Tvrdnja da je Mjesec suho i pusto mjesto, više ne drži vodu. Doslovno tako napisala je NASA u vijesti o znanstvenom članku objavljenom u Proceedings of National Academy of Sciences u kojem je osmero znanstvenika dokazalo da na Zemljinom prirodnom satelitu postoji voda u obliku leda. Ideje o tome postojale su u znanstvenoj fantastici već desetljećima.

Slutnje o tome su, pak, znanstvenici iznosili godinama, a posljednjih godina, nakon misije satelita LCROSS, takva je mogućnost postala čak i vrlo izvjesna jer je satelit poslan na osmatranje Mjeseca, 9. listopada 2009. uhvatio takvu refleksiju tračaka svjetla iz kratera oko sjevernog i južnog pola koja je ukazivala da tamo najvjerojatnije ima vode.

Naš satelit Mjesec je stariji nego što se mislilo, a znamo i kako je nastao

Devet godina poslije za to je stigla i konačna potvrda. Znanstvenici su analizirali ranije prikupljene podatke iz projekta Moon Mineralogy Mapper, i to tako da su provjeravali refleksiju promatranih područja u infracrvenom spektru. Riječ je o kraterima koji su tako smješteni na Mjesečevoj površini da široka područja na njihovom dnu Sunce baš nikada ne obasjava, zbog čega se tamo temperatura nikada ne penje iznad oko -160°C.

Do sada su izvještaji o mogućoj prisutnosti vode u tim kraterima redovito sadržavali zadršku, jer je u prvom redu postojala mogućnost da ono malo Sunčevog svjetla što se od okolnog područja odbijalo unutar kratera, a potom takvu refleksiju uhvatio LCROSS, potječe zapravo od kakvih minerala savršeno suhih stijena Mjesečevog tla.

Najnovija analiza otklonila je sve takve sumnje, a specifične valne duljine u infracrvenom spektru pokazale su da nije riječ niti o vodi u tekućem obliku, niti o vodenoj pari, nego o pravom ledu, smrznutoj vodi, pomiješanoj s prašinom, odnosno materijalom s Mjesečeve površine. Zasad se zna još i to da uočeni led pokriva oko 3,5 posto površine tih kratera oko polova koji milijardama godina tavore u mračnoj hladovini, sakriveni od Sunca.

Ono što je još uvijek nepoznato u prvom redu je je li riječ o mrazu ili ledu, te je li riječ o ledenom sloju od samo nekoliko milimetara, koliko je registrirano, ili se ledeni pokrov pruža dublje u Mjesečevu koru, možda čak i do velikih dubina, poput vrha ledenog brijega. Otkriće je od spektakularnog značaja na nekoliko načina.

Postojanje vode na Mjesecu znači da bi nekakva buduća ljudska misija s posadom sa Zemlje mogla računati da bi pri građenju stalne baze na raspolaganju imala vodu za piće, čak i proizvodnju kisika, moguće i za razne tehnološke procese drugih vrsta, a u slučaju da je riječ o doista bogatim nalazištima vode, to bi značilo da bi bilo moguće na Mjesecu proizvoditi raketno gorivo ili za povratak ili za daljnje letove, bez potrebe da se sve to dovlači sa Zemlje.

U znanstvenom smislu postojanje ovakvog leda na Mjesecu bilo bi od neprocjenjive koristi u istraživanju povijesti nastanka Sunčevog sustava, bez obzira je li led tamo dospio obrušavanjem meteorita, dijelova kometa ili asteroida, što se također tek treba istražiti.

A danas? Stigli dokazi: Na Mjesecu je netko živio

Kako je Mjesečeva površina nepromijenjena već milijardama godina, led na njegovoj površini, čak i ako je star "samo" stotinama milijuna godina, sadržavao bi mnoštvo jedinstvenih informacija o samom Mjesecu, pa i Sunčevog sustava iz tog dijela povijesti, te se danas po svoj prilici ne može niti dokučiti do kraja što će se iz analiziranja njegovog sastava sve moći doznati.