj supruzi Ruth Ann kako bi mu izmjerila tlak tlakomjerom koji je spojen na iPad.
Leroy je ispričao da je zahvaljujući ovom programu u proteklih nekoliko mjeseci dva puta izbjegao odlazak u bolnicu zbog svojih tegoba. Jednom je mislio da ima problema sa srcem, no njegov navigator ga je pregledao i dijagnosticirao da nije imao infarkt već da je trebao novi lijek. Nedavno je i pao te je natukao rebra. On i supruga su mislili da je možda nešto slomio, no nazvali su prvo Virtualni centar i navigator je od njega tražio da napravi nekoliko pokreta kako bi utvrdili da ništa nije slomio te su mu dali upute o skrbi kod kuće.
Milner je za CNN ispričao kako ovakav način njege traži i da se razmišlja izvan klasičnih okvira, ali dodaje i da nisu svi spremni na takvu promjenu. Prisjetio se slučaja 99-godišnje žene kojoj je tehnologija bila previše i na kraju je iPad završio u ladici, a s njom sada razgovaraju preko telefona dok član obitelji prati njeno stanje i javlja ih bolnici. U svakom dijelu ovog procesa ima prepreka, pa s nekim pacijentima moraju biti strpljiviji dok shvate kako uopće uključiti iPad. To nepoznavanje tehnologije može biti velika prepreka, kaže Gavin helton, ravnatelj centra.
"Mnogi od njih nisu nikad držali tablet i to im može biti strašnije od činjenice da im na operaciji rastvaraju prsa", rekao je. Još jedan problem ovakve njege je i izgradnja povjerenja prema ljudima koje nikad nisi vidio.
Ovakvi sustavi imaju i kritičare koji ne misle da je tome mjesto u zdravstvu, a zabrinuti su i zbog mogućnosti da pacijenti imaju različite navigatore svaki put ili da bi njihovi liječnici opće prakse mogli biti isključeni iz donošenja važnih odluka. Mercy navodi da s njima surađuju i da se trude da isti pacijenti što ćešće budu kod istih navigatora.