Zapravo nije jednostavno uopće povjerovati da negdje na svijetu postoji spomenik, urbano naselje koje povezuje moderna vremena, srednji vijek, antiku, pa sve do prethistorije, od mlađeg kamenog doba. Već godinama stručna javnost je zgrožena planiranim uništenjem drevnog grada Hasankeyfa u Turskoj, a pomalo i šira javnost, otkako su turske vlasti počele rušiti dijelove apsolutno jedinstvenog drevnog naselja zbog gradnje 135 metara visoke brane Ilsu na rijeci Tigris 80 kilometara nizvodno.

Gradnja je počela 2006. godine, dovršenje brane planirano je za ovu godinu, a da se državne vlasti Recepa Tayyipa Erdogana ne šale, da doista namjeravaju uništiti takav lokalitet, pokazuje to da su već počele rušiti pojedine špilje koje su prije tisućljeća i tisućljeća ljudi tamo izbušili u stijeni kako bi tamo živjeli. Iz "sigurnosnih razloga" namjeravaju još 210 njih ispuniti betonom, kako se stijene ne bi obrušavale u buduće akumulacijsko jezera.

Izvan kontrole Erdogan: "Otkinut ću glave svim izdajnicima!"

Konačno, na tom mjestu površina jezera trebala bi biti 60 metara iznad današnje srednje razine Tigrisa, što će značiti da će biti poplavljeno 80 posto lokaliteta Hasankeyf kao i okolnih naselja, uključujući i 300 povijesnih nalazišta koja još nisu istražena. Što se ljudi tiče, oko 80.000 stanovnika izgubit će svoje domove i polja. Stručnjak za okoliš Ercan Ayboga iz Inicijative sačuvajmo Hasankeyf živim upozorava da će većina njih biti gurnuta u siromaštvo jer neće moći vraćati kredite i dugove u koje su ušli za gradnju svojih domova.

Na tom području je stanovništvo inače uglavnom čine Kurdi s tek nešto Asiraca. Do 80-ih tradicionalne špilje uz rijeku naseljavali su Asirci i Arapi kršćani, no oni su tada iselili uglavnom u Njemačku, Francusku i Švicarsku zbog rata turske vlade protiv kurdskog PKK. Branu su izvorno financijski bile spremne podupirati Njemačka, Austrija i Švicarska. No, vidjevši s kakvim posljedicama Erdoganove vlasti računaju kao sasvim normalne, sve tri zemlje povukle su svoju financijsku potporu u lipnju 2009.

Još i prije toga, projekt su osudili i iz njega se povukli i Velika Britanija i niz europskih privatnih megatvrtki. Slučaj je dospio i na Europski sud za ljudska prava i još uvijek je u tijeku. Unatoč tome, Ankara je prikupila domaćih 1,1 milijardu eura, tvrdeći da im je projekt neophodan zbog električne energije i navodnjavanja. Konačni udarac cinizma je što je predviđeni uporabni vijek brane manje od 100 godina.

U međuvremenu je izbio i rat u Siriji, te se počelo nazirati da Erdogan planira koristiti sustav brana po Eufratu i sad po Tigrisu kako bi kontrolirao opskrbu vodom u Iraku i Siriji, odnosno kao sredstvo političkog pritiska. Toon Bijnens iz Save the Tigris i irački aktivisti upozoravaju da će ova brana smanjiti protok Tigrisa prema Iraku za 40 posto, da će se kvaliteta vode pogoršati, da će postati slanija, a posljedično i nepodobna i za piće i za navodnjavanje u Iraku.

I dok Ankara s Erdoganom na predsjedničkoj poziciji s krajnje proširenim ovlastima tvrde da će strogo paziti da nizvodno bude dovoljno vode, činjenica je da Turska dandanas nije ratificirala UN-ovu Konvencija o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera. Sve to na mjestu, kako je pisao čak i National Geographic, krajnje osuđujući Erdoganove planove, na kojem kao nigdje na svijetu slojevi ljudske povijesti nisu tako gusto poslagani jedni na druge.

REFERENDUM Danas Erdogan postaje prvi diktator u NATO savezu?

Od mlađeg kamenog doba, kroz brončano doba, Hurijsko kraljevstvo, kroz razdoblja u kojima su nastajali akadski i sjeverni semitski tekstovi pronađeni u Hasankeyfu, potom Asirsko carstvo, Rimsko i Bizantsko carstvo, pa razdoblja ranog islama, niz dinastija koje su tamo obitavale do doba seldžučkih Turaka i potom kroz skoro tisuću godina turske povijesti sve do danas.