Išlo je to ovako; s pramca velikog japanskog kitolovca jedan od članova posade iz topa je ispucao veliki, teški harpun ravno u leđa kita 20-ak metara od sebe u moru. I čim se harpun zabio duboko u tijelo životinje, eksplodirao mu je eksplozivni vrh, razarajući kitovo tkivo, šiknule su litre vruće krvi. Odmah su dotrčala trojica tehničara sa šljemovima kako bi pomogli u ubijanju ogromne životinje koja se u tim trenucima već u agoniji počela boriti za život.

Kit se upinjao pobjeći, ali nije mogao jer ga je zadržavao harpun zariven duboko u leđa i privezan debelim užetom za brod. Krv je prskala u ocean, na pramac velikog kitolovca sada se smjestio onaj isti tip što je kita pogodio harpunom iz topa, ovaj put s puškom velikog kalibra, onakvom kakva se koristi za ubijanje slonova u lovu, i stao pucati po velikom sisavcu koji se pokušavao otimati desetak metara ispod njega.

Pucao je, krvi je bilo sve više, veličanstvena grdosija jedne od ugroženih vrsta kitova usana bila je sve iscrpljenija i u kakve dvije minuta stvar je bila gotova. Kako je to izgledalo prije točno deset godina u Južnom oceanu oko Antarktike pogledajte na videu ispod.

Nazad u današnjost. Japan, danas treća najmoćnija ekonomija svijeta, najavio je da će od ljeta 2019. nakon 33 godine članstva istupiti iz Međunarodne komisije za kitolov (IWC), te da će ponovno početi loviti kitove u komercijalne svrhe. „Užasna odluka“, „nešto strašno“, „ekstremno smo razočarani“, „to je krajnje opasno“, teško je zamisliti izraze zgražanja diplomata od Australije do EU-a i službenika organizacija poput Greenpeacea, IWC-a sve do UN-a na odluku Japana.

Ova odluka vlade Japana već danas je jasno da će ući u povijesne udžbenike kao jedna od gorih trenutaka u dobu u kojem je čovječanstvo samo sebi dokazalo da je u posljednjih manje od pola stoljeća pobilo 60 posto svih životinja na svijetu. Prošle godine japanski kitolovci pobili su 390 kitova, a ova odluka japanske vlade po svoj prilici života će već sljedeće godine koštati više od 1000 dodatnih kitova. Odluka vlade u Tokiju pršti od ironije i tragedije na sve strane.

Prvenstveno zato što je Japan, iako je potpisnik ograničenja izlova kitova iz 1986. godine, tijekom narednih više od tri desetljeća malo je reći značajno pridonio ubijanju oko 30.000 kitova i guranju mnogih vrsta na sam rub istrebljenja. Plavetnih kitova je, primjerice, na svijetu originalno bilo 220.000, a danas ih je samo oko 2000.

Krvoproliće 'Mi koljemo dupine! I nije nas sram!'

Japanske vlade, sve do jedne, posebno su ozloglašene po tome što su od 1986. do danas državnim poticajima podupirale ubijanje kitova oko Antarktike, unatoč tome što je riječ o zaštićenom području u kojem je međunarodnim zakonima ubijanje kitova sasvim zabranjeno i unatoč tome što su japanski kitolovci ne jednom kršili teritorijalna prava na moru Australije.

Australija se godinama bunila, a kako se Japan nije obazirao, japanskim kitolovcima od 2002. godine u polarnom moru Antarktike za vrat je skočio Sea Shepherd, međunarodna organizacija „ekoloških pirata“. Izgovor Japana je bio da to nije komercijalni lov kitova, nego u „znanstvene istraživačke svrhe“. No, svima je bilo jasno da 1078 pobijenih kitova iz 2004. godine služi isključivo tome da se kitovo meso doprema na tržnice po Japanu.

To su, uostalom, nebrojeno puta dokazali i Greenpeace i Sea Shepherd i mnogi japanski ekološki aktivisti. Sea Shepherd iz godine u godinu ometao je kitolovce, radio političku buku u svijetu. Discovery Channel je emitirao nekad i brutalne epizode „Whale Wars“, kamerom pratio kako Sea Shepherdovi aktivisti bacaju debelu užad u more i zapliću propelere kitolovaca, kako im bacaju na palube smrdljive „bombe“ od maslačne kiseline, a ovi su im uzvraćali ploveći bok uz bok.

Sea Shepherd je dobivao sve više donacija iz svijeta, japanski kitolovci sve više novca od vlade iz Tokija. Japanski kitolov sve gore je trpio, posebno od 2009. Te godine, osim sasvim novih, tehnološki poboljšanih i bržih brodova, Sea Shepherd dobio je divovski trimaran „Ady Gil“, pravi oceanski bolid svemirskog izgleda, prokleto brz i prokleto bučan, taman za preteći kitolovca i bukom rastjerati kitove. Te godine kapetan „ekoloških pirata“ Paul Watson dobio je u sukobu s kitolovcima u prsa šok granatu.

Preživio je zato što je na sebi imao pancirku. Živci su bili sve tanji, taktike Sea Shepherda sve sofisticiranije, uzvraćanje kitolovaca sve agresivnije. U sezoni 2009. Japan je izlovio tek 672 kita, 2010. samo 290 kitova, bilo je to u razmjerima ubojstva ilegalnog japanskog kitolova, biznisa i industrije koja stoji iza toga. Te godine ogromni prekooceanski kitolovac „Shonan Maru 2“ namjernim je udarom „Ady Gila“ doslovno prepolovio tu high tech jurilicu, samo ludim čudom ne pobivši tročlanu posadu.

Niti to nije pomoglo. 2014. godine Japan je navodno uspio pobiti samo 81 kita. Bila je to prijelomna godina. Međunarodni sud pravde zabranio je Japanu kitolov, utvrdivši da se projekt Jarpa II, odnosno kitolov, ne provodi u znanstvene svrhe. Još nekoliko godina ranije Tokelau, mali otočni teritorij Novog Zelanda u južnom Pacifiku sa 1500 stanovnika, proglasio je zabranu lova na kitove na površini od 290.000 četvornih kilometara svog pomorskog teritorija.

Civiliziran svijet? Japan laže: Nastavit će klati kitove do posljednjega

A tu je bio i nikad moćniji Sea Shepherd s donacijama iz cijelog svijeta, sve češće zapravo u geekovskoj high-tech opremi. Japan je zato 2016. učinio do tada nečuveno, poslao je uz kitolovce brodove svoje ratne mornarice, doslovno vojsku s bojevom municijom i oružjem kako bi se „obranili od terorističke prijetnje“.

Sea Shepherd zbog toga je 2017. odustao od daljnje borbe. Ne zato što bi bilo po život opasno, svoje živote ovi su ljudi u obrani kitova riskirali i ranije, nego zato što se s vojskom treće najmoćnije ekonomske sile svijeta nisu mogli boriti. S posljednjom odlukom vlade u Tokiju dolazi se do nevjerojatnog obrata.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Dok je, primjerice, vlada Australije, ruku pod ruku ministrica vanjskih poslova Marise Payne i ministrica okoliša Melissa Price, poslala u Tokiju poruku da je „Canberra ekstremno razočarana“ odlukom vlade Japana da pokrene otvoreni komercijalni lov na kitova, sad više čak niti pod izgovorom o „istraživanju“, Sea Shepherd potez Japana je – pozdravio. Objasnio je na svojim stranicama da je riječ o dokazu totalnog poraza Japana u vezi kitolova oko Antarktike.

Japan je, naime, rekao da se sasvim povlači s južne Zemljine hemisfere. Usto, Sea Shepherd je podsjetio da je ta organizacija od harpuna japanskih kitolovaca u 15 godina „ratova za kitove“ spasila čak 6000 kitova, da je japanska vlada bila prisiljena kitolovce subvencionirati sve većim iznosima, do te mjere da je na kraju poslala čak i vojsku, što su postali troškovi koje vlada Japana politički ni financijski više nije mogla pravdati.

„Oduševljeni smo time što smo dočekali kraj kitolova u Utočištu za kitove u Južnom oceanu. Oduševljeni sm što ćemo uskoro imati Južnoatlantsko utočište za kitove i raduje nas nastavak borbe protiv preostale tri piratske kitolovne nacije Norveške, Japana i Islanda. Kitolov kao 'legalna' industrija prestaje postojati. Sve što je preostalo jest do kraja se obračunati s piratima“, objavio je kapetan Paul Watson u ime Sea Shepherda.

Norveška i Island doista su, uz Japan, posljednje nacije koje nisu potpisnice protokola IWC-a. Riječ je o pokolju kitova na industrijskim razinama; Norveška 590 kitova u 2016. godini, Island 46. U to se ne ubraja urođenički kitolov na Grenlandu (163 kita), koji je zakonski krajnje sporan i što ide na dušu Danskoj, zatim u Rusiji (122), te u SAD-u (59).

No, niti u tim zemljama odavno ne miruju duhovi zbog pokolja kitova, izrazito inteligentnih životinja, od kojih su mnoge vrste ekstremno opasno na rubu istrebljenja. Jedan od najglasnijih zbog japanskog istupanja iz svjetske organizacije za kontrolu kitolova bio je – norveški diplomat, Erik Solheim, koji je sve do ove godine bio na čelu UN-ovog programa za okoliš.

MORH Krstičević zataškao 'aferu veprovi' - što je sljedeće?

„Opasno je kad nacije krše svjetske ugovore i počinju s vlastitim pravilima“, za diplomata iz UN-a krajnje neuobičajeno oštro je objavio na Twitteru.

Što se Islanda tiče, 2013. godine osobno je Barack Obama pozvao Island da prestane s ubijanjem. 2014. je EU protiv islandskog kitolova pokrenula svjetsku kampanju, no onda je došlo doba Donalda Trumpa s jedne, Vladimira Putina s druge strane i demokratski Zapad izgubio je zamah.

Obračunati se s islandskim i norveškim posljednjim kitolovcima, pa i s krivolovom na Grenlandu, za nekoga poput Sea Shepherda bit će krajnje jednostavno jednom kad se porazi Japan, a Japan je sada stjeran na sjeverni Pacifik i najavio je vlastito izopćenje izvan svjetskog zakona, što nije pametno niti politički niti zakonski, pa niti po biznis. U Japanu, čak, posljednjih godina počinje rasti svijest da je kitolov kao „japanska tradicija“ do koje se drži zapravo puki mit.

Kitolov u toj zemlji procvjetao je do najvećih razina poslije Drugog svjetskog rata kada je 55 posto mesa koje se tada jelo u toj zemlji, razorenoj, gladnoj i ekonomski uništeno, bilo kitovo meso. U 60-ima u Japanu se godišnje pojelo 200.000 tona kitovog mesa. A danas? Godišnje samo 5000 tona. I to prema podacima vlade u Tokiju, što znači da bi pravi podaci vrlo vjerojatno mogli biti još i gori po zagovornike kitolova.

Prema istraživanju iz 2014. godine 37 posto Japanaca nikada nije jelo kitovo meso. Daljnjih 48 posto tek ga je probalo tijekom života. U konačnici, samo četiri posto Japanaca kitovo meso jede „povremeno“. Bilo je to prvo takvo istraživanje, podaci su postajali javni i otkako je na vidjelo izašlo da su japanske vlasti na podržavanje kitolova ulupale pola milijarde dolara, i to još i prije konačne kulminacije sa Sea Shepherdom i slanja ratne mornarice na Antarktiku, oduševljenje kitolovom u Japanu jenjava.

Kitovo meso tamo praktično jedva da itko jede, zemlja je na zlu glasu, riječ je o državnom novcu izrazito ekonomski liberalne kapitalističke zemlje za podršku očito ilegalnom privatnom biznisu šačice ljudi... Što se kitova tiče, odavno je poznato da su oni među najinteligentnijim bićima na Zemlji, da njihove doslovno obiteljske zajednice u oceanima pokazuju znakove „kulture“, da imaju svoje jezike, unutar jedne vrste čak i lokalne dijalekte, da su sposobni učiti jedni druge vještinama.

Znanstvenici su dokazali da kitovi oplakuju svoje umrle; nedavno je tako dokumentirana orka koja je svoje uginulo mlado nosila na svojim leđima puna dva tjedna prije nego što je smogla snage odvojiti se od njega. S druge strane, kitolovcima iz Japana dokazano je da kitove ubijaju krajnje neselektivno.

Alarmantno "Ako ovako nastavimo za pet godina nestat će slonovi"

Prošle zime oko Antarktike pobili su 181 ženku, od čega je ispalo da ih je skotno bilo 122. Od početka 20. stoljeća kitolovci su pobili oko 1,5 milijuna kitova, tih divovskih morskih sisavaca.

Danas živimo u svijetu u kojem smo od 1970. do 2018. pobili 60 posto svih životinja. Danas na planetu Zemlja živi nešto više od sedam milijardi ljudi i kada bi se skupila biomasa svih sisavaca koji još postoje, na ljude i životinje koje čovjek uzgaja za hranu (krave, svinje, kokoši itd.) otpadalo bi čak 96 posto te biomase. Na sve ostale sisavce, od šišmiša, preko slonova, kitova, zamoraca, tuljana, miševa, do klokana, pasa i vidri, otpada samo četiri posto.