Skoro identična situacija dogodila se i prošle godine u ovo isto vrijeme. Sjeverna Amerika bila je na udaru ciklonske bombe, duboko zamrznuta i zatrpana snijegom preko svih klimatskih prosjeka, a u Australiji se uslijed zaprepašćujućih vrućina topio asfalt, požari su proždirali šumska prostranstva. Prognoze s portala yr.no, norveške radiotelevizije NRK i Norveškog meteorološkog instituta kažu da će Chicago u četvrtak prijepodne zbog polarnog vrtloga iznad većeg dijela SAD-a pretrpjeti -34°C.

A prije samo nekoliko dana Express je pisao o vrućinama u Australiji od skoro 50°C na mjernim postajama i fenomenu da su uslijed suše i vreline po rijekama masovno umirale čak i 100 godina stare ribe. Još u bliskoj prošlosti, prije desetak godina, zvučalo bi kao anegdota iz ZF-a da australski sindikalisti traže donošenje zakona po kojem se obustavlja rad u slučaju dostizanja temperatura od 46°C, što se događa upravo ovih dana.

Ovih dana na Aljasci se otkazuju utrke sa zaprekama pasa zbog – kiše, u Kaliforniji je tvrtka "Pacific Gas and Electric" morala proglasiti bankrot zbog desetaka milijardi zahtjeva za odštete od požara biblijskih razmjera tijekom ekstremno sušnog i vrućeg ljeta 2018., ali i od ranije. Nije pritom riječ samo o tisućama izgorjelih domova, nego i o desecima poginulih ljudi.

U srpnju je u alžirskom gradu Ouargla izmjereno 51°C, u Nawabshahu u Pakistanu 30. travnja, znači u proljeće, izmjereno je 50°C, Oslo je u lipnju imao 16 dana za redom s temperaturama od 30°C i više, u Japanu je u mjesec dana proljeća od vala vrućine pomrlo najmanje 86 ljudi, šumski požari proždirali su sjever Švedske gdje je u mjestu Kvikkjokk izmjereno 32,5°C... Kvikkjokk se, inače, nalazi unutar polarnog kruga.

"Ove pojave ne iznenađuju me previše jer i prije je bilo ekstremnih događaja, ali izgleda da oni postaju sve češći i intenzivniji. Nažalost, statistički trend ne izgleda jako optimistično", komentirao je prije točno jedne godine hrvatski klimatolog Branko Grisogono tadašnje klimatske ekstreme diljem svijeta, vrlo nalik ovima danas.

Klimatske promjene "Od vrućine umiru nam u rijeci 100 godina stare ribe!"

Grisogono je tih dana bio vrlo tražen za komentiranje klimatskih promjena, jer je usred zime Hrvatska imala proljetne meteorološke prilike. Što se tiče Hrvatske, u našoj zemlji više nije potrebno da nam se dogodi, primjerice, 2. kolovoza 2017. i 42,3°C u Kaštel Štafiliću, što je bilo tog dana najviše u Europi, ili 41,5°C u Kninu na "dan domovinske pregrijanosti", kako su se neki tada gorko zafrkavali, ili 259 litara kiše u Dubrovniku u samo nekoliko sati 2. listopada 2018.

Klimatske promjene u Hrvatskoj se osjećaju već neko vrijeme i ostavljaju sve gori trag i na prirodi i na ljudima i na nacionalnoj ekonomiji. Prije točno dvije godine Europska agencija za okoliš (EEA) objavila je rezultate studije o ekonomskim štetama po Europi uslijed klimatskih ekstrema od 1980. do 2013. Hrvatska, prema računici ovog tijela EU-a, izgubila je u tom razdoblju milijarde dolara.

Express je tim povodom pisao da je naša zemlja uslijed prirodnih katastrofa tijekom te 33 godine bila druga najgore pogođena u Europi u odnosu na njen BDP; gubila je godišnje čak 0,2 posto BDP-a, a od 2013. naovamo stvari se sve brže kreću prema sve češćim ekstremima i sve gorim štetama uslijed suša, vrućina, hladnoća i leda, misli se pritom na doba godine kad se to po klimatološkim prosjecima ne očekuje.

Ekstremi u Hrvatskoj pritom se ne događaju samo onda kad stanovnici nenadano moraju "disati na škrge" od vrućine ili se smrzavati u, primjerice, proljeće, nego i onda kada se čini da svijet ne može biti ljepši. Početkom lipnja 2018. naveliko se pisalo o tome da je sezona kupanja počela puno ranije nego inače, da su prosječne temperature mora bile čak 3°C više od prosječnih.

Nova klimatska "normalnost", usto s ekstremima, na Jadranu znači da ugibaju organizmi poput spužvi, školjaka i koralja, da nam prognoziraju bijeg autohtonih ribljih vrsta i do 1000 kilometara sjevernije. To što je 2018. godina diljem svijeta ispala 4. najtoplija otkako je meteoroloških mjerenja, prije 20 ili 30 godina bila bi senzacija u medijima.

No, u dobu u kojem je postalo uobičajeno da je skoro svaka nova godina ujedno i nova najtoplija na planetu Zemlji, ovo je, iako zastrašujuća, bila vijest koja se baš i nije posebno "primila". Ali ako se malo bolje pogleda, najtoplijih pet godina otkako čovječanstvo prati temperature na planetu, bilo je posljednjih pet godina, od 2014. do 2018. Prema tim mjerenjima, svijet je danas pregrijan u odnosu na prosjeke između 0,74°C i čak 0,94°C viška.

Nespremni za sutra Klimatski izvještaj: Slavonija i Baranja postat će pustinje

Prisjetimo se da su podaci UN-ovog IPCC-a izneseni na Pariškoj klimatskih konferenciji otkrili da je okvirna granica između teških udaraca po čovječanstvo i uopće život na planetu zagrijavanje od 1,5°C. Također prije točno jedne godine Express je pisao da razlika između globalnog zagrijavanja od 1,5°C i 2°C za Hrvatsku znači razliku između toga hoće li koliko toliko opstati ili će "zemlja bogata vodom" postati polupustinja, mjestimice i pustinja.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Što se tiče aktualnog nastavljanja industrijskog zagađenja atmosfere s CO2, svijet je danas na putu da se do 2100. zagrije za dodatnih 4°C. Hrvatska u pogledu klimatskih promjena dosljedno trpi sve ono što se događa svijetu. 2017. godine, odnosno planetarno najtoplije u povijesti mjerenja, gradovi po Hrvatskoj u kolovozu su zabilježili čak 13 službenih temperaturnih rekorda svih vremena. Pritom u taj pregled nisu ulazili ekstremi poput 42,3°C u Kaštel Štafiliću.

Već poduži niz godina klimatolozi, pa i vojni, politički i društveni analitičari upozoravaju da u sve gore klimatski ekstremnom svijetu čovječanstvu slijede ratovi za resurse, glad, stotine milijuni izbjeglica, možda i više, bolesti... A kako to da se u doba globalnog zatopljenja klimatske promjene očituju i kroz valove ekstremnih hladnoća, objasnio je Grisogono također prošle godine.

"Prosjeci nam sve manje i manje znače jer u toplom sustavu, a Zemlja postaje sve topliji sustav, imamo veću vjerojatnost za ekstremne događaje, i to tople i hladne. Dakle, više je ekstrema, mijenja se klima po svim mogućim skalama", kazao je.

Tih dana je govorio da ćemo, kako bismo pratili klimu, upravo zbog ekstrema, morati je drugačije pratiti nego danas. To se može objasniti i na primjeru Hrvatske. Da je Hrvatska u ljeto 2018. bila ekstremno topla vidi se po podacima DHMZ-a, Zagreb je od prosjeka odstupao 3,2°C, Knin najmanje, "samo" 1,5°C. Ali ako se promatra samo kolovoz, Zagreb je bio čak 4,4°C topliji od prosjeka, a Knin s druge strane ljestvice već 2,0°C.

Jesen je statistički ispala skoro pa podnošljivo, većim dijelom teritorija RH pod oznakom "vrlo toplo", oko Daruvara čak i samo "toplo", a gradovi Zagreb, Rijeka, Zadar, Bjelovar s okolicama, te južna Dalmacija "ekstremno toplo". Problem je u tome što se u toj statistici skriva niz ekstremnih situacija. Primjerice, onih nenormalnih 259 litara kiše u Dubrovniku u samo nekoliko sati 2. listopada.

Pola stupnja Zatopljenje od 1,5 °C mnogim Hrvatima je život ili smrt

Zatim ekstremno toplo vrijeme krajem jeseni kada se u Hrvatskoj danima moglo šetati preko dana u kratkim rukavima na 20-ak stupnjeva, iako su u to doba uobičajene temperature na kontinentu oko 5°C. Prošle godine vidjelo se i kako funkcioniraju i ekstremno vrući i ekstremno hladni incidenti u jednoj godini. Na mjernoj postaji Zagreb-Grič srednje dnevne temperature su krajem veljače pale na -8°C, dok su povijesni prosjeci za to doba godine oko 3°C.

U drugoj polovici ožujka unatoč povijesnim prosjecima od oko 8 stupnjeva, došlo je do prodora hladnoće od 0°C. U lipnju, srpnju i kolovozu su, međutim, temperaturni dnevni srednjaci išli skoro do 30°C, što je u nekim trenucima značilo do čak 15°C veće prosječne vrućine od uobičajenih. Dnevni srednjaci krajem listopada bili su do 20°C, na prijelazu iz studenog u prosinac čak 12°C. A slično se događa iz godine u godinu.

Ekstrema je bilo uvijek, ali je u 21. stoljeću problem s njima što su sve češći, bilo da je riječ o hladnoći, vrućini, suši, poplavama, razornim uraganima ili medicaneima.

"Govorimo o tome da uz globalno zatopljenje, a tu mislimo na prosjek za cijelu Zemlju imate pojave vrlo visokih temperatura, ali i vrlo niskih temperatura", komentirao je prošle godine Mirko Orlić s PMF-a u Zagrebu.

Istodobno, kada se dogodi prodor polarnog zraka tamo gdje mu po prosjecima nije mjesto, dok istodobno Arktik trpi previsoke temperature, neki od ljudi koji jako utječu na to hoće li čovječanstvo ići u jednom ili drugom smjeru klimatskih promjena, izlaze s nevjerojatnim izjavama.

"Na prekrasnom Srednjem Zapadu, osjećaj hladnoće uslijed vjetra dostiže -60°C, najhladnije što je ikada izmjereno. Narednih dana očekuje se još i hladnije vrijeme. Ljudi ne mogu izdržati napolju niti nekoliko minuta. Što se do vraga dogodilo s globalnim zatopljenjem? Molim te, dođi nam nazad što prije, mi te trebamo!", objavio je u utorak na Twitteru Donald Trump, predsjednik SAD-a.

A još prije cijelog jednog desetljeća ovakve provale u javnosti kod znanstvenika su izazivale reakciju da nisu znali bi li se smijali ili plakali. Jedna od najglupljih izjava što ih je 2009. na HTV-u čuo Zvonimir Katušin iz Državnog hidrometeorološkog zavoda bila je likovanje izvjesnog voditelja dnevnika nad "dokazom o nepostojanju globalnog zatopljenja".

Zagrijava se i Jadran Oceani će se izliti u Trogir, Šibenik, Dioklecijanovu...

"Bilo mi je neopisivo smiješno. Nakon što je prognostičar kazao da će biti -15°C, voditelj se nasmijao u stilu: 'Aha, gdje je sada globalno zatopljenje!?' Gluplju izjavu nije mogao dati. Ni u medijima mnogi ne razumiju o čemu je riječ, no načina da se ljudima objasni 'najveći izazov današnjice' ipak ima", prenio je tada Večernji list riječi Katušina, tadašnjeg predstavnika Hrvatske u Međunarodnom panelu za klimatske promjene.

No, danas odavno više nije smiješno, posebno ne kada, u dobi kad su razine CO2 tolike kakve nisu bile unazad skoro milijun godina, iste stvari iznosi netko poput Trumpa.