Tako paklene temperature Port Augusta još nikada nije iskusila. Dnevni maksimum u hladu ovog vikenda dosegnuo je 48,9°C, čak 0,7 stupnjeva više nego prethodnog rekorda svih vremena. Svake godine valovi vrućine u Australiji donose sve užasnije vijesti o posljedicama klimatskih promjena u toj zemlji, o sve brutalnijim vrućinama.
Najnovije potresno svjedočanstvo raspada prirode u svijetu u kojem živimo video je iz Australije, iz okolice gradića Meindee na samom zapadu australske države Novi Južni Wales, na kojoj Dick Arnold i Rob McBride, u rukama drže mrtve ribe vrste Maccullochella peelii. Riječ je o kritično ugroženom "bakalaru iz Murraya", o ribi koja može doživjeti desetljeća, a ova dva primjerka što su ih pronašli Dick i Rob bila su stara, procjenjuje se, do cijelog jednog stoljeća.
Ribe koje su preživjele 100 godina suša, poplava, nevremena, koječega drugog, nisu preživjele val vrućine početkom ljeta 2019. Na videu se dvojicu užasnutih Australaca može čuti da za pomor ribe okrivljuju vladu. Riječ je o tome da su tamošnje vlasti posljednjih desetak godina dopustile da u riječnom sustavu Murray-Darling poljoprivrednici mogu više nego prije crpiti vodu.
A vode je sve manje, suše su sve gore i sada, kada su temperature po Australiji krenule prema granici od 50°C, WaterNSW objavio je na službenim stranicama da su pojedina jezera u kombinaciji vrućina, suše i prekomjernog crpljenja vode, spale na samo 2,5 posto vode. Došlo je do bujanja modrozelenih algi, u jednom trenutku temperatura je naglo pala u dnevnim fluktuacijama, što je normalno ako je najveća dnevna bila bilo skoro 50°C, alge su masovno pougibale.
A kako su se naglo stale i raspadati, u ono malo vode nestalo je kisika i posljednjih dana ribe po rijekama tog dijela Australije masovno ugibaju. Lako za 1800 šarana što ih je osobno na jezeru Hume prošlog tjedna osobno prebrojao ministar industrije Novog Južnog Walesa Niall Blair. Šaran je ionako invazivna vrsta u Australiji, nakon katastrofalnog plana o njegovom uzgoju u ribnjacima.
Šarani naravno da su pobjegli, o čemu smo pisali 2016. godine, opisujući planove da ga se suzbije laboratorijski prilagođenim virusom herpesa. Problem je to što je u samo nekoliko dana uslijed vrućina, suše i niskih vodostaja u sustavu Murray-Darling pougibalo, prema nekim procjenama, i dva milijuna riba.
"Vidjeli smo to i u drugim dijelovima Novog Južnog Walesa. Nažalost, takve se stvari događaju u vrijeme suša", rekao je lokalni ministar Blair, kojega optužuju da je hladno izbjegao okupljene lokalce.
U Australiji ovakav stav prema prirodnim katastrofama ne čudi. Riječ je o zemlji koja s jedne strane trpi užasne posljedice klimatskih promjena. Temperature su na tom kontinentu-državi do danas narasle u prosjeku za 1°C i više. U požarima godišnje biva opustošeno pola milijuna kilometara četvornih. U požaru u državi Victoria, koji je od veljače do ožujka 2009. poharao 4500 kilometara četvornih, poginulo je 173 ljudi.
Samo prošle godine u dva navrata, prvo u travnju, potom i u kolovozu, Sydney se gušio od dima šumskih požara koji su ugrozili dijelove nekih gradskih udaljenijih predgrađa. Za očekivati je da bi takva zemlja prednjačila u provedbi klimatskih ciljeva, prelasku na obnovljive izvore energije, konačno, u Australiji ne manjka niti sunca niti vjetra. I doista, ta zemlja bila je prva koja je osnovala agenciju za klimatske promjene, još 1998., iste godine kad je potpisala Protokol iz Kyota. Samo, tada je na scenu stupio biznis...
Sve do 2007. godine Australija nije ratificirala običan Protokol iz Kyota. Kritičari su to objašnjavali činjenicom da je ta zemlja jedan od najvećih izvoznika ugljena na svijetu, 2016. s izvozom od 389 milijuna tona bila je čak i najveći izvoznik, a svakako je četvrti najveći proizvođač ugljena. O kakvom je biznisu riječ govore brojke za pojedine godine i pojedine namjene; izvoz ugljena donio je Australiji 2011. 48 milijardi dolara, uz još 15,6 milijardi dolara, obje brojke su u američkim dolarima, za izvoz ugljena za termoelektrane.
Uz to, Australiju u posljednjih nekoliko saziva vlade vode redom ekonomski liberalni političari. Tako su samo naivci mogli misliti da će se nešto promijeniti kada je Tony Abbott, od 2013. do 2015., rekao da ne bi pristao voditi vladu koja se neće baviti klimatskim promjenama. Samo koju godinu ranije isti je čovjek govorio da ne vjeruje u znanstvene dokaze o krivnji čovjeka za klimatske promjene.
Za mandata njegovog nasljednika Malcolma Turnbulla, ispostavilo se da je Australija, kroz Infrastrukturni fond Sjeverne Australije, 2017. godine čak jednu milijardu dolara naprosto upucala u mega-rudnik Carmichael. Te iste godine, kada je Donald Trump divljao s prijetnjama da će SAD povući iz Pariškog klimatskog sporazuma, Turnbull je išao u posjet predsjedniku. Posjet je bio srdačan i nije bilo nikakvog spominjanja Pariškog klimatskog sporazuma. A danas?
Danas je premijer Australije Scott Morrison koji je u Turnbullovoj vladi bio ministar financija i kojega su mnogi optuživali da je imao prste u onih milijardu dolara rudarskom ugljenom divu kroz infrastrukturni fond. Zanimljivo je da je "zeleni centar" Australije njena država Južna Australija, koja je po BDP-u po stanovniku 2011. bila najslabija od svih australskih federalnih jedinica.
Iste godine, 2017., kada je Greenpeace rastezao Turnbullovu vladu zbog poklanjanja jedne milijarde dolara državnog novca u privatni multimilijarderski biznis s ugljenom i za šurovanje s protuklimatskim Trumpom, Greenpeace je pohvalio Južnu Australiju zbog toga što je cilj od 50 energije iz obnovljivih izvora dosegnula osam godina prije zacrtanog plana. Najveća solarna elektrana u toj zemlji nalazi se danas upravo u Port Augusti koja se pržila ovog vikenda na 48,9°C.
U međuvremenu, od 2011. do danas, tijekom te eksplozije obnovljive energije u Južnoj Australiji, ona je u BDP-u po stanovniku debelo pretekla Tasmaniju i sada juriša sustići Queensland. Po gospodarskom rastu ispred nje su samo mali teritorij oko Canberre kao glavnog grada, što niti ne čudi, te Sjeverni Teritorij.
No, Južna Australija ima taj problem što se nalazi na kontinentu koji već danas kao malo koji dio svijeta propada od klimatskih promjena, što je dijelom nacije čije političko vodstvo i dalje forsira ugljen kao izvor zarade, što je nevjerojatno za tako bogatu zemlju, sve unatoč tome što ugrožene vrste ribe, i to po 100 godina stari primjerci, ugibaju, praktično skuhani u ono malo vode po rijekama i jezerima.
