Vampiri su inače dio slavenske mitologije, ali si ne mogu pomoći niti mještani Lugnana u Italiji niti arheolozi. Mještani mali grob star 1500 godina na mjestu ostataka rimske vile nazivaju "vampirom iz Lugnana", dok oni drugi ovakva arheološka nalazišta nazivaju "vampirskim pogrebima". Riječ je o tijelu 10-godišnjeg djeteta, nepoznatog spola, kojem je, očito u trenutku pogreba, u usta stavljen kamen vapnenac veličine jajeta.

Stručnjaci smatraju, navodi Washington Post, pozivajući se na Sveučilište u Arizoni, da je dijete u antičko doba umrlo u nekakvoj epidemiji malarije u tom kraju stotinjak kilometara sjeverno od Rima.

Razlog zašto smatraju da su ljudi koji su dijete sahranili namjerno s razjapljenjim ustima koliko su god mogli i stavili mu kamen, jest to što su na površini kamena uočili male udubine od pritiska zuba, što je bila vrlo česta praksa u antičko doba kako bi oni koji su preživjeli epidemiju "bili sigurni" da preminuli neće ustati iz groba i nastaviti širiti bolest. Nalaz je vrlo sličan onom iz Venecije, grobu iz 16. stoljeća u kojem su arheolozi 2009. pronašli tijelo odrasle žene s ciglom umetnutom u usta.

Antički superstar Najbogatiji sportaš u povijesti bio je vozač dvokolice

Očito je riječ o praznovjernom običaju koji se uspio očuvati još iz antičkog Rima preko Srednjeg vijeka sve do renesanse i, nikakvo čudo, taj pronalazak nazvan je "vampirom iz Venecije". I dok grob djeteta upravo pronađen u široj okolici Rima potječe iz doba pred sam slom Zapadnog Rimskog carstva, pronalazak iz prošle godine iz Northamptonshirea u Engleskoj svjedoči da je riječ o izvorno potpuno antičkom običaju.

Tamo je bila riječ o grobu iz trećeg ili četvrtog stoljeća s ostacima muškarca sahranjenog potrbuške kojemu su savjesni prijatelji, rodbina, tko li već, uklonili jezik i na to mjesto stavili opet kamen.

"To je vrlo neobičan posmrtni tretman koji se u različitim oblicima može zateći u različitim kulturama, posebno u rimskom svijetu, i svjedoči o strahu da bi se umrli mogao ustati iz groba i proširiti bolest među živima", za sveučilišne stranice komentirao je Jordan Wilson, bioarheolog koji je sudjelovao u proučavanju nalazišta u Lugnanu.

Grob pokojnog djeteta arheolozi su pronašli na lokalnom "Groblju djece" kod napuštene rimske vile koja je sredinom 5. stoljeća pretvorena u mjesto za sahrane najmanjih. Tadašnje naselje u tom je trenutku bilo na pola puta iz tipičnog rimskog paganizma u kršćanstvo, a tragovi na tijelu ovog djeteta upućuju na smrt od malarije ili neke druge bolesti koja bi odgovarala ovakvim nalazima.

Arheolozi smatraju da je još uvijek neidentificirana epidemija ubrzala pad Zapadnog Rimskog carstva, ali i to da je upravo epidemija spriječila hunskog vođu Atilu da dovrši svoju invaziju Italije i na taj način već tada da sasvim uništi Zapadno Rimsko carstvo, što je dovršio 476. godine germanski vladar Odoakar.

U svijetu takvih političkih, ekonomskih i društvenih nesigurnosti, kad se činilo da se svijet raspada do besmisla i potpunog kaosa, može se samo pokušati zamisliti užas stanovništva bez obrazovanja koje bi se našlo na udaru epidemije za koju nisu imali pojma o čemu je bila riječ. Samo antičko dječje groblje kao lokalitet poznato je još od 1987. godine.

Tada su tamošnji stručnjaci pozvali profesora iz Arizone Davida Sorena da pregleda nalazište, jer je bio u blizini, na Cipru usred nekih drugih istraživanja, a ovdje u Italiji bila je riječ o mjestu koje je slovilo kao središte čarobnjašva tog dijela antičkog doba.

U ostacima vile on je prepoznao blagovaonicu, odaje za robove, slikarije po zidovima, mozaike i usred svega toga ostatke djece, beba, čak i pobačenih fetusa koje su mještani sahranjivali skupa s kandžama gavrana, brončanim posudama ispunjenima pepelom, zatim sa žrtvovanim psićima i sličnim predmetima. Nalazište je bilo fascinantno. Arheolozi su do danas identificirali ostatke 51 djeteta za koje su utvrdili da su pomrla od malarije.

Tko zna zna Misterij rimskog betona: Kako Arena u Puli još čvrsto stoji

10-godišnje dijete o kojem je sada riječ, pronađeno je sahranjeno tik do trogodišnjeg djeteta. Ovom pak mališanu ruke i noge bili su u trenutku pokopa pritisnuti kamenjem, što jako nalikuje na još jedan način kojim su se mještani htjeli osigurati da se dijete neće ustati kao "nemrtvo". Rimsko carstvo je inače imalo stalna izvorišta određenih bolesti koje su zagađivale hranu i vodu. Malarija je bila direktna posljedica močvarnih područja u neposrednoj blizini ljudskih naselja.