Od onih rođenih početkom 80-ih pa prema starijim generacijama, praktično svima ponekad se čini kao da su alergije danas puno češće nego što su bile u njihovom djetinjstvu. Oni ih pamte kao ili rijetke ili uopće ne postojeće u doba dok su bili školarci, a njihovoj djeci danas alergije su uobičajena pojava kojom su okružena. Prema Agenciji za standarde hrane (FSA), procjenjuje se da između 5 i 8 posto djece, te od 1 do 2 posto odraslih u Velikoj Britaniji danas pati od alergija, što odaje dojam da su posebno prisutne alergije na hranu.

Je li onda taj dojam točan i što ih uzrokuje? I što je s našim tijelima tako pošlo po krivu da bi nas moglo i ubiti nešto suštinski tako bezopasno kao što su sjemenke sezama? Od 1906., kada se riječ "alergija" počela koristiti, broj pogođenih raste. Astma je vjerojatno uvijek bila prisutna, ali ako se oslonimo na povijesne dokumente, i ona je ranije bila izrazito rijetka. Alergijski rinitis prvi put se spominje u 19. stoljeću.

ČESTI REFLEKS Ovo je razlog zbog kojeg kišemo 3 puta zaredom

Liječnik John Bostock bio je jedan od prvih koji je obradio podatke i, nakon što je obradio podatke iz cijel zemlje, pronašao one koji su patili od toga. Broj je bio smiješno malen u odnosu na danas: 28. Morell Mackenzie, britanski liječnik iz 1880-ih, primijetio je da kako "ljetno kihanje ide ruku pod ruku s kulturnim razvojem, možda bismo mogli zaključiti da što se više uspinjemo na intelektualnoj ljestvici, to je ova pojava sve češća".

Još od svoje pojave, alergije su se uvijek povezivale s onima koji su se udaljili od svojih ruralnih korijena. Studije iz 2007. godine, Vremenski trendovi alergijskih poremećaja u Velikoj Britaniji i 50 godina astme, objašnjavaju da broj onih koji se svakodnevno muče s alergijskim rinitisom, ekcemom i astmom, stalno raste. Nasuprot tome, kvaliteta zraka bivala je stalno sve bolja, a ne sve gora. Čak i sa sve manje alergena oko nas, naši simptomi kao da se sve više množe.

Prije 90-ih alergija na kikiriki bila je tako rijetka da o tome jedva da postoje ikakvi podaci. U članku iz Journal of Allergy and Clinical Immunology iz 2015. Paul J. Turner primijetio je da je između 1992. i 2012. broj zaprimljenih u bolnicama zbog anafilakse porastao za 615 posto, iako, istodobno se broj smrti od anafilakse nije povećao. Turner i njegovi kolege vjerovali su da je tome mogla pridonijeti "povećana svijest o dijagnozi, što je dovelo do promjene ponašanja pacijenata i liječničkih timova".

Iako je alergija na kikiriki sve prisutnija, broj smrtnih slučajeva nije se povećao. Profesorica Katie Allen iz Murdoch Children' Research Institute iz Melbournea, koja je 10 godina uključena u rad HealthNuts, projekta koji prati alergije kod 5300 australske djece, objašnjava da je bila zatečena prvim rezultatima. Kad su ispitivanja tek počela, očekivali su pronaći oko jednog u 20 alergijski pozitivnih jednogodišnjaka na orašaste plodove, a pronašli su dvostruko toliko.

Allen objašnjava: "Epidemija alergija na hranu uslijedila je nakon epidemije astme i alergijskog rinitisa. Mi to zovemo drugom epidemijom alergijske bolesti." Genetske studije na dobrom su putu otkriti vezu između našeg DNK i alergija. Velika istraživanja, primjerice, 50.000 onih koji pate od ekcema ili 60.000 onih s alergijskim rinitisom, počinju pokazivati da bi između 20 i 40 od naših 20.000 gena moglo biti povezano s alergijom.

Dr. Manuel Ferreira, specijalist za genetiku astme na QIMR Berghofer Medical Research Institute u Brisbaneu u Australiji, objašnjava da su on i njegovi suradnici u novoj studiji, koju tek trebaju objaviti, otkrili da se genetski rizični faktori za alergije na hranu uvelike preklapaju s onima za druge alergijske bolesti poput astme ili rinitisa. Geni igraju ulogu, ali je činjenica da smo sličan DNK nosili tisućama godina bez da smo tako alergijski odgovarali.

Vrijedno ulaganje Muče vas problematične jesenske alergije? Postoji rješenje i za to

Prema tome, ključan je okoliš. Dr. Paul Gray, specijalist za pedijatrijsku imunologiju na Dječjoj bolnici u Sydneyju, objašnjava: "Ukupna genetika populacije tijekom vremena se malo mijenja, znači, epidemije pokreću ne-genetske promjene." I dok simptomi različitih stajna variraju po vrsti i ozbiljnosti, ono što povezuje sve te iritante je da pretjerana reakcija imunološkog sustava dolazi kao posljedica obično bezazlenih uzročnika.

Gray objašnjava da je alergija "slučaj kad imunološko prepoznavanje vodi rasta agresivnog odgovora protiv nečeg stranog, ali neškodljivog, uz štetne posljedice po pogođenoga". Nitko ne zna točno zašto su alergije na hranu danas tako česte, ali stručnjaci smatraju da postoje tri faktora koji na to utječu. Prvi je odgođeno unošenje alergena. Godinama su diljem svijeta specijalisti za alergiju savjetovali da djeca izbjegavaju prehranu s potencijalno alergenim namirnicama.

To ne samo što je bilo neispravno, nego je moglo imati ulogu u razvijanju epidemijskih alergija na hranu čemu svjedočimo danas. Profesor Gideon Lack s King's College London vodeći je istražitelj studije LEAP koja je utvrdila da su djeca koja su izbjegavala kikiriki, u 17 posto slučajeva kasnije razvila alergiju na nj. Značajno je da je od onih koji su kao skroz mali neselektivno jeli i kikiriki, do pete godine života samo 3 posto razvilo alergiju na kikiriki.

Studija je obuhvaćala onu djecu koja su već imala ozbiljan ili ekcem ili alergiju na jaja, što su obje pojave vrlo povezane s alergijom i na kikiriki. Uvođenje potencijalnih alergena u prehranu u isto vrijeme kad bebe prelaze na krutu hranu, čini se kao dobra ideja. Dr. Gray objašnjava: "Većina roditelja počinju shvaćati da je rano uvođenje hrane vitalno, ali mnogi se ne osjećaju dovoljno hrabrima to učiniti kod kuće, a u bolnicama takve službe ne postoje. To treba ispraviti."

Drugi faktor koji pridonosi je uvođenje ljudskog mikrobioma i mikroorganizama koji su "naši stari prijatelji". Tijelo uči o svom okolišu nakon rađanja tako što dolazi u doticaj s širokim rasponom raznih supstanci, od bakterija na koje nailazimo tijekom poroda do majčinog mlijeka kojim nas hrane. Nakon toga sva je prilika da ćemo biti izloženi mnoštvu bakterija iz zraka, tla i naše hrane. Sve to pomaže da naše tijelo, posebno naša crijeva, naseljavaju mikrobiotici.

Koliki je njihov utjecaj pokazuje sljedeći podatak: ljudsko tijelo sastoji se od između 27 i 37 bilijuna stanica, ali mi u sebi nosimo čak 100 bilijuna tih organizama. Mi smo nevjerojatno kompleksni ekosustavi. Hipoteza o "starim prijateljima" ili higijeni koji su iz modernog života kompromitirali naš mikrobiom kaže da je naš imunološki sustav posljedično počeo pogrešno kategorizirati neškodljive supstance kao prijetnju.

Protiv alergije Ambrozija: Ova će hrana umanjiti simptome

Nedavna sistematska analiza poziva, međutim, na oprez takvih hipoteza, smatrajući ih previše općenitima za bolesti poput astme i načine na koji je ona prisutna u različitim dijelovima svijeta. Kako bilo, neravnoteža u ekologiji naših crijeva snažno je povezana s alergijama. Kod odraslih ekologija u crijevima dobro je razvijena, ali joj još uvijek možemo pomoći.

Profesor Graham Rook, imunolog s University College London, iz Centra za kliničku mikrobiologiju, objašnjava da je ključna stvar u kontaktu sa zelenilom i prirodnim okruženjem, te izbjegavanje antibiotika i tvari koje ograničavaju prijenos majčinog mikrobiota na bebu. Trebamo i raznoliku prehranu s mnogo različitog voća i povrća, jer time održavamo raznolikost mikrobiota". Tome pridonose probiotici. Činjenica je da ljudi koji pate od ozbiljnih alergija u pravilu imaju manju raznolikosti i brojnost flore u crijevima.

To upućuje da bi budućnost tretiranja alergija mogla ići u smjeru probiotskih intervencija. Znanstvenici rade na razvoju personaliziranih probiotskih terapija, ali su još puno godina udaljeno od sigurnih i učinkovitih tretmana. Zaprepašćujuća istraživanja uspoređuju genetički homogene skupine koje imaju sasvim različite životne stilove, kao urbanizirane Fince i ruralne Ruse na Kareliji, da bi na kraju jedni od drugih imali sasvim drugačiju pojavnost alergija.

To onda upućuje da i udaljenost i manjak izloženosti prirodnih utjecaja dovodi do epidemije alergija u modernom životu. Konačno, treći pokretač alergija na hranu, također povezan s urbanim životom, pokazuje čudnovatu približnu geografsku rasprostranjenost s alergijama na hranu. Znanstvenici su primijetili da učestalost alergija na hranu često odgovara geografskoj izloženosti sunčevom svjetlu.

Profesor Carlos Camargo iz SAD-a i profesorica Katie Allen s kolegama iz Australije istražili su utjecaj izloženost suncu i manjak vitamina D i utvrdili da manjak tih utjecaja kod djece može dovesti do triput većeg rizika od razvoja alergije na jaja i zaprepašćujućih 11 puta veće učestalosti alergije na kikiriki. Urbani život dovodi do manje izloženosti prirodnim utjecajima, više vremena provodimo unutar zgrada, što dovodi do manjka vitamina D.

Posebno u Velikoj Britaniji roditeljima se savjetuje da djeci otkrivene dijelove tijela prekrivaju kremama protiv sunca čak i za oblačnih dana. Kako se okupljamo u sve većem broju, istiskujemo zelene površine i prirodne utjecaje, što znači da si uskraćujemo bezbrojne prilike da nam imunološki sustav spozna svijet oko sebe, da dođe do ključnog utjecaja sunčevog svjetla. I iako su u razvoj alergija uključeni mnogi faktori, razina urbanizacije čini se da je jedan od najsnažnijih faktora za alergije, kao što je to bilo tijekom povijesti, tako i danas.

Istraživački članak u cijelosti je preuzet s Guardiana.