Znanstveni časopis Oecologia objavio je studiju i popratne članke u kojima detaljno objašnjava vrlo zanimljiv obrambeni mehanizam biljaka kada ih se suoči sa opasnošću. 

Vegetacija nema mogućnost bijega pa su tijekom evolucije razvili druge strategije kako ne bi bili pojedeni. Neki, piše Scientific American, zgrče i savinu svoje listove, drugi počnu izlučivati kemikalije kako bi bili lošeg okusa i kako ih životinje, čiju su slinu registrirali, ne bi pojele. Istraživanja su sada pokazala da flora može detektirati biljojede puno prije no što oni krenu u napad, što biljkama ostavlja vremena da slijede taktiku koja glasi "napad je najbolja obrana", posebno u slučaju nametnika.

Kada je ekolog John Orrock sa sveučilišta u Wisconsinu na tlo, relativno blizu biljaka, razmazao sluz običnih puževa, obližnje su rajčice odmah to registrirale i počele pojačano izlučivati određene enzime koje te puževe - odbijaju.

"Niti jedna biljka nije pojedena. Mi smo im dali maleni znak da će uslijediti napad, i to je bilo posve dovoljno da pokrene velike promjene u njihovoj kemiji", kaže Orrock.

Na početku je tim mislio kako ta vrsta obrane djeluje samo protiv puževa, no enzimi koje su rajčice izlučile nakon što su "osjetile" sluz u blizini odbija i gusjenice koje se također vole častiti biljem. No, niti one nisu imale apetita,

"Ova vrsta obrane je najbolje što većina biljaka može napraviti, to je ekvivalent kemijskog napada", kaže Orrock.

Saznanje da samo približavanje sluzavog puža može kod biljaka pokrenuti kemijsku reakciju zaintrigiralo je Richarda Karbana, biologa koji se bavi komunikacijom biljaka i koji nije bio član istraživačkog tima.

"Jako je zanimljivo da ove biljke reagiraju prije no što su oštećene i da njihovi postupci ozbiljno pridonose šansama da prođu neozljeđeni. Pitanje za milijun dolara je, naravno, kako rajčice detektiraju kemikalije u sluzi koja ih nikada nije dotaknula. To su mehanizmi koje još moramo razjasniti", slažu se Orrock i Karban.